| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
"Naše jedinice u ovoj akcijib ne samo što su u potpunosti iepunile postavljeni zadatak već su taj zadatak, zahvaljujući pravilnom rukovodstvu, razvile ocenjujući pravilno situaciju i nastavljajući uništavanje neprijatelja bez obzira na to da li će se time miješati u zadatak i na pravac ostalih jedinica. Neprijatelj je na sjajnim strateškizm položajima teško poražen i prognan prema Neveoinju, trpeći velike gubitke u ljudstvu i materijalu. Međutim i ova je akcija pokazala izvjesne nedostatke naših jedinica. Priggrema akcije nije bila dobro izvedena, tako da smo sa polaskom zakasnili, što je uslovilo jaki zamor ljudstva; dalje, kada smo likvidirali prva neprijateljska uporšnta, ljudstvo je, mada za kratak period, ostalo van kontrole time što je ostavljeno da se prije pored vatri. To je uopšte redovna pojava, izražena manje ili više u svim akcijama, da se po padu prvih neprijateljskih uporišta olabavi silno početno etremljenje na izvršenje postavljenog zadatka i da je potrebno da prođe izvestan period vremena m.a kako bio kratak, dok se jedinice organizuju i povedu na nastavljanje izvršenja, tj. na dovršenje postavljenog zadatka. To zakašnjenje, mada neznatno, doprinijelo je, tj. omogućilo je bjekstvo štaba Baja Stanišića, upravo tako je izgledalo, što ne mora biti tačno. Ali je jedno sigurno — da takva zakašnjenja, ma kako bila minimalna, mogu imati vrlo rđavih posljedica." "Borba na sektoru Kalinovika3 spada među vajteže borbe koje je naša brigada imala do sada. I u takvoj borbi sa odmornim nerri|jateljem, brojno mnogo nadmoćnijim, naše jedinice su opravdale povjerenje., A 2. — Crnogorski — bataljon je, jednom riječju, prevazišao samog sebe. U toj borbi on je bio veličanstven primjer masovnog herojstva od rukovodećeg kadra do poslednjeg borca, do nišandžije na teškom mitraljezu koji se nalazio u streljačkom stroju i u momentu juriša skida mitraljez sa postolja, ustaje i tuče s ruku neprijatelja na 50 metara. Drugi bataljon je zaslužio svaku pohvalu. Odbio je šest uzaetopnih juriša i izvršio četiri uspjela. I u ovoj akciji napravili smo izvjesne propuste i greške. Naša brigada je morala proći pravcem predviđenim u naredbi što bi omogućilo obuhvat neprijatelja, te bi na taj način neprijatelj, a ne mi, bio u terenski nepovoljnom položaju, što bi znatnim dijelom doprinijelo njenom porazu. U tom mijenjanju pravaca ogleda se izvjesva ležernost prema postavljenom zadatku, bolje reći, izvjesna površnost. Dalje, nije postojalo koordinacije među jedinicama u napadu, naročito ne sa 2. proleterskom brigadom. Pitanje koordinacije i veze je konstantan problem naše vojske, unutar manjih jedinica više ili manje savlađivan, a unutar većih jedinica stalno aktuelan. Osim toga što nemamo tehničkih sredstava za vezu, osim toga što operišemo na terenu jako ispresijecanom, čime je veza otežana, izgleda mi da se nije preduzelo sve da bi se taj problem riješio sa sredstvima i mogućnostima kojima raspolažemo. Taj problem je vrlo važan, jer ne bismo smjeli dalje davati mogućnosti neprijatelju da se pojedinačno obračunava sa našim snagama. Mislim da bi trebalo predložiti VŠ, kao jednu od mogućnosti održavanja veze, da izda naređenje za obrazovanje po svim jedinicama jednoobraznih odjeljenja za vezu putem signalizacije (signalni barjačići, džepne lampe, obični fenjeri i drugo), sa jedinstvenim ključem i t.sl. Ukoliko bi se taj predlog prihvatio, mi bismo MOGLI predložiti konkretan plan. Dalje, jedan od nedostataka u opštoj postavci bio je taj što nismo poznavali neprijateljske snage. Doduše, te snage (četiri vasojevićke brigade, jurišni odred Pavla Đurišića, dvije sandžačke britade, dvije bosanske i dr.) došle su u Kalinovik neposredno pred naš dolazak, ali to ne umanjuje gornju činjenicu. Na kraju, naša procjena situacije u zoru 22. marta bila je pogrešna. Mi nismo shvatili jačinu udarca nanesenog neprijatelju (na sektoru naše brigade neprijatelj je imao oko 70 mrtvih i mnogo veći broj ranjenih), nismo osjetili prelom u nastupu neprijatelja, tako da je nedostajao samo još jedan napor do njegovog potpunog poraza, jer je neprijatelj već bio demoralisan i znatnim dijelom bježao. Tako se dogodilo da smo se pred potučenim neprijateljem povukli (neka mi se ne zamjeri ma primedbi: ponovila se u minijaturi borodinska bitka). Međutim, u cjeliii bitka je uspješno završena. Razbijeni su i poraženi elitni neprijateljski odredi na kojima su počivale sve njegove nade." ...
|