| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Kolona je napuštala desetak ušorenih kuća. Sporo je odmicala uz brdo vijugavim pješačkim putem kojim se silazilo od Lumića prema Priboju. Iza brda se prostirao plato livada, prošaran po kojim manjim šumskim zabranom. Kad stiže tamo, kolona poče da se raščlanjuje u manje kolone i grupe. Prvi bataljon je bio u prethodnici. Nigdje nikakvih neprijateljevih snaga. Pred nama, na drugoj strani platoa, visoko se uzdiže Zlatibor, a pod njim, na padinama, je selo Dobroselica. Kolona pređe platoom više kilometara. Pod Dobroselicom se nazreše okomite strane korita Uvca. Što se više približavamo kanjonu, na drugoj strani, u selu, osjeća se veća živost. Stranom ispod sela primjećuju se grupe naoružanih ljudi. Na domaku smo četničkih položaja. Na prethodnicu, kad stiže na ivici platoa iznad Uvca, s druge strane, opali nekoliko pušaka. Prethodnica ne odgovara, već nastavlja da se spušta prema rijeci. Noć ubrzo tamom obavi kolonu. Pred nama se vidi samo ogromna silueta Tornika. Jedva naziremo put sav ispresecan vodotočinama, pun škriljaca, o koje se spotičemo. Odroni se kamen, klizne kopito i pločom kresne varvica. Poneko opsuje kad padne. Šum Uvca izgleda dalek i dubok. Prošlo je više od dva sata spuštanja, a voda ni da se nazre. Izgleda kao da bježi ispred nas, sve dublje. Mali zastanak. Odmaramo se. Na brdu, visoko pozadi, kolona se kreće. Do nje još nije dopro "zastanak". Vojo Abramović skreće pažnju prethodnici da se dobro pripazi pri prelasku preko Uvca, da ne naiđe na zaejede. Mjesec se pojavio desno od nas i obasjao vrhove Borove glave. On kao da sjenkom strmih padina još više zamrači dolinu pod nama. Tornik izgleda tako daleko i visoko kao da dodiruje nebo. Lavež pasa u selu odjekuje dolinom po nekoliko puta. Blažo Popivoda leži i razgovara s Dušanom Milutinovićem: — Sigurno ono četnici bježe kada je gore u selu toliki lavež. Dušan ga "tješi" da to mogu biti i pojačanja. Nastavljamo marš. Prelazak je trajao cijele noći. U svitanje smo stigli u selo. Dočekaše nas rafali četničkih puškomitraljeza sa uzvišenja usred sela. Čete su se razvile u streljački stroj i kolone. Poslije deset minuta borbe četnici su otjerani. Desno od nas, na pravcu Borove glave, vodila se borba. Sa Borove glave je naše jedinice tukao flak. Bataljon je u trku prolazio kroz selo da što prije izbije lijevo, iza Tornika, a desno od Markova Dola. Tornik će tako snagama 3. krajiške i našeg bataljona biti odsječen, ostaće pozadi. Bilo je malo nervoze i u štabu i kod boraca, žurilo se da se što prije izbije na određeno mjesto. Iznad sela, prema presedlini ka Markovom Dolu, prostirala se stara, rijetka bukova i hrastova šuma. Bataljon je neoprezno upao u nju. Trčalo se, jer je štab pretpostavljao da četnici bježe, što se pokazalo pretjerano optimističkim. Jaka vatra nas je natjerala da zalegnemo i prihvatimo borbu. Nakon dvadeset minuta borbe četnici su se nadali u bjekstvo. Izbili smo na presedlinu iznad sela Ribnice. Nasuprot nama, prema Kobiljoj glavi, u pravcu Kraljeve Vode, bježale su kolone četnika. Nastavili smo da ih gonimo do Kobilje glave, gdje je obrazovan položaj. U Ribnici, selu sa pilanom i nekoliko kuća, smjestio se bataljon. Raspitivali smo se ko je na Palisadu i na Kraljevoj Vodi. Seljaci su nam rekli da su tamo Bugari. Nekoliko puškomitraljeskih odjeljenja 3. čete bilo je na položaju dok se bataljon odmarao. Desno se još vodila borba kod Vodica, prema Ravnom boru. Četnici su odstupali prema Smiljanskom zakosu. Tornik nam je ostao za leđima. Ka njemu smo slali patrole. Treća četa je bila isturena na položaju. Ujutro, negdje oko 7 časova, krenula je kolona Bugara iz Palisada putem prema Vodicama, a jednom bočnom kolonom prema Kobiljoj glavi. Štab divizije naredio je da se 1, brigada postepeno povlači prema grebenu Čitoge i padinama Tornika, a da 13. brigada s leve strane vrši obuhvat prema Palisadu. S desne strane 3. krajiška zaobilazi preko Rudina, prema Gradini, s namjerom da upadne u utvrđenja na Palisadu. Bataljon je, kao krajnje lijevo krilo, bio najdublje isturen ka neprijatelju. Odmah je primio borbu s desnokrilnom neprijateljevom kolonom koja je obezbjeđivala bok glavnoj koloni. na putu za Vodice. Na položaju su bile 1. i 2. četa, koje su se noću odmarale. Neprijateljeva artiljerija je počela tući položaje bataljona. Kolona jačine dve čete podilazila je Kobiljoj glavi. Pod borbom smo se postepeno povlačili. Dok je borba trajala 13. proleterska je išla prema Palisadu. Bugari su već bili na domaku kota na kojima je bio bataljon. Borba se vodila ručnim bombama. Bugari, koji su bili prilegli ispred nas na pedeset metara, počeli su naglo da odstupaju. Treća krajiška brigada brzo je zašla neprijatelju iza leđa. Glavna kolona Bugara, koja se kretala cestom, počela se povlačiti. Osjetili su da će, ako to ne učine, biti odsječeni i uništeni na čistom prostoru između Kraljeve Vode, Ravnog bora i Kobilje glave. Kolona 3. krajiške bila je izbila na Crni vrh i Gradinu. Prva i 2. četa su dobile zadatak da gone Bugare koji su bježali, da brzo izbiju na put i spriječe odstupanje glavne bugarske kolone, koja se povlačila u neredu. Juriš je izmiješao naše dvije čete s Bugarima, koji su panično bježali. Na tom mjestu je ubijeno oko dvadeset Bugara. Zadržavati se oko male grupe nije se isplatilo. Valjalo je goniti glavninu, spriječiti je da se dokopa izgrađenog sistema utvrđenja na položaju iznad Palisada. Gonjenje je nastavljeno. Bugari su ličili na razbijeno stado. Padali su kao snoplje. Tako je to trajalo sve dok preživjeli nisu stigli u mladi borik ispod Palisada, u blizini Poljoprivredne škole. Većina ih je i dalje žurila da što prije uđu u rovove na Palisadu. Grupe Bugara su nas onda sačekivale na malim odstojanjima. Skoro cela naša brigada goni Bugare. Poginulo je nekoliko boraca iz 1. i 2. čete. Na prilazu vili Pavlovića poginuo je Stevo Vukčević, komesar 1. čete. Kad su grupe u boriku bile uništene, razvila se borba oko rovova. Prvi nalet četa u rovove Bugari su dočekali bajonetima. Pristizala je 3. četa, koja je bila u rezervi. Bugari su se grčevilo branili. Zauzeli smo položaj ispred njihovih rovova, ne baš mnogo daleko. Prilikom prvog našeg naleta ubijeno je mnogo Bugara. I mi smo pretrpjeli velike gubitke. Iz dvije čete poginulo je deset drugova. Žilav otpor koji su Bugari pružili u toku dana pokazivao je njihovu riješenost za odbranu. U dva naša ponovljena juriša nismo stigli dalje od prvih rovova. Bugari su oba puta vršili protivnapade. I ostale jedinice imale su velike gubitke. U rovovima je bilo oko hiljadu Bugara. Pošto je naš bataljon bio dosta iscrpen neprekidnom dvadesetčasovnom borbom, predveče ga je štab odredio u rezervu brigade koja će sa 13. i 3. brigadom, napasti Bugare. Napad je počeo 26. avgusta oko 20 časova. Bugari su izbačeni iz prvih rovova, ali su na drugom rovu naši imali velike žrtve. Neprijateljeva artiljerija je tukla neposredno. Napadalo se na dobro izgrađen sistem rovova i bunkera; kod Gradine je prosto plamtjelo od bombi, mina i granata. Bugari su se grčevito branili. Svaki osvojen pedalj trebalo je teško platiti. Jedna kolona iz Užica i Čajetine stigla im je u pomoć. Iz štaba brigade nije bilo nikakvog naređenja za uvođenje našeg bataljona u borbu. Ranjenici su stalno pristizali. U ovoj situaciji nešto je valjalo učiniti i bez odobrenja štaba. Složismo se da sa četama pođemo u napad. Brzo smo upali u strahovitu vatru. Topovi su nam bili na domaku. Bugare smo potisnuli iz nekoliko uporišta. Dosta eporo smo napredovali, jer su Bugari pred nama kuršumima stvarali pravi čelični zastor. Bombe, mine i granate su sipale na nas. U tom opštem metežu našli smo se kod jedne kuće, iz koje su Bugari bili isterani. Oko kuće brisali su kuršumi u snopovima, a stotine zrna ostavljalo je rupe po zidovima. U isto vrijeme mine grunuše u kuću. Ranjen sam. U polusvijesti sam se osjećao strašno nesrećnim što sam ranjen u nos. Rukom sam pridržavao parče nosa koje je visilo. Pokušao sam da ustanem, ali mi je tog trenutka stopalo otišlo u stranu — i noga mi je slomljena. Počeo sam da gubim svijest. Prebacili su me u vilu Pavlovića. Pristizali su i ostali ranjenici. Bilo ih je iz cijele britade. Gojko
ĐUKIĆ
|