PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

SIKIRČE MI JE SPASILO ŽIVOT Jedinice naše brigade su u toku noći, nekako sredinom juna 1943. godine, os-lobodile Kiseljak. Tačnije je reći da neprijatelj, osjetivši naš nastup, nije ni pružio otpor, već se izvukao iz varošice i pobjegao bez borbe. Međutim, izvjestan broj us-taša nije uspio da se na vrijeme izvuče, pa su se krili u raznim skrovištima. Odmah po ulasku u Kiseljak moja Druga četa Prvog bataljona dobilaje zadatak da krene prema selu Busovači, poruši na putu jedan objekat i zatvori taj pravac prema Kiseljaku, kako bi se jedinice brigade mogle nesmetano prebaciti u širi rejon planine Cubren. Četaje i pošla na taj zadatak, a menije naređeno da ostanem u Kiseljaku do njenog povratka. Posebno mi je politički komesar čete Dušan Kecman naložio da pokušam nabaviti u varošici štogod zavoja i drugog sanitetskog mate-rijala.jersunam zalihe bile naizmaku. Uzto meje četni ekonom MilošMajkić Brko zamolio da mu nabavim sjekiricu za sječenje mesa, jer je onu koju je dugo imao, izgubio negdje na maršu. Pored mene u Kiseljaku su ostavljeni pojedinci i iz drugihjedinica, tako da nas je ukupno bilo šestorica. Kada je svanulo, prvo čime sam htio da se snabdijem bile su cigarete. Prišao sam jednoj trafici kojaje već bila otvorena i u njoj nađoh skoro nov domobranski šinjel i ranac u kojem je bilo preko 1000 komada cigareta "ljubuški". Obukao sam šinjel i uprtio ranac, tako da sam više ličio na domobrana nego na partizana, pogotovo u mjestu gdje smo prvi put ušli, sem što meje petokraka "demaskirala". Da bih što prije došao do sanitetskog materijala, zamolio sam jednu ženu da me po-vede do apoteke, što je ona učinila bez pogovora, ali je apoteka bila zaključana a ja nisam htio da u nju provaljujem, jer bi to kod mještana ostavilo ružan utisak o partizanima. Pitao sam tu ženu gdjeje ambulanta i ona mije pokazala, ali me je istovremeno, pogledala i upitala kako to da ja kao domobran slobodno hodam Kiseljakom kada u njemu ima partizana. Odgovorio sam joj da sam i ja partizan. Skoro se onesvijestila, jer joj je ustaška propaganda, izgleda, utuvila krajnje lošu sliku o nama. Lijepo sam joj rekao neka s mirom ide kući, nema ćega da se boji. Otišao sam u ambulantu, ali je i tamo bilo pusto. Ipak, nabasao sam na torbicu punu sanitetskog materijala i ranac sa zavojima, Esmarkovim povjeskama i utega-ma. Srećom, pred ambulantom sam naišao i na sjekiricu, tako da sam obezbjedio sve što mi je naređeno i za što su me drugovi zamolili. Da se ne bih nosio sa dva ranca, sve stvari sam sabio u onaj domobranski, sem nešto cigareta koje sam stavio u džepove. Ostalih pet drugova su za to vrijeme u jednoj kafanici pripremili doručak, obezbjedivši svakom i po ćuturicu rakije. Slučaj je htio da je veoma malo nedos-tajalo pa da taj dorućak i našu nebudnost skupo platimo. Dok smo mi oćekivali da se Druga četa vrati u Kiseljak i produži zajedinicama brigade, onaje napadnuta i promijenilaje pravac povlačenja. Kao da su o tome obaviještene prije nas, ustaše koje su bile skrivene u podrumima i drugim skrovištima - odjednom su izašle iz mraka i pojurile k nama u želji da nas opkole i žive pohvataju. lako nismo bili formacijsko odjeljenje, munjevito smo se organizovali i najuriš probili kroz već stvoreni obruć, a potom se povukli prema Cubrenu. Napadalo nas je dvadesetak ustaša, koje su imale i automatsko oružje, ali smo mi uspjeli da se bezžrtavapovućemoispojimosajednimvodom Prvećetekojijebiouzasjedi iznad Kiseljaka. Pošto smo stigli na Čubren, uhvatio sam vezu sa mojom četom. Dao sam političkom komesaru Kecmanu sanitetski materijal i rekao da sam najviše problema imao sa predugaćkim šinjelom jer sam se bježeći stalno saplitao i posrtao, ćime sam htio da istaknem s koliko sam muke sve što sam donio spasio i iznio. Majkića sam ucijenio za sjekiricu rekavši mu da mi ubuduće mora davati repete mesa. On uze tu dragocjenu alatku, pažljivo je opipa i odmjeri, pa se poče grohotom smijati. Ondaje pokaza političkom komesaru i komandiru, paće: "Naučio da ima posla sa ranjenim i bolesnim ljudima, pa i sikiricu nabavio koja je pogođena!" Zaista: zrno je pogodilo sjekirče i zarilo se u njegovu sredinu! Shvatih: da njega nije bilo u rancu - sigurno bi me zrno prostrijelilo, tako damije tamesarskaalatkapraktično spasila život. Zbog ovoga je Majkić bio veseo, kao i ostali drugovi, pogotovo kada sam ih počastio sa rakijom i cigaretama. Stevo Mandić Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument