PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

BOMBE MILANA ŠERBULE Smoljanaca u Prvoj krajiškoj brigadi bilo je više, naročito u Drugom bataljonu, ali se, na njemu svojstven način, svojom hrabrošću, borbenošću i bombaškom spretnošću isticao Milan Šerbula, borac Treće čete. Taj mladić prodornih zelenih očiju i plave kose na opasaču je vječito imao čitav vijenac ručnih bombi. Bombe su, slobodno se može reći, bile njegova velika ljubav i glavno oružje u čijoj je upotrebi bio pravi virtuoz, sem ostalog, i zahvaljujući spretnim rukama i oštrom oku. Milan Šerbula je rođen 1924. godine u selu Smoljani gdje je završio osnovnu školu. Kada mu je bilo nepunih sedamnaest godina oca Dušana su mu, kao rezervistu bivše vojske Kraljevine Jugoslavije odveli u Njemačku, gdje je robovao četiri ratne godine. Kao žrtva fašističkog terora, Milanu su u Smoljani ubijeni majka Duša, dvije sestre i brat. Talas omladinskog pokreta u Smoljani zahvatio je i Milana, već iz ustaničke godine skojevca. Kao jedan od vječitih dobrovoljaca za svaku akciju, on se 1942. godine obreo u Trećoj četi Drugog bataljona naše brigade. Ubrzo se istakao kao hrabar i vješt borac, a obaška bombaš, naročito u noćnim jurišima. Kao dobrovoljac, nestajao bi sa grupama bombaša nekud u mrak, odakle bi se oglasio eksplozijama bombi vješto ubačenih u bunkere neprijatelja i borbenim pokličem koji je nas sokolio a neprijatelju ledio krv u žilama: "Juriš, razbucaj Prva Krajiška!" On je u svakoj borbi uvijek iznova svetio nevinu krv svojih najmilijih, borio se protiv koljača i palikuća. Ređale su se borbe u kojima se Milan Šerbula isticao kao vrstan bombaš. A ratni slučaj je htio da ga njegova sopstvena ručna bomba i usmrti. Bilo je to 24. jula 1943. godine na planini Berberuši. Nastao krvavi okršaj zajedan planinski greben na Berberuši koji je imao veliki značaj za njemačku odbranu Sarajeva a samim tim i Rajlovca kao vazduhoplovne baze njihove avijacije. Taj greben je u toku dana više puta prelazio iz ruku u ruke. Nijemci su bili dobro utvrđeni i samo borci kao što je to bio Milan mogli su ih istjerati iz tih utvrđenja. Ipak, oni su odolijevali zahvaljujući velikoj nadmoćnosti u živoj sili i tehnici. A onda je došla noć i za Nijemce neminovno saznanje da ih noćni juriši Krajišnika neće mimoići. Stvarno, Prva krajiška je, u tradicionalno snažnim jurišima, razbila odbranu i Nijemce potukla do nogu, sama doživjevši manje gubitke. U stvari, bombaši su riješili situaciju stvarajući paniku i sijući smrt po njemačkim rovovima. U prvom naletu bombaša neprijateljski metak je pogodio bombu o pasu Milana Šerbule, bez koje on prosto nije mogao biti. Bomba je eksplodirala i nanijela mu teške rane u preponama. Prenesen je u brigadnu bolnicu kod Kreševa, gdje je brižljivo liječen. Poslije nekoliko dana otišao sam da obiđem mog susjeda i saborca Šerbulu, omiljenog junaka Drugog bataljona. Ležao je na improvizovanom krevetu, sa čelom orošenim krupnim kapima znoja. Bio je potpuno smiren i samo rijetki grč na njegovom licu odavao bi da trpi velike bolove. Dugo smo razgovarali o proteklim borbama, o drugovima koji su izginuli. 1 kao da je predosjećao blisku smrt, opričo je mnoge slavne bitke Prve krajiške - od Sanskog Mosta, preko centralne i istočne Bosne pa evo do Kreševa... Odjednom počeli su ga stezati grčevi i zamolio me je: "Dede, Oste, brate, podigni mi malo glavu." Sjeo sam na njegovo uzglavlje, malo ga pridigao i stavio mu glavu na krilo. Shvatio sam da se on to rastaje s dušom i u sebi sam s mukom prigušivao jecaje. Pogled mu je lebdio negdje daleko, možda i po zavičajnim planinama. Više nije ni riječi izustio. Jednostavno, zaspao je na mom krilu i moja dozivanja ga više nisu mogla probuditi, vratiti našem stroju, njegovim bombašima. A priznajem: dugo mi je trebalo da shvatim kako hrabri i neustrašivi bombaš Milan Šerbula, naš Smoljanac komeje surovi rat oteo najmilije i lišio ga mladosti, više nikad neće jurišati sa svojim drugovima koje je mnogo volio i često im bombama krčio prolaz i prilaz do četničkih, ustaških i švapskih bunkera. Proklinjao sam onu bombu o njegovom pasu, kojom je sjajno baratao a ona ga je, eto, izdala kada je bilo najteže i otela nam borca i druga kojim smo se ponosili. Ostoja Raković Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument