PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

RUŠENJE POSLJEDNJEG BUNKERA U KAKNJU U silovitom jurišu izvedenom noću 28/29. juna 1943. godine brigadaje zauzela Kakanj, uništila postrojenja i onesposobila rudnik uglja, oslobodila više naseljenih mjesta, uništila i zarobila veći broj neprijateljskih vojnika, zaplijenila znatne koli-čine naoružanja i opreme, hrane i odjeće. Ta borba Pete krajiške divizije na širokom frontu u dolini rijeke Bosne potpuno je paralisala neprijatelja na važnom komuni-kacijskom prostoru Zenica - Sarajevo. U toku noći likvidirana su sva uporišta u Kaknju osim dva: jednog dvospratnog bunkera sa posadom od 30 do 40 domobrana i ustaša, koji su uporno branili željez-nički most na rijeci Bosni, na kom pravcu je napadao Drugi bataljon, i jedne utvr-đene zgrade na pravcu napada Prvog bataljona, čiju će posadu borci, poslije duge borbe, likvidirati tek u popodnevnim časovima 29. juna, nakon štu su taj objekat digli u vazduh eksplozivom, čime su skršili otpor ncprijatelja i natjerali ga na pre-daju. Treća četa Drugog bataljona nije uspjela da u toku noći 28/29. juna likvidira posadu u navedenom dvospratnom betonskom bunkeru, paje, zajedno sa ostalim dijelovima bataljona, blokirala ovo uporište. Duž pruge prema željezničkom mostu bioje visok nasip koji nasje štitio od neprijateljske puščane i mitraljeske vatre. Tu smo dočekali zoru. Na nasipu smo ostali cio dan, držeći neprijatelja u blokadi. Na smjenu smo se zavlačili u sigurnije zaklone radi odmora i objedovanja. U toku dana smo povremeno pozivali domobrane na predaju. To bi se moglo nazvati pregovorima preko nišana, jer bi često oni osipali rafalima na nas, a i mi na njih, s tom razlikom što smo bili u posve različitim položajima - oni u boljem, jer su imali udobniju zaštitu u betonskom bunkeru, a mi tako reći na čistini. Po-višenim glasom iza nasipa obraćao im se desetar Mile Dragišić: "Predajte se, uzalud dajete otpor, mi smo zauzeli sve objekte od Sarajeva do Zenice! Ukoliko se ne pre-date, dotjeraćemo topove i razoriti vaš bunker". Govorio je tako domobranima, mada smo svi znali da u brigadi nemamo nikakvih topova. Taj naš poziv domobrani nisu prihvatili. U toku popodneva prateći vod Drugog bataljona, pod komandom Miće Banjca, sa obližnje kose na obali Bosne poćeo je da gađa bunker iz minobacača 82 mm. Pri tom sujedna ili dvije mine pale u neposrednoj blizini bunkera, a trećaje pogodila u sami objekat. Međutim, to nije uplašilo neprijatelja, ne bar toliko da se preda. Pret-postavljali smo da su se uvjerili kako nemamo topove kojima smo im prijetili i svi su izgledi bili da ihje to saznanje ohrabrilo. A toje znaćilo: nama nema druge nego sačekati našeg vjernog saveznika noć i spremiti drugačiju zamku za likvidaciju ne-prijatelja. Naređenje je bilo nedvosmisleno: u toku noći srušiti željeznićki most. U vezi sa tim predveče su otpočele pripreme za rušenje mosta i likvidiranje posljednjeg uporišta neprijatelja u Kaknju. U skladištima rudnika Kakanj zaplijenjene su veće količine eksploziva, koji nam je sada dobro došao za rušenje mosta. Dio tog eksp-lozivaje u sanducima prenijet na lijevu obalu Bosne i smješten na skriveno mjesto. Koliko se sjećam, u pripremanju i prenosu eksploziva pomogli su nam sami rudari Kaknja. U akciji rušenja željezničkog mosta značajnu ulogu odigrao je Prvi vod Treće čete, sa komandirom Mišom Kecmanom i političkim delegatom voda Gojkom Li-činom na ćelu. Vod je dobio zadatak da prikriveno prenese eksploziv pod sami most, do brigadnih minera, koji su imali zadatak da izvrše pripremu za rušenje mosta. Toje bio težak zadatak, naročito kada se zna daje trebalo proći pored bun-kera iz koga je neprijatelj štitio sve prilaze mostu. U zaštitu našeg voda išli su po-znati i hrabri puškomitraljesci - desetar Jovan Stojanović, Drago Soloman Crni, Mile Kecman Dika i još neki iz naše Treće čete, sa zadatkom da vatrom "zatvaraju" puškarnice na bunkeru i tako nam štite prilaz pod sam most. Da bismo bili što pokretljiviji, a time i što lakše nosili teret, jedan broj nas je odložio rance i drugu suvišnu opremu, i izuo cipele. Uprtili smo svaki po sanduk od 20 kg eksploziva, uvezujući ga kaišem ili konopcem za leđa. Takoje noću SO.juna u 10 minuta po ponoći otpočela završna akcija. Borci su, sa Gojkom Ličinom na čelu, u koloni po jedan i sa eksplozivom na leđima, otpočeli podilaženje. Niz lijevu obalu Bosne, polako, prikriveno i pognuto - gazili smo vodu i približavali se mostu i bunkeru. "Tišina, tišina", prenosilo se šapatom sa čela naše kolonice. Svi smo napregli uši i žurili u pomrčinu prema bunkeru, strahujući da nas neprijatelj ne otkrije prije vremena. Ipak, čulo se brčkanje vode, iako smo gazili pli-ćakom, a dobrim dijelom i po tlu niz korito rijeke, koja je, na našu sreću, za ovo doba godine bila dosta uzmakla. Napokon, stigli smo nedaleko cilja. Celni iz kolone odložili su sanduke sa eksplozivom do ruku minera. Tako smo jedan po jedan ostavljali sanduke na poprečnu dasku i istim pravcem se vraćali nazad, na mjesto polaska. Nepriiatelj nije otkrio što mu se sprema. Pivi dio zadatkaje uspješno izvršen. Sada smo očekivali da i naši drugovi mi-neri ućine svoje, da povežu eksploziv, izvrše pripreme kako treba i izvuku kabl za aktiviranje upaljača. Taj zadatak oni su, sa poznatim minerom Dušanom Vujnovi-ćem na čelu, vješto i uspješno izvršili. U isto vrijeme se neustrašivi politički delegat našeg voda Gojko Ličina privu-kao sa grupom boraca i sandukom eksploziva do samog bunkera, sa namjerom da i njega pripremi za rušenje. Međutim, u tome je spriječen snažnom vatrom nepri-jatelja i ručnim bombama, kojih je u bunkeru, sudeći po svemu, bilo u velikim količinama. Nastalo je malo zatisje, čak takvo da se čulo žuborenje vode i lavež pasa u ob-ližnjim naseljima. Vedro je i tiho i brzo će da svane. Nestrpljivi smo i niko ne otvara vatru. Pretpostavljamo da neprijatelj računa kako smo napokon i mi shvatili da ne možemo ništa njegovom betonskom dvospratnom bunkeru, čak iako srušimo most, pogotovo štu su se nadali pomoći sa pravca Sarajeva. Kada su izvršene pripreme, naređeno je da se svi borci povuku u zaklone. Od-jedared se prolomila strahovita eksplozija od čije su siline popucala mnoga stakla na prozorima obližnjih zgrada. Neki drugovi, koji nisu uspjeli da se sklone, pali su na zemlju, ali, srećom, ostali nepovrijeđeni. Tako je onih 150 do 200 kg eksploziva učinilo svoje, ispoljivši snažnu rušilačku moć. Odjeknulaje i komanda zajuriš prema bunkeru i mostu. Imali smo šta i vidjeti: željeznički most je bio prelomljen na dva dijela i pao je u rijeku Bosnu, čime je one-sposobljen saobraćaj na veoma značajnoj komunikaciji Ženica - Sarajevo. Od te eksplozije ni domobrani u bunkeru nisu ostali pošteđeni. Doživjeli su strahovit potres, zidovi bunkera su vidno naprsnuli, od siline udara željezna vrata su se otvorila i -jedan pujedan domobranje dizao ruke i sa oružjem se predavao. Likovali smo što smo ih prisilili na predaju, istina, ne pomoću topova, kako smo ih u toku dana strašili pozivajući ih na predaju, nego snažnom ekspluzijom i uopšte smišljeno izvedenom akcijom, u čemu smo ih zaskoćili, nadmudrili i, eto, pobijedili. Most je srušen i likvidirano je posljednje uporište u Kaknju. U ovoj borbi za-rubljeno je 40 neprijateljskih vojnika sa jednim oficirom, a zaplijenjeno: jedan teški miti-aljez, dva puškomitraljeza, 25 pušaka, više sanduka municije i ručnih bombi i dosta drugog materijala. Prvi vod Treće čete Drugog bataljona pohvaljen je od šta-ba brigade. Slavko Plavša Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument