PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


KLJUČALO JE KAO U KAZANU

U drugoj polovini jula 1943. godine Drugi bataljon se nešto duže nego što je to uobičajeno zadržao na prostoru Fojnica - Kreševo - Visoko - Vareš. Bilo je to za borce naviknute na stalne pokrete dosta neobično. Činilo im se da su nedovoljno aktivni. Pored toga, neprijateljska avijacija je svakodnevno napadala položaje i logor bataljona, pa je i to izazivalo želju boraca za promjenom položaja.

Svakog dana, kao po pravilu, oko 16 sati, neprijateljska avijacija u grupama od tri ili šest aviona napadala je logor bataljona i položaje cijele brigade. lIako nismo imali većih žrtava od tih svakodnevnih napada, izuzimajući jedan napad na kuhinju, kada je poginulo nekoliko kuvara, borci su glasno zahtjevali promjenu položaja. Od svakodnevnog bombardovanja i mitraljiranja osjećali smo se svi prilično iscrpljeni, jer su napadi obično dugo trajali. Poslije svakog bombardovanja borci su se pitali zbog čega se tako uporno držimo položaja koje je neprijatelj do detalja upoznao i svakodnevno ih iz vazduha napada. Vjerovatno se i naše raspoloženje odrazilo u odluci štaba brigade da se napadne Rajlovac.

Usiljenim maršem kretali smo se šumovitim terenima, kako bismo ostali nezapaženi. Cilj marša nije bio saopšten ni borcima, ni komandnom kadru. Zadatak je morao da ostane u najvećoj tajnosti. U samo svanuće našli smo se iznad ceste koja vodi u Sarajevo. Na ivici šume morali smo sačekati da prode jedan tenk koji je naišao sa naše lijeve strane. Po njegovom prolasku, pretrčali smo cestu i nastavili marševanje kroz šumu u rejonu sela Donje Bioče. Ovdje je bataljonu dat odmor. Tek što se bataljon razmjestio i isturio obezbjeđenje, a umorni borci polijegali čuo se zvuk aviona koji je visoko, u velikom krugu, vršio izviđanja. Čuli su se povici: "Dođavola, zar su nas već otkrili?" Poslije kruženja u širem rejonu avion se izgubio na horizontu.

Očigledno, neprijatelj je bio obaviješten da smo ranije položaje napustili, ali nije utvrdio u kom pravcu je brigada krenula. Bilo je dosta izgleda da ćemo ostati neotkriveni i iznenaditi neprijatelja.

Oko 17 časova nastavili smo marševanje. Kada je počeo da pada mrak, stigli smo na greben neposredno iznad sela Butila i rijeke Bosne. Pred nama su se ukazali Sarajevsko polje i Rajlovac. Nekoliko kilometara ispred nas svijetlili su se prozori na kućama i čuo se lavež pasa. Tri reflektora su snopovima svjetlosti pretraživala okolni teren, a rakete s vremena na vrijeme parale nebom i sve se to slivalo sa sjajem mjesečine.

Iako komandni sastav i borce još nisam bio upoznao sa ciljem našeg napornog marševanja, svi su oni osjećali da smo blizu objekta naše akcije ali nisu tačno znali šta će biti napadnuto. Dao sam zastanak bataljonu i pozvao komandire i političke komesare na čelo kolone. Dok su borci u koloni sjedili ili ležali, objasnio sam zadatak našeg bataljona i dao zadatke četama, uz prethodnu orijentaciju (utvrđivanje stajne tačke i upoznavanje okoline). Pošto su komandiri i politički komesari upoznali borce sa zadatkom, počeli smo da se spuštamo u selo, sve bliže mostu na rijeci Bosni. Dok smo ulazili u selo Butila, učestali lavež pasa i zveket opreme ponekog nesmotrenog borca remetili su noćnu tišinu.

Bili smo iznenađeni kada smo iznad kuća ugledali četiri neprijateljska vojnika i kolsku zapregu. Naša prethodnica mogla je upotrebom oružja likvidirati ovu četvorku, ali to nije smjela uraditi zbog tajnosti glavnog zadatka. Vjerovatno su i oni nas opazili, jer su brzo uskočili u kola i potjerali zapregu galopom. Na našu sreću, nisu produžili prema mostu već su skrenuli u sporedan sokak.

Po silasku u selo uzeli smo jednog od mještana za vodiča. Mještani koji su nas opazili preneraženo su nas posmatrali. Morali su da se pitaju od kuda mi ovdje, tako blizu Rajlovca, daleko i od pomisli da mi idemo na aerodrom. Rijeku Bosnu smo prešli preko stare ćuprije, a Miljacku smo pregazili.

Neposredno po prelasku našli smo se pred njivama sa kukuruzom. Da bi ostali dijelovi brigade imali vremena da zauzmu položaje, još jednom sam provjerio gdje se nalazimo i još bolje utvrdio objekte našeg napada, a zatim dao zastanak četama

koje su se već bile razvile u vodne kolone. Dok sam čitao kartu i provjeravao je kod vodiča, prva desetina treće čete, nešto isturena, pipavo je izviđala teren ispred bataljona, a kolona neprijateljskih vojnika izašlaje iz kukuruza na čistinu na čijoj suprotnoj strani su već bili naši izviđači sa Jovanom Stojanovićem Čolinom, Aleksom Ćeranom, Neđom Vujatovićem i Milom Banjcem na ćelu. Kad je Mile Banjac počeo da se kreće da bi nas obavijestio o neprijateljskim vojnicima, oni su vjerovatno čuli korake i zastali na ivici kukuruza. Bojeći se da će se kolona povući, Jovan Stojanovć je kratkim rafalom puškomitraljeza ubio čelnog ove kolone, a ostali su se razbježali bez otvaranja vatre. Vodič je iskoristio našu angažovanost oko razvijanja borbenog poretka, skočio u Miljacku i pobjegao.

Neposredno iza toga otvorena je vatra u cijelom Rajlovcu. Borba je morala biti prihvaćena prije nego što smo precizno dali objekte napada svakom vodu. Napravili smo okret udesno i lako dobili streljački stroj. Naš napadje u početku bio usmjeren na hangare, a zatim na južni dio aerodroma. Prizor je bio stravičan. U Rajlovcu je ključalo kao u kazanu. Rafali puškomitraljeza, eksplozije minobacačkih granata, reflektori, rakete, zapaljeni avioni i stogovi sijena i žita, sve se slivalo u jednu buktinju, pa je izgledalo kao da gori cijeli aerodrom. Nigdje nije bilo mjesta za zaklon. Neprijatelj je namjerno koristio zapaljivu municiju i tako nam onemogućavao da koristimo stogove sijena za zaklon.

Epilog ove akcije Prve krajiške brigade je poznat. Neprijatelj je u arsenalu svoga naoružanja ostao bez 34 aviona. Od tada pa sve do kraja rata nismo više sa toliko aviona i tako intenzivno napadani iz vazduha kao prije akcije na Rajlovcu.

U borbi na aerodromu poginuli su vodnik voda Mile Vidović i bolničarka Šerifa Zjakić, tri borca su ranjena, a naročito su se istakli Mile Vidović, od Prijedora, i Mile Kecman Dika, od Bosanskog Petrovca.

Cvijo Mazalica


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument