| Sadržaj | Prethodno poglavlje | Sledeće poglavlje |
|
ZLOUPOTREBA JNA I ORUŽANIH SNAGA SFRJ
INFORMACIJA POLITIČKE UPRAVE SSNO (1991)*) *) “Delo” i “Vjesnik” od 31. januara 1991. Tekst se navodi u cjelini, jer je to za sad, jedan od rijetkih objavljenih dokumenata – direktiva, neposredno pred rat u Sloveniji. (Str. pov. br. 70-1). “U ovoj Informaciji ukazujemo na važnije karakteristike najnovijih zbivanja u svetu i našoj zemlji i na težišne zadatke JNA u 1991. godini, posebno na one koji neposredno predstoje. Osnovni zaključak iz sadašnje procene situacije jeste da je završena jedna faza razvoja i jugoslovenskog društva i odnosa u međunarodnoj zajednici. Kraj devedesetih označuje početak jedne nove faze koja će se bitnije razlikovati od prethodne. Naravno, tu se ne misli na neke krute podele, nego na bitnu kvalitetu i sadržaj onoga što se događalo, što je sada i što je na pomolu. Nema dileme, međunarodnu scenu karakteriziraju mnogi procesi i pojave, od kojih će neke gotovo sigurno imati znatan, pa i bitan uticaj na zbivanja u našoj zemlji. Iako budući razvoj situacije u SSSR-u nije moguće pouzdano predvidjeti, u ovom trenutku se pouzdano može reći da je usporen proces dezintegracije te velike zemlje. Sovjeti su se počeli pribirati i uviđati da put kojim su krenuli ne vodi uspjehu reforme, već u propast. Reafirmiraju se i narastaju snage koje su za očuvanje savezne države i njezinih institucija. Ovih dana poduzimaju se odlučne mjere da bi se zaustavile separatističke tendencije u pojedinim delovima zemlje. Čine to na način koji je ponegdje vrlo problematičan, uz velike otpore u zemlji i pritiske iz vana. Angažirana je i sovjetska armija. Takav razvoj situacije u SSSR-u, bez obzira na to u što će se izroditi, sputava slobodu akcije Zapada i domet njegovih utjecaja na svjetska zbivanja. Ni u Jugoslaviji socijalizam nije dokrajčen i bačen na koljena. Jugoslavija je, doduše uz visoku cijenu, odolela prvom udaru i valu antikomunističke histerije. Zadržani su realni izgledi za očuvanje zemlje kao federativne i socijalističke zajednice. Događaji u Perzijskom zaljevu nisu tekli prema početnim procjenama i očekivanjima SAD i Zapada. Amerika je na izvorima jeftine energije gradila svoju cjelokupnu civilizaciju. To je bitan razlog njihovog dolaska u Perzijski zaljev i otpočinjanja rata. U vrijeme slanja ove informacije, rat poprima velike razmjere s nesagledivim posljedicama i potpunom neizvjesnosti u pogledu njegova daljnjeg toka. U pojedinim, dojučerašnjim, tzv. socijalističkim zemljama Istočne Evrope, situacija se u toj mjeri komplicirala da, objektivno, izmiče kontroli onih koji su je izvana usmjeravali. U realizaciji svojega osnovnog strategijskog opredeljenja - rušenje ideje komunizma i socijalističke opcije - scenaristi sa Zapada su ostvarili značajne rezultate, ali ne i krajnji cilj. Rušenje komunizma nije im uspjelo, ni u jednoj zemlji u kojoj je revolucija bila autohtona. Zbog toga su stratezi antisocijalističkog pohoda prisiljeni na pregrupiranje snaga i traženje novih pravaca i modaliteta napada. U odnosu na svojega glavnog suparnika, Sovjetski Savez - verovatno će nastaviti sa podrškom dezintegrativnim tendencijama. Dat će stanovitu ekonomsku pomoć, prvenstveno zbog straha od problema koji bi nastali u slučaju kolapsa ili raspada tako velike zemlje, na način koji bi mogao izazvati svetsku katastrofu. Inače, činjenica da se jedan narod čija je zemlja bila do jučer velesila i imala ulogu giganta u međunarodnim odnosima, danas suočava s tolikom bijedom i nemaštinom, govore same za sebe. U pogledu naše zemlje, na Zapadu su shvatili da ideja jugoslovenstva i opredeljenje za socijalizam imaju mnogo dublje korene nego su procenjivali, te da rušenje socijalizma u Jugoslaviji nije isto kao u nekim drugim zemljama. Zato se može očekivati da će donekle promeniti metodu delovanja i krenuti u još snažniji napad. Za njih bi vrlo važno bilo da u Jugoslaviji postignu potpun uspeh. Načeli bi jednu zemlju gde je pobedila autohtona revolucija. Daljnje aktivnosti će se verovatno izraziti na dvije fronte i s dva osnovna cilja. U prvom će se nastojati srušiti komuniste koji su se održali na vlasti bilo u pojedinim republikama ili na razini federacije. Tako će se pokušati otežati provedbe ekonomskih reformi ili će se utjecati na to da način njihove provedbe izazove socijalne nemire, pa onda, po istom receptu kao u Bugarskoj, u Rumunjskoj, aktualiziraju stalno ponavljanje izbora, sve dok njihovi štićenici ne preuzmu vlast. Druga fronta je razbijanje Jugoslavije, praćeno optuživanjem komunista. Takva opredeljenja potvrđuju više izraženih aktivnosti. O tome govori i poznato saopćenje CIA-e “da će se Jugoslavija raspasti za osamnaest mjeseci”. Poznato je s kakvim ciljem se daju takva saopćenja i da ona uvjek imaju jasnu funkciju. To se odnosi i na izjavu State Departmenta od 25. prosinca 1990. godine, koja sadrži prijetnju da će se SAD “snažno suprotstaviti svakoj upotrebi sile ili pritiscima kojima bi se zaustavili demokratski procesi ili uspostavilo nedemokratsko jedinstvo Jugoslavije”. Bit te poruke je sasvim jasna - srušiti socijalizam u Jugoslaviji, čak i po cjenu njezina razbijanja. Istodobno, poruka je upozorenje i armiji da ne sprečava taj proces. Zauzimanje nekih krugova Zapada za demokraciju je prozirna demagogija, jer je za njih demokracija samo ono što odgovara njihovim ciljevima i interesima. Pod demokracijom u našim prilikama podrazumevaju, u prvom redu, ono što je antisocijalističko. Glavna aktivnost prema Jugoslaviji i dalje će biti usmjerena preko Mađarske, jer je ona, na više načina, već upletena u igru prema Jugoslaviji. Protekla godina (1990), bila je za našu zemlju uistinu dramatična. Antijugoslovenstvo i antisocijalizam bili su u punom zamahu. Sve je izgledalo bez perspektive. Ova će godina (1991) biti teža, ali za razliku od prethodne, sada je perspektiva vidljiva. Vidljivi su izlazi do kojih treba doći. To će, u prvom redu, zavisiti od angažiranja snaga društva u rješavanju triju najvažnijih zadataka. Prvo - potrebno je osigurati dosljednu provedbu programa privredne reforme na način koji će sprečiti privredni kolaps i takve socijalne potrese koji bi mogli izazvati nepredvidiva i nekontrolisana ponašanja. U tom smislu, moraju se pronaći i sigurna i stabilna rješenja finansiranja federacije, posebno JNA. To je nužno učiniti i stoga što postoji koncept rušenja federacije i na taj način da se njezinim organima oduzmu sredstva i potpuno onemogući njihov rad. To se ne može dopustiti. Nastavak reforme podrazumeva mijenjanje svega što nije bilo dobro. To treba činiti postupno a ne lomovima. Drugo - mora se osigurati funkcioniranje federalne države kao pretpostavke za dogovor o budućem uredenju Jugoslavije. Ako bi se i dalje primenjivala politika svršenog čina, zaista bi bilo teško izbeći krvoproliće, a to se nipošto ne smije dogoditi. Svaki predlog za buduće rešenje treba razmatrati na miran i racionalan način. Uvjet za to je poštovanje pravnog poretka zemlje. Samo u okviru njega moguće je tražiti rješenja za budućnost Jugoslavije. U traženju tih rješenja svi mogu iznositi svoje argumente, ali na normalan, demokratski i civiliziran način. U raspravi o budućnosti Jugoslavije treba sudjelovati i stalni sastav Armije i kao institucija i kao građani ove zemlje. Kad je o tome riječ, sva naša iskustva govore da Jugoslavija može postojati jedino kao država. Ako nije država, nije Jugoslavija, onda je nešto drugo. Ono što neki nude u Jugoslaviji kao konfederaciju, to faktički nije država, niti može biti. Država može biti ili unitarna ili federalna. Unitarna država nema nikakve šanse u Jugoslaviji i neće biti prihvaćena, jer je pala na povjesnom ispitu. Jugoslavija može biti samo federalna zajednica s nekim izvornim pravima i funkcijama federacije. Može se i treba raspraviti o vrsti i opsegu tih prava. Pri tom bi bilo dobro uvažavati rešenja koja imaju mnoge savezne države federalnog tipa. Treće - treba učiniti sve da Savez komunista - pokret za Jugoslaviju u idućih pet-šest mjeseci postane glavna politička snaga na jugoslovenskom prostoru i stožer okupljanja svih lijevo orijentisanih političkih partija, stranaka, udruženja i organizacija. To je u ovom času jedina jugoslovenska politička snaga. Bilo bi izuzetno dobro da na političkoj sceni ima više partija jugoslovenske orijentacije. Pripadnici Armije imaju svoje obaveze na sva tri glavna zadatka. U rješavanju prvog zadatka mi ćemo sudjelovati u njegovu totalitetu, a posebno u onom dijelu koji se na nas neposredno odnosi. U rješavanju drugog i trećeg zadatka očekuju nas mnoge konkretne obaveze. To su naša dva glavna zadatka, pri čemu je treći možda i najvažniji. Naš osnovni zadatak mora biti stvaranje pretpostavki za funkcionisanje federalne države. To najprije znači likvidirati proboje koji su izvršeni u području jedinstva oružanih snaga; realizirati zadatke razoružanja i likvidirati paravojne organizacije u Jugoslaviji. Realiziranjem tog zadatka stvaraju se osnovni uvjeti za miran rasplet krize i demokratski preobražaj jugoslovenskog društva. Istodobno, time se nanosi snažan poraz nacionalističko-separatističkoj politici i praksi i ohrabruju snage koje se zauzimaju za očuvanje i razvoj Jugoslavije na socijalističkim osnovama. Donošenjem Naredbe Predsjedništva SFRJ izvršenje tog zadatka počelo je povoljno, posebno sa stajališta afirmacije društvenog ugleda JNA. Javnost se na najkonkretniji način time upoznaje s našim čvrstim opredeljenjima da se ostvari ono što je utvrđeno. Prihvaćenim riješenjem potvrđena je i naša opredjeljenost da djelujemo strogo u skladu s Ustavom i zakonima, onako kako je u datim uvjetima politički najprihvatljivije. Ako se Naredba ne provede onako kako glasi, tada će stupiti na scenu pravosudni i drugi organi sa svim konsekvencama koje nužno prate njihovo djelovanje. Nadležni organi raspolažu nepobitnim dokazima o potpuno nezakonitom načinu formiranja i naoružavanja paravojnih oružanih sastava i njihovom pripremanju za izvođenje diverzantsko-terorističkih i drugih nasilnih akcija. Ako se Naredba Predsjedništva SFRJ ne izvrši, te će porazne činjenice biti javno objelodanjene u okviru postupka protiv počinitelja tih teških krivičnih dela. Svatko na koga se Naredba odnosi treba imati u vidu da će nelegalni oružani sastavi biti rasformirani i razoružani, bilo na način i u roku koji su utvrđeni Naredbom ili primjenom sankcija propisanih Zakonom. Sada posebno treba paziti na osiguranje visokog stupnja borbene spremnosti jedinica i funkcionalnosti i sigurnosti sistema rukovođenja i komandovanja. Osobito je važno osigurati maksimaini stupanj sigurnosti u jedinicama, jer su oni koji gube glavu, spremni na očajničke korake, kao oružane nasrtaje na kasarne, skladišta i druge vojne objekte, na izvođenje klasičnih diverzantsko-terorističkih akcija, na organiziranje atentata, likvidaciju članova obitelji i drugo. U prethodnoj informaciji upozoreno je na činjenice koje govore o sasvim konkretnim pripremama za takve aktivnosti. Zbog toga, osiguranje ljudi, objekata, jedinica nikad nije bilo važnije nego sada. Do kraja će se osigurati provedba stavova o TO Slovenije i upućivanju regruta na odsluženje vojnog roka. Te dvije obaveze do sada nisu bile u prvom planu, jer su glavni napori bili usredotočeni na razoružavanje paravojnih organizacija. U vezi s regrutima, odmah će biti poduzete neke mjere iz naše nadležnosti. Dio regruta iz Hrvatske i Slovenije, raspoređen u Petoj vojnoj oblasti, bit će prebačen u druge vojne oblasti i u Ratno vazduhoplovstvo i u Protivvazdušnu odbranu. Utvrdit će se odgovornost za samovoljno mijenjanje planova upućivanja regruta, dobivenih od Generalštaba i poduzimati mjere koje će osigurati efikasniju provedbu toga zadatka. Već je pokrenut postupak za promjenu zakona kojima se predviđa ponovno vraćanje tih poslova u nadležnost JNA na cijelom prostoru SFRJ. Poznato je da se nalazimo u vrlo teškoj finansijskoj situaciji. Zato moramo krajnje pažljivo i vrlo racionalno postupati u trošenju novčanih sredstava. Naredbu u vezi s prioritetom plaćanja treba shvatiti najozbiljnije i najdoslednije je provoditi. U SIV-u je razgovarano o toj temi i došlo se do nekih rješenja. Do kraja ovog mjeseca morat će se pronaći rješenja za stabilno finansiranje JNA. Svi pripadnici Armije, posebno starješine moraju shvatiti da se u narednom vremenu treba krajnje uporno boriti za integritet i jedinstvo armijskog kadra. To je pretpostavka izvršenja ustavne uloge Armije, ali i pretpostavka da se sve promjene u društvu ostvare na miran i demokratski način. Armija mora ostati čvrsta i ustrajati u izvršavanju svojih obaveza. Vrlo je važno da se ljudi navikavaju i razmišljaju kako da se u hodu prilagođavaju novim uvjetima i situacijama. Ponegde se čak i u krupnim pitanjima radi rutinski, kao da se u poslednje dvije godine ništa u društvu nije dogodilo i promjenilo. U odgojnom radu treba razvijati sposobnost i naviku razmišljanja o svakom konkretnom zadatku i o tome kako da se postupi u novim uvjetima - kada ne postoje uvijek propisane metode. U našim Pravilima nije sve regulirano, a mnogo je i onoga što se mora mijenjati. To će se raditi planski i postupno. Osim rješavanja tih krupnih zadataka, ni za trenutak se ne smije zanemariti tekući život i obaveze jedinica i ustanova. Briga o ljudima, obuci, redu i disciplini mora biti stalna preokupacija. To je garancija uspjeha Armije u izvršavanju svojih obaveza i u ovim složenim i teškim vremenima. Usporedo se svi moramo zalagati u konstituiranju i osposobljavanju Saveza komunista - pokreta za Jugoslaviju. Postojanje jedne takve partije socijalističke orijentacije, uvjet je opstanka federalne Jugoslavije i pretpostavka jedinstva i integriteta naše Armije. Otuda i toliko značenje zadatka o kome je reč. Na ideji jugoslovenstva, nacionalne ravnopravnosti, bratstva i jedinstva, slobode i socijalne pravde, Partija je ostvarila pobjedu u ratu 1941-1945. S tom idejom Savez komunista - pokret za Jugoslaviju pobjediće i sada. Armija može osigurati uvjete za miran rasplet krize, ali ne može riješiti pitanje Jugoslavije. To može postići samo jaka politička organizacija, čiji program prihvataju i podržavaju najširi slojevi stanovništva. Znaju to dobro svi oni koji rade protiv naše zemlje. Zato su se i okomili na Savez komunista - pokret za Jugoslaviju. Htjeli bi ga i zabraniti, bojeći se njegove narastajuće snage i utjecaja u društvu. Ako je komunizam mrtav, kao što kažu, zašto se plaše te organizacije? Ljudima treba strpljivo objašnjavati smisao i značenje postojanja Saveza komunista - pokreta za Jugoslaviju. Pri tome, nikoga ne treba prisiljavati da postane njegov član. To mora biti stav koji proizlazi iz osobnog opredeljenja i uvjerenja. U pitanju je i najneposredniji, egzistencijalni interes ljudi. Vrlo je važno spriječiti uvlačenje “pete kolone” u redove Saveza komunista-pokreta za Jugoslaviju. U SK-PJ trebaju biti i ljudi koji drugačije misle. Oni su uvjek dobro došli. Ali ne smije se dopustiti ponavljanje grešaka kakvih je bilo u djelovanju SKJ, kojega je razbila “peta kolona”. Onima koji hoće da ga iznutra razbiju - nema mjesta u ovoj organizaciji. Najvažnije je da se Partija okrene mladima. Ne samo zato što je omladina iznijela rat i revoluciju i što predstavlja budućnost svakog društva, već i zato što su osnovne ideje Saveza komunista - pokreta za Jugoslaviju bliske mladim ljudima. Patriotizam i socijalistička ideja imaju najčvršće uporište upravo u mladoj generaciji,”
Čitajući Informaciju (februara 1991), zabilježio sam: Zašto se vojni vrh (odnosno, Komitet SK za JNA) nije više angažovao da spreči raspad SKJ na XIV kongresu, pa ne bi imao potrebu da formira novi SKJ? Da li je ova Informacija dio (prilog) neke vojne Direktive? Da li je i ovo neki oblik državnog (vojnog) udara i kuda vodi ovakvo (političko) uplitanje Armije? Sjetio sam se razgovora sa Brankom Mamulom kada je grupi penzionisanih generala predočavao mogućnost formiranja nove partije i kada smo mu drugarski skrenuli posebnu pažnju na realnost ideja koje je iznosio i povezanost toga sa Socijalističkom partijom Srbije i Srbijom. Branko nam je tada rekao da je tu nađen “graničnik”. A nešto kasnije, zabilježio sam sljedeće: Informacija Političke uprave SSNO je vojni dokumenat (direktiva ili okružnica), saopštena starješinskom sastavu JNA 24/25. januara 1991. U “Informaciji” su u stvari stavovi vojnog rukovodstva JNA dati pod potpisom Političke uprave. Pri njenoj analizi treba imati u vidu da je izašla u vrijeme kada su već pali socijalistički režimi u istočno-evropskim zemljama, uključujući i SSSR; pošto su održani višestranački izbori u svim republikama SFRJ i poznati njihovi rezultati; da izlazi neposredno poslije osnivačke konferencije Saveza komunista - pokreta za Jugoslaviju (21. decembra 1990), čiji je glavni organizator tadašnje rukovodstvo JNA; da je pisana dok su postojali i kako-tako funkcionisali glavni ustavni organi Federacije (Predsjedništvo, Skupština, Vlada), u vrijeme kada je JNA trebalo da realizuje Naredbu Predsjedništva SFRJ o razoružanju paravojnih formacija, a izašla je dan prije prikazivanja filma SSNO o događajima u Hrvatskoj. U pogledu osnovnih stavova rukovodstva JNA u odnosu na krizu u Jugoslaviji i ulogu JNA u njenom razrešavanju, iz Informacije je vidljivo: – Osnovna teza u Informaciji o suštini i uzrocima krize u SFRJ je ista kao ona koju V. Kadijević obrazlaže u svom “Viđenju...”, to jest, da nju izaziva strani faktor (Zapad, a pre svega SAD), sa ciljem rušenja komunizma u Jugoslaviji. – O društvenim reformama govori se uopšteno, pa se kaže da njima “... treba menjati sve što nije bilo dobro”. Kaže se da “... treba osigurati dosljedno sprovođenje privredne reforme...”, ali “na način koji će sprečiti privredni kolaps i socijalne potrese...”. Pri tome se posebno naglašava da se “... moraju pronaći i sigurna i stabilna rešenja za finansiranje federacije, posebno JNA”. – O ključnom pitanju mogućeg preuređenja jugoslovenske zajednice, koje je tada dominiralo u sporu među republičkim rukovodstvima, vojni vrh SFRJ je kategoričan: “Jugoslavija može biti samo federalna zajednica s nekim izvornim pravima i funkcijama federacije”. Iz ovog stava jasno je za račun kojih republika i rukovodstava će se angažovati JNA u kasnijem oružanom razrješavanju jugoslovenske krize. U skladu sa osnovnom tezom da je glavni uzrok krize u SFRJ djelovanje stranog taktora sa ciljem rušenja komunizma, u “Informaciji” dominira stav da je prevashodni zadatak JNA da brani postojeći društveni sistem, a ne državu. Takvo opredjeljenje vojnog vrha SFRJ zasniva se na konstatacijama: – da “... opredeljenje za socijalizam u Jugoslaviji ima mnogo dublje korene nego su (na Zapadu) procenjivali, te da rušenje socijalizma u Jugoslaviji nije isto kao u nekim drugim zemljama”; – da “ni u Jugoslaviji socijalizam nije dokrajčen i bačen na koljena”. A zatim: “Zadržani su realni izgledi za očuvanje zemlje kao federativne i socijalističke zajednice”; – da “rušenje socijalizma nije (Zapadu) uspelo ni u jednoj zemlji u kojoj je revolucija bila autohtona”. (Očigledno se misli na Kinu, Vijetnam, Kubu, S. Koreju.) – da je u SSSR usporen proces dezintegracije, “... da su se sovjeti počeli pribirati i uviđati da put kojim su krenuli ne vodi uspehu reforme, već u propast”. “Takav razvoj situacije u SSSR, bez obzira u šta će se izroditi (!), sputava slobodu akcije Zapada i domet njegovih uticaja na svetska zbivanja”. U “Informaciji” se među tri najvažnija zadatka navodi i ovaj: “Treba učiniti sve da Savez komunista - pokret za Jugoslaviju u idućih pet-šest meseci postane glavna politička snaga na jugoslovenskom prostoru i stožer okupljanja svih levo orijentisanih političkih partija, stranaka, udruženja i organizacija”. Naknadno se kaže da je od tri navedena zadatka - ovaj najvažniji. Upućivanje ove “Informacije”, trenutak u kome je to učinjeno i stavovi u njoj, pokazuju da je rukovodstvo JNA imalo pretenzije da nastupa kao poseban politički faktor (“sedma republika”) i arbitar u razrješavanju jugoslovenske krize. Informacija se nigdje ne poziva na stavove rukovodstva države - Predsjedništva, Skupštine, Vlade ili bilo kog kompetentnog ustavnog organa SFRJ, a u njoj se izričito kaže: “U raspravi o budućnosti Jugoslavije treba da sudjeluje i stalni sastav Armije i kao institucija i kao građani ove zemlje.” Događaji koji su usljedili samo nekoliko mjeseci nakon ove “Informacije” pokazali su sa kakvim ciljevima, sredstvima i posljedicama je JNA “arbitrirala” u jugoslovenskoj krizi. Dokument Političke uprave nedvosmisleno govori o ambicijama vojnog vrha, da zadrži ulogu političkog faktora u političkom životu Jugoslavije i u suprotnosti je sa nekim izjavama o depolitizaciji JNA. Predsjedništva Republike Slovenije i Hrvatske su zahtjevala da Predsjedništvo SFRJ zauzme stav o Informaciji i obavijesti javnost. Kasniji događaji pokazali su, takođe, da je najveći dio procjena rukovodstva JNA, datih u “Informaciji”, bio neutemeljen, pogrešan i promašen. Naravno, i odluke koje su donošene na bazi takvih procjena morale su biti pogrešne, a i za sudbinu same JNA pogubne. |
| Sadržaj | Prethodno poglavlje | Sledeće poglavlje |