PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

SJEĆANJE NA MIĆU KNEŽEVIĆA Među mnogim istaknutim ratnicima Prve krajiške proleterske brigade bio je i Mića Knežević, zamjenik političkog komesara Drugog bataljona. Bio je prvoborac i pouzdan vojnik brigade od njenog formiranja do noći u kojoj je, u ratničkom naletu, prešla rijeku Bosnu kod Podlugova. Rođenje 1921. godine u selu Kapljuhu kod Bosanskog Petrovca. Osnovnu ško-lu je završio u selu Smoljana, a građansku u Petrovcu. Skolski drugovi ga pamte kao crnomanjasta dječaka, vitkog rasta i živahnih pokreta, uvijek vesela i nasmijana, ali nadasve marljiva i odlična đaka. Po završenoj građanskoj školi, kao dijete siromašnih seljaka nije mogao nasta-viti školovanje, već je poput hiljada svojih vršnjaka i zemljaka, potražio zaposlenje u "Sipadu". Oko četiri godineje radio za nisku nadnicu i na raznim radilištima na području Drvara i Grmeča. Tuje upio i prva saznanja o teškom položaju radničke klase u staroj Jugoslaviji. Poziv KPJ na oružani ustanak protiv okupalora i domaćih izdajnika svesrdno je prihvatio. Početkom avgusta 1941. godine postao je jedan od prvih boraca partizanskog odreda Bravski Vaganac, a zatim Prve petrovačke čete. Već u prvim akcijama oko Petrovca, Oštrelja i na području Saničke doline ispoljio je hrabrost, upornost i snalažljivost u borbi. Oktobra 1941. godine primljen je u SKOJ, a ubrzo kandidovan za člana KPJ, da bi početkom maja 1942. godine bio primljen u Partiju. Sa nešto više škole od većine u četi, on nije bio samo hrabar borac nego i aktivan tumač ciljeva NOB, po-litički veoma angažovan. Njegova istupanja na sastancima ćelije KPJ ili kolektiva čete ulivala su ljudima snagu za nove borbe, vjeru u pobjedu. Sa svojom Petrovačkom četom, u kojoj je bio puškomitraljezac i sekretar ak tiva SKOJ-a, Mićaje 21. maja 1942. godine stajao u prvom stroju Prve krajiške bri gade, u Lamovitoj. Na njegovom licu blistalo je osjećanje izuzetnog ponosa što ji stao u stroj brigade, miljenice Krajine, uz njene borce i starješine. Rijetke su bile akcije Treće čete Drugog bataljona naše brigade u kojima se Mića nije posebno isticao. Naročito se istakao kao hrabar borac u teškim okršajima na Brankovcu, Kupresu, Jajcu, Manjaći i Bihaću. Kod svojih saboraca često je izazivao divljenje zbog uspješnog izvršavanja postavljenih borbenih zadataka. U četi je bio oličenje borca za razvijanje drugarskih odnosa i primjer sprem-nosti na odricanja. Imao je veliko razumijevanje za ljude i njihove probleme. Otuda bi svaki čovjek dobijao neku novu snagu nakon razgovora sa njim. U svojoj četi raz-vio se od burca u desetara i političkog delegata voda. Služio je svima za primjer i stizao svuda, zamjenjujući drugog kada je najteže, uzimajući za sebe posljednji i najmanji dio. U jeku četvrte neprijateljske ofanzive postao je politički komesar čete. Shva-tajući značaj nove dužnosti, uvijek se nalazio tamo gdjeje bilo najteže, u prvom bor-benom redu. Borci iz čete visoko su cijenili svog mladog "političkog". Za njega je njegova četa bila sve, a on za svoje borce - duša od čovjeka, starješina po čijem se naredenju ide, što se kaže, u vatru i u vodu, kome se vjeruje. Borbe na Paunovcu, vođene krajemjanuara i početkom februara 1943. godine, bile su izuzetno teške i složene. Studen se uvlačila u kosti promrzlih boraca. Ruke su se lijepile za hladan ćelik oružja. Ostaloje u sjećanju daje tada politički komesar čete Mića Knežević skidao sa sebe dijelove odjeće i davao ih onim svojim borcima čiji su se dijelovi tijela plavili od studeni. Marta 1943. godine Mićaje, kao sposoban i omiljen partijsko-politički rukovo-dilac, uzdignut na dužnost zamjenika političkog komesara Drugog bataljona. Bilo je to u vrijeme prelaska brigade na teritoriju centralne Bosne. Na tu dužnust, koju je obavljao više od četiri mjeseca, bio je izuzetno ponosan, jer je bio partijski ru-kovodilac bataljona svojih Krajišnika. 1 još odgovornije je izvršavao sve zadatke koje je pred njega Partija postavljala, časno služeći borbi i narodu. Sesnaestogjula 1943. godine, na Kapi, nedaleko od rudnika Breze, Mićaje teš-ko ranjen prilikom dejstva neprijateljske avijacije. Umro je na rukama rođene se-stre Stevanije, komandanta bataljona Cvije Mazalice i politićkog komesara bataljo-na Jusufa Imamovića. Njegova prerana smrt dubokoje potresla sve nas borce koji smo ga poznavali, usvojili, voljeli i u borbi slijedili. 1 u mnogima od juriša koji su nam predstojali ujoš dvije godine rata Mićo namje, svojim muškim držanjem i ljud-skošću, bio i ostao primjer i nadahnuće. Marinko Banjac Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument