RAT U HRVATSKOJ (1990 – 1995) “Znaš što, s tim Francekom Tuđmanom ne bi ušao ni u isti tramvaj, a kamoli u istu stranku.” General Ivan Šibl REZULTATI IZBORA 1990. U Saboru od 348 poslanika su: 156 iz HDZ, 115 poslanika ljevice i 77 koalicije. Najviše poslaničkih mjesta dobila je ljevica u Veću udruženog rada, gde su brojno najjači, i predsjednik toga vijeća je poslanik SKH. SKH je pobjedio u 38, ostala opozicija u još 6 općina, tj. opozicija je pobjedila u 44 od 115 općina. U Saboru je tada bilo 48 Srba poslanika (43 na listi SKH i 5 iz SDS). Ljevica je pobjedila u 13 općina u Istri, Rijeci (sa Hrvatskim primorjem i Gorskim Kotarom), u osam općina na Kordunu, Baniji, Lici, u 8 općina Osiječkog regiona, nekim općinama u brdskom dijelu Slavonije, u 10 općina Dalmacije (Makarsko i Neretvljansko primorje, otoci Korčula, Vis, Lastovo), 50 odsto u Splitu. U Zagrebu - u općini Trnje. A kasnije (1994), opozicija je pobijedila u Zagrebu. Prema zvaničnom izvještaju Republičke izborne komisije, sumarno, u oba kruga i za sva tri vijeća, kandidati HDZ (Tuđman) dobili su 4.791.000 glasova, a kandidati Saveza komunista i socijalista 4.232.000 glasova. Međutim, izborni sistem je dao prednost HDZ, a po broju glasova odnos snaga nije u velikoj prednosti za HDZ. Što se tiče 1.200.000 građana, koji nisu izašli na izbore, pitanje je čiji su to glasovi. Od 336 odbornika i poslanika iz Like, od opštine do Sabora, SKH - SDP dobila je 126 odbornika ili 43 odsto; SDS 79 odbornika ili 24 odsto; nezavisni kandidati 64 ili 19 odsto i HDZ 60 odbornika ili 17 odsto. Koalicija je dobila 5 odborničkih mjesta. To znači da je po broju odborničkih mjesta HDZ u Lici na četvrtom mjestu, a ako se uzme da među nezavisnim kandidatimaa ima više od 70 odsto onih koji su uz SKH – SDP, onda je, što se broja odbornika tiče, SKH pobjedio. Od 9 poslanika iz Like u Saboru, četvorica su iz SKH, dvojica iz SDS, dvojica iz HSS i jedan iz HDZ. Najveći broj poslanika SKH ima u vijećima udruženog rada. U općinama Korenica i Otočac pobjedio je SKH, u D. Lapcu i Gračacu SDS i u Gospiću HDZ, sa sljedećim odnosom: Donji Lapac 32 - 31 poslanik za SDS; Gračac 35 - 30 poslanika za ljevicu, ali je kao stranka pobjedio SDS; Otočac - SKH i nezavisni kandidati 53 odsto za društveno-političko vijeće, 60 odsto za Vijeće mijesnih zajednica, a SKH i nezavisni kandidati dobili su preko 75 odsto za Vijeće udruženug rada. Kao najveći izborni poraz ocjenjuje se pobjeda SDS u bivšoj općini Srb i u bivšoj općini Gračac. Poslanici u Saboru Hrvatske i Like su (pet Srba i četiri Hrvata), i to: Simo Rajić (četiri općine), kandiat SKH-SDP u Društveno-političkom vijeću; Branka Kuprešanin - SKH-SDP (dvije općine) u Vijeću udruženog rada; Anđelko Kružičević (Otočac), SKH-SDP, istovremeno poslanik u Saveznoj skupštini; Dušan Ergarac (Donji Lapac), SDS; Miroslav Petri (Gospić), HSS; Jure Šonje (Gospić), HSS; Ratko Ličina (Gračac), SDS; Dražen Bobinac (Otočac), HDZ, i Stevo Kalember (Titova Korenica), SKH-SDP. Poznajem Rajića, Kružičevića i Kalembera kao čestite ljude. Sa Rajićem sam se vrlo često viđao i razgovarao - u Lici i Zagrebu. Osjećam potrebu da o Simi Rajiću, tada potpredsedniku Hrvatskog sabora sa liste SKH-SDP (što je bilo namijenjeno SDS), kažem: dobio je povjerenje u četiri općine. I Srbi i Hrvati su mu dali povjerenje. Simo Rajić je bio za Jugoslaviju na demokratskim osnovama, za ravnopravnost Srba u Hrvatskoj, za autonomiju Srba u Hrvatskoj, ali i za građanski suverenitet Hrvatske, protiv nametnute kroatizacije, za evropski tip regionalizma; bio je protiv avanturističke politike Jovana Raškovića, SDS i tutorisanja Knina drugim općinama, a njegov posljednji istup u Saboru i ostavka, pokazali su da je pravi čovjek (“Lički vjesnik”, br.9, od 15. maja 1990) Poslije izbora, Sabor je donio odluku da se pristupi raspravi o promjeni Ustava. Radilo se o korekcijama Ustava sa glavnim prijedlozima: da se SR Hrvatska zove Republika Hrvatska; da se uzme hrvatski povjesni - šahovnica grb od 25 crvenih i bijelih polja; da se skloni crvena zvjezda sa zastave, da se službena upotreba ćirilice reguliše zakonom, a da latinica ostane jedina u službenoj upotrebi. Stavovi Saveza komunista Hrvatske - SDP o ovim pitanjima iznešeni su na sjednicama Sabora kroz nastupe Račana i 30 poslanika. Njihovi stavovi su bili: nijedna stranka ne može istupati u ime naroda, pa ni HDZ ni SDS; ne podržava se uklanjanje petokrake zvjezde iz grba i zastave, jer zvijezda je, u prvom redu, u našim i svjetskim razmjerama simbol slobode i borbe protiv fašizma, pod tim znakom su prisajedinjeni Istra i hrvatski krajevi matici zemlji. Mora se u Ustavu garantirati i pravo na službenu upotrebu ćirilice, protiv su formiranja srpskih i hrvatskih pokrajina u Hrvatskoj. Takođe, protiv su jednostranačkog diktata koji se manifestira poslije izbora. U Ustavu mora da ostane postojeća formulacija da je Hrvatska država hrvatskog, srpskog i ostalih naroda i narodnosti. Na istom zasjedanju, pet poslanika SDS-a je uzelo učešća u raspravi. Oni su izjavili da SDS ne treba ubrajati u lijevi blok, jer je to samostalna stranka. Dio delegata SDS-a saglasio se sa stavovima Kluba zastupnika lijevog bloka, upozoravajući da će se, ako se Srbima ne priznaju sva prava, srpski narod u Hrvatskoj “morati ponašati u posebnim prilikama” (Zelenbaba iz Knina); da su protiv konfederativnog sistema (Ergarac iz Lapca); da se srpski narod u Hrvatskoj neće pomiriti sa tretmanom nacionalne manjine (Tanjga iz Knina).

Sadržaj

Prethodno poglavlje

Sledeće poglavlje