VII BILJEŠKE (1983 – 1995) “JNA nije i ne može biti osnovni kohezioni faktor.“ RAZGOVOR SA PETROM GRAČANINOM*) (1983) *) General Gračanin je 1982. primio dužnost načelnika Generalštaba JNA. (Teze za razgovor) – Ne dozvoliti napuštanje koncepcije ONO, koje se počinje osjećati (možda primjećuješ). – Previše naglašavamo opasnost od spoljne agresije. – Fetišiziramo i favorizujemo tehnološko-tehnički kompleks; uvjek ćemo tehnički biti inferiorniji od velikih, ali to smo do sada, pa ćemo i u buduće rekompenzirati koncepcijom i drugim mjerama, uključujući i odgovarajuće sisteme naoružanja. – Dajmo težište Programu stabilizacije i u tom okviru više i kadrovskoj politici, jer realizacija tog Programa ići će sporije bez sposobnih kadrova. – Trebamo manje ratne oružane snage (posebno JNA), ali modernije, definisanjem realnije tehničko-tehnološke politike u OS (i šire). Vidjeti koliko su oružane snage opterećene centralizacijom i administriranjem. – Svaka reorganizacija OS (promjene), mora biti vršena odozgo i odozdo. Kod nas najčešće ide odozgo. Više razgovarati sa ovima dolje, uključujući i civile. Više razgovarati o opravdanosti i o mogućnostima realizacije toga o čemu se vode rasprave - vojišta, korpusi, zašto i da li ukidati divizije, o odnosu JNA i TO itd. – Treba da bolje riješimo obim raspoređene i neraspoređene rezerve u živoj sili. Ne treba da ratne OS apsorbuju sve i najbolje ljude. Ne dozvoliti da nam ekonomska situacija u miru, u kriznim situacijama, predratnoj i ratnoj situaciji bude slabija od vojne situacije, jer i ova onda nije dobra ili je kratkotrajna. Raspored žive sile u industriji i na selu je de facto ratni raspored. Mi u pozadini za ovo smo zainteresovani. Mobilizacijski aparat na svim nivoima mora biti kombinovan - vojno-civilni. – Ekonomske efekte sadašnjih i eventualnih budućih rješenja moramo da imamo, bez obzira o čemu se radi. Ne trebaju nam radikalniji zahvati, jer nema potrebe i više koštaju. – Obuku u školama, trupi i van oružanih snaga više približiti koncepciji NOR-a. Pod ovim mislim na pokretne i krajnje elastične tzv. frontove. Više naglašavati pokretljivost i ofanzivnost prema statičkom ratovanju. Statiku ne potcjeniti s obzirom na našu veliku naseljenost. Iskustvima iz ratova poslije Drugog svetskog rata - koji su vojnoj vještini dali, po nizu pitanja, više nego prethodni - posvetiti veću pažnju. – Velike rezerve imamo za smanjenje oružanih snaga - ukinuti 10% viška. Imamo više dopunskih i nastavnih jedinica i previše rezervnih jedinica, pa imamo Teritorijalnu odbranu. – Stabilizaciona komisija u SIV-u je značajna - i za nas i za pomoć SIV-u. Jović, Šefer i Pjanić brane svoje pozicije, a ne sinteze iz Programa. Relativno ograničena sredstva prilagoditi zahtjevima eventualnog rata, odbrani na cjeloj dubini, dugotrajnom otporu i civilnoj zaštiti kao moralnom osloncu odbrane. – Sve koncepcije su napadane. I našu treba braniti od onih u našim redovima i od stvarnih protivnika na praktičnom i teorijskom planu. Brinuti da Teritorijalna odbrana ne bude duplikat JNA (Bosna i Srbija). Ako su oružane snage zajedničke, onda su one i jugoslovenske i republičke. Iz neospornosti nacionalnog suvereniteta proizilazi i specifičnost Teritorijalne odbrane. Teritorijalna odbrana je dio oružanih snaga i u tome ima i svoju samostalnost. Problem odbrane nije samo armijski, već opšti. I otuda dolazi do sveopštosti opštenarodne odbrane, a organizacijom to objediniti, decentralizovati i koordinirati akciju. Imamo klasičara koji su zagrijani za stara rješenja, a dio mladih je sklon klasičnom. O osnovama koncepcije ne može biti različitih gledišta, a ima ih. Naša sposobnost za odvraćanje je i dalje prvi cilj - izbjeći rat, tj. imati sposobnost da se spoljni i unutrašnji neprijatelj odrekne svojih pretnji, da odvraćanje ne bude samo rezultat naše materijalne sposobnosti, da ne budemo usamljeni. Bolja organizovanost je prva orijentacija; ograničiti se samo na oružane snage ili operativnu armiju predstavlja opasnost. Pomoć sa strane ćemo imati u mjeri koliko smo sposobni i u stanju da drugima pružimo pomoć. Elementi uspjeha su: kvalitet OS, uključujući moralno-političko stanje, sposobnost da se te snage iskoriste, novi način borbe i pobjeda i manjim snagama. Dril isključiti svuda, osim u rukovanju oružjem. Opštenarodna odbrana je i dalje anti rat - anti sila, a mogućnost odbrane - efikasnost koja se pokazala u NOR-u je naša originalnost. JNA jeste okosnica, a TO je osnova partizanske borbe. JNA nije i ne može biti osnovni kohezioni faktor - ali je vrlo značajan. NAPOMENA: O tezama za razgovor dogovorio sam se sa generalom Asimom Hodžićem, podsekretarom u SSNO-u. Ocjenili smo da P. Gračaninu - novom načelniku Generalštaba, koji je došao iz I armije i nije radio u Generalštabu, treba govoriti o ovim pitanjima, tim prije što su počele rasprave o reorganizaciji OS, što među nama ima razlika i što je, po našoj ocjeni, komanda Prve AO imala neke klasičnije stavove. Gračanin se nije mnogo izjašnjavao, ali se saglasio sa većim djelom ovih razmišljanja i ocjena. Ispoljio je neke razlike u stavovima o veličini OS, Teritorijalnoj odbrani, navijajući za vojišta, korpuse, za više tenkova i aviona (a mi za više transportera i helikoptera). Bio je za to da se sačuvaju sve poznate divizije iz našeg rata. Teško mu je bilo da se rasformira “njegova” II proleterska u Nišu i “moja” VI lička proleterska divizija “Nikola Tesla” u Karlovcu. Bio je “tvrđi” oko jedinica na i oko Kosova. Kolebao se oko eventualnog ukidanja Sarajevske armije. Poslije ovog i sličnih razgovora bio sam sve više ubjeđen da će Pero Gračanin slušati pretpostavljenog i svoju republiku. Otišli smo zajedno u penziju 1985. Poslije toga, u najvećoj reorganizaciji Oružanih snaga nestale su i njegova i moja ratna divizija, a njihove brigade utopile su se u Niški i Zagrebački korpus, kojima nikada nisu pripadale. Kasnije su i potpuno nestale, a reorganizacija OS - sprovedena i nedovršena 1988-90. - postala je jedna od velikih uzroka slabljenja odnosa između SSNO i republika-pokrajina.