X NISMO ĆUTALI Odbrana, čuvanje i razvijanje tekovina NOB-a je trajan zadatak i ne samo boraca Narodnooslobodilačkog rata.” PROTIV SIJAČA ZLA (1990) Na koordinacinom odboru sekcija V, VI i XIV brigade XIX sjeverno-dalmatinske divizije u Beogradu, razgovaralo se (28. marta 1990), o napadima na vrhovnog komandanta NOV i POJ, maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita, a na Predsjedništvu domicila XIX divizije i III pomorskog sektora (6. aprila 1990), u Zadru, usvojeni su stavovi kojima se želi upoznati javnost. General-pukovnik Ilija Radaković obratio se tom prilikom našoj redakciji, pa ovaj tekst objavljujemo u cjelosti (“Lički vjesnik”, br. 8, od 15. aprila 1990): “U posljednje vrijeme, naročito u nekim sredinama, su u porastu napadi na Tita i manifestiraju se na različite načine - negativni napisi u djelu štampe, skidanje i zamjena slika iz službenih prostorija, korišćenje Titovih slika za kamuflažu nacionalizma, napadi na članove porodice, napadi na JNA, pritisci za mjenjanje naziva gradova koji nose njegovo ime, nepominjanje njegovog imena i djela i na manifestacijama vezanim za istorijske događaje, izbacivanje iz biblioteka knjiga vezanih za NOB i Jugoslaviju i pokušaji podizanja sudskih optužnica. Ovi napadi izviru i dolaze prvenstveno iz sredina gdje je šovinizam uzeo maha, gdje je štošta podređeno nacionalnoj mitologiji, gdje se bježi u uže okvire i prostore; izviru iz pogleda i opredjeljenja koja su svojevremeno na scenu izbacili ustaše, četnike, baliste, ljotićevce, belogardejce i slične. Izviru iz ostataka poraženih snaga u ratu, poraženih pojedinaca i grupa na IV plenumu, maspoku i novokomponiranih nacionalšovinista. Najgori su oni napadi koji Tita optužuju za zavjeru protiv ovog ili onog naroda. Našu revoluciju i Tita treba braniti prvenstveno u sredinama odakle kreću napadi. Napadaju se gotovo sva najznačajnija dostignuća više generacija - borba protiv fašizma, narodnooslobodilačka borba 1941-1945, avnojevska Jugoslavija i njen integritet, otpori staljinizmu 1948, otpor istočnim i zapadnim hegemonističkim aspiracijama, samoupravljanje, nesvrstana politika i naša uloga u borbi protiv rata i vojnih blokova. Napada se ceo period od 50 godina vlasti partizana i komunista, bez obzira na činjenicu da narodi Jugoslavije nikad duže u svojoj istoriji nisu imali 45 godina zajedničkog života bez rata. Te tekovine brane ne samo ratne, već i sadašnje generacije. Uvjereni smo da bi i sadašnje generacije u tadašnjim (našim) uslovima i okolnostima bile pod zastavom za slobodu i ravnopravnost, a protiv šovinizma i bratoubilačkog rata. Najprogresivniji iz mlade generacije to i pokazuju, a njen dio je zbunjen onim što se dešava, ponajviše napadima na tekovine koje su ostvarene pod Titom, a koje nitko razuman ne može osporiti. Odbrana, čuvanje i razvijanje tih tekovina je trajan zadatak i ne samo boraca narodnooslobodilačkog rata. Teško nam padaju napadi koji dolaze od pojedinih učesnika oslobodilačkog rata. Napadi onih koji se izvlače od učešća i odgovornosti za neke odluke u ratu i poslije rata, pojedinaca kod kojih je nacionalno postalo isključiva mjera vrijednosti, od nekih ratnih drugova koji zamaraju sebe i druge neslaganjima oko nekih pitanja iz istorije, od pojedinaca koji nose visoka priznanja po Titovom ukazu i koji snose dio odgovornosti za razbijanje boračke organizacije. Tim ‘drugovima’ kažemo da takvo ponašanje nema nikakvog smisla, jer se takvim držanjem ne negiraju samo opšte vrijednosti revolucije, već i njihov sopstveni doprinos u njoj. Nezadovoljni smo sporim i nepotpunim reagiranjima na napade i od mnogih oficijelnih institucija države, Saveza komunista i društveno-političkih organizacija. Osuđujemo dio štampe, koja zloupotrebljavajući demokratiju (što je vrlo opasno), razbija međuljudske i međunacionalne odnose. Od tih institucija i takve štampe tražimo, i u interesu njih, da stanu protiv svih drugih sijača zla. Mi borci ne reagiramo samo zbog nas (svi smo stariji od 60 godina), nego reagiramo i u ime svih građana, zbog mladih generacija i njihove perspektive. Ne slažemo se i sa neiskrenim izjavama i parolama o zajedništvu, bratstvu i jedinstvu i ‘jugoslovenstvu’, pomoću kojih se protežiraju pojedini nacionalni i lokalni interesi. Oprezni smo prema svim obećanjima o ‘preobrazbi i preporodu’, kao da do sada nije ništa urađeno. Pripadnici naše divizije, Srbi i Hrvati iz sjeverne Dalmacije i Like, s područja četiri ratna okružna komiteta KPH i KPJ (ličkog, kninskog, šibenskog i zadarskog), znaju, više nego drugi, šta je bratstvo i jedinstvo. Nitko od nas ne brani greške i njihove nosioce u prošlosti. Nitko od nas ne brani to što nismo bili dovoljno radikalni i dosljedni u realizaciji samoupravljanja, što demokratiju nismo uvjek pravilno shvatali i ostvarivali, što smo više puta lutali i kolebali se oko prave ekonomske politike. Izbori su pred nama i to je vrlo ozbiljna stvar, a posebno u krajevima odakle je naša divizija. U vezi s tim, mi smo: – Za mirne i dostojanstvene pripreme i izvođenje izbora, a odgovornost za to snose svi faktori, sve stranke i svi građani. – Mi smo za programe onih stranaka koji Jugoslaviju kao dobrovoljno organizovanu zajednicu ne dovode u pitanje, za još bogatiju i demokratskiju državu ravnopravnih naroda i narodnosti. – Mi smo za programe koji respektuju i naslanjaju se na pozitivne rezultate koje smo postigli posljednjih 50 godina, od toga 40 godina pod Titom. Kao što smo se uvjek, vjerni našim revolucionarnim tokovima, suprotstavljali hegemonizmu i dogmatizmu, teorijama o bratskoj pomoći, tako smo i protiv nametanja svojih stavova i koncepta drugima, bez demokratskog dijaloga i uvažavanja tuđih mišljenja i pogleda. – Mi smo za jednaka mjerila o tome tko i koliko destabilizuje Hrvatsku i Jugoslaviju. Nema aktuelnijeg zadatka od realnog sagledavanja i ocjenjivanja događaja i naše pomoći u trasiranju svježih puteva u razvoju društva i Saveza komunista Hrvatske i Jugoslavije. – Mi smo za programe Saveza komunista Hrvatske - stranke demokratskih promena. Pored ostalog, zato jer smo pod zastavom KPH i KPJ krenuli u revoluciju, jer smo za njihove ciljeve dali mnogo života. Program SKH je uspješno napravio vezu njene prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ova stranka želi Hrvatsku i Jugoslaviju bez mržnje. Želi Hrvatsku kao državu hrvatskog i srpskog naroda. Program SKH je odlučno protiv svakog nacionalističkog diktata bez obzira odakle dolazi. Za ova naša opredjeljenja mi ćemo se pojedinačno i zajednički zalagati u radu naših sekcija, koordinacionog tjela, domicila divizije, u boračkoj organizaciji, u kontaktu s ljudima svuda, posebno u krajevima gdje smo se borili. Sadašnja situacija to od nas nedvosmisleno traži.” Poslije ovog sastanka u Zadru (domicil divizije), “Slobodna Dalmacija” je 7. aprila 1990, pored ostalog, objavila sljedeće: “Nismo protiv višestranačja, ali smo protiv stranaka nacionalističke orijentacije, zalažemo se za slobodu čovjeka, istinski demokratsko djelovanje i pravnu državu. Mi smo za program koji nudi SKH-SDP i ekonomsku politiku Ante Markovića”, istakao je predsjednik domicila Rudi Bašić, ratni komesar 7. dalmatinske brigade. Podsjećajući na prigovore HDZ da se borci i generali isuviše mješaju u predizbornu kampanju, general Petar Babić, ratni politkomesar 19. divizije, je to nazvao “zabranjivanjem davanja glasa onima koji su stvarali, za šta su se borili”, ocjenjujući SKH-SDP “najprogresivnijom strankom u Hrvatskoj”. General Milan Kuprešanin, jedan od ratnih komandanata divizije, govorio je “o rovarenju snaga velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma”. Ratni politkomesar V dalmatinske brigade, general Ilija Radaković, ponudio je tekst “Sijači zla”, a u diskusiji, pored ostalog, izjavio: “Osnovni protivnici Jugoslavije su velikosrpski šovinistički unitarizam i velikohrvatski šovinistički separatizam.”