PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

EVAKUACIJA PLIJENA IZ KAKNJA Nakun sto je Kakanj oslobuđen, muja jedinica je 29. juna 1943. godine dobila zadatak da evakuiše zaplijenjeni materijal, što se moralo činiti vrlo žurno jer su već domobranske i njemačkejedinicc, ojačane tenkovima i oklopnim vozovima, žesto-ko nasrtale i prijetila je opasnost da ostanemo bez dragocijenog plijena, a bilo je tu streljačkog oružja, eksploziva, odjeće, obuće, životnih namirnica itd. Kao ekonom čete, dubio sam zadatak da vršim evakuaciju namirnica, koje smo po hitnom postupku iznosili iz rudnika Kaknja i smještali po kućama u musliman-skom selu Zagrađe. Evakuacijaje trajala cijelu noć, jerje plijen, na našu radost, bio bogat, a kada je svanulo, naišaoje neprijateljski avion "roda", kojije napravio nekoliko krugova iznad sela. Nakon samo nekoliko minuta pojavili su se drugi avioni od Rajlovca i počeli bombardovati. U Zagrađu je bila smještena i naša bolnica, pa je i una bila ugrožena od dejstva iz aviona. Nastao je jedan metež u kome niko nije bio pošteđen. Lijepo se vidjelo kako uplašeni konji bezglavo jure, ili se u gomili tiskaju, stradajući od bombi. Naša novostvorena skladišta takođe su bila zasuta bombama, a sva hrana, od-jeća i obuća zatrpana zemljom podignutom od eksplozija. Najviše mije pri tom bilo žao cipela, jer sam ih dugo priželjkivao. Tu je nastradala kuhinja i intendantsko odjeljenje, kazani su bili izbušeni granatama i avionskim bombama. Sjećam se i kako smo Vlado Ljubićić, Jovan Mrđa, Đoko Mudrinić i ja ušli u jednu muslimansku kuću u kojoj je bilo dvadesetak ukućana. Da li su svi bili iz iste kuće, ili iz više njih, nije mi bilo poznato. Baš tada je naišla "roda" i poćela kružiti iznad kuće. Odjednom je Mudrinić povukao Ljubičića napolje i pozvao sve nas ostale, govoreći: "Bježimo, sada će ovdje pasti bomba!" Stvarno, čim smo istrčali iz kuće doletio je avion i bacio bombu baš na tu kuću, tako da su sva ona čeljad u njoj izginula. Tu smo liöno imali mnogo sreće, ali kao jedinica i dosta štete i žrtava, naročito kod ranjenika. Drugi dan opet je od ranog jutra počclo bombardovanje sela. Zauvijek mi je ostala u glavi slika velike panike seljaka i njihovu žalosno bježanje. Iako nam nisu ništa htjeli reći o neprijatelju koji je nastupao od Kaknja i drugih mjesta prema našem položaju, bilo nam ih je iskreno žao unaku nemoćnih i zaplašenih pred avionima. Uopšte uzevši, za vrijeme boravka naše brigade na ovom području i na područ-ju oko Vareša, Fojnice i Kiseljaka bili smo gotovo svakodnevno izloženi dejstvu neprijateljske avijacije, tako da su dnevni pokreti jedinica bili skoro nemogući. Neprijatelj je samim napadom na Kakanj već otkrio prisustvo naših jedinica, a s druge strane njihovi duušnici su mogli da veoma brzo obavijeste o našim po-kretima njihove najbliže jedinice duž željeznićke pruge prema Sarajevu, a ovima, opet nije bilo teško da zatraže dejstvo avijacije sa aerodroma u Rajlovcu. No bilo kako da su obaviještavani i na naše jedinice ovdje navodeni, avioni nam tako rcći oka danju nisu dali otvoriti, koliko ni Nijemci i domobrani sa zemlje, a baš bi nam dobrodošao predah poslije ove velike pobjede i uz bogati plijen. Dragan Bokan Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument