ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument


BR. 71

IZVEŠTAJ DELEGATA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVlCA ZA ŠUMADIJU OD 25. APRILA 1942. DRAŽI MIHAILOVICU O ORGANIZACIJI I STANJU ČETNIČKIH JEDINICA NA TOM PODRUČJU1

UVAŽENI I DRAGI GOSPODINE ĐENERALE

Pored radio veze koju imamo, smatram za potrebno da Vas i ovim putem obavestim o sledećem:

Kapetan Smiljanić2 i Marko Muzikravić3 prinuđeni su i dalje da se kriju. Oni su sa jednim malim delom ljudstva u šumi. Jedan veći deo pušten je kućama i sklonio oružje, a treći najveći i dalje je ostao na dužnosti. Komandu je preuzeo jedan kapetan u koga Smiljanić ima puno poverenje i koji je naš. Sve se malo primirilo, bar prividno.

Poručnik Sotirović odveden je u zarobljeništvo, kao i komandant Lepeničke brigade.4 Ovaj poslednji ništa nije ni radio jer ne zna ni koliko bataljona ima, ni koje oficire ima, ni koja sela koje čete obrazuju. Jednom rečju: ništa. Preduzeo sam potrebno da se ovo popravi odmah, jer mislim da su Kragujevac kao i Lepenica važni a i da ni jedan kraj ne sme ostati ne obrađen.

Netačno sam bio obavešten preko Smiljanića o razoružanju u Požarevcu i, znajući da Vi imate radio vezu, ja sam Vas odmah obavestio, da biste mogli da proverite.

Pećanca i njegove ljude izgleda najviše toleriraju, obzirom na nekakav skoro sklopljeni sporazum. Govori se da bi on trebao da nosi srpsku Zastavu i da diktira ko može a ko ne može da iz Londona dođe. Ovo su pričanja.

Nemci se mnogo interesuju kako će držanje Srbi imati u slučaju rata sa Turcima, kao i šta bi bilo sa »Dražom« i njegovom organizacijom.

U Kragujevcu nema mnogo Nemaca, oko dve čete, ali ima mnogo Bugara i Ljotićevaca.

Ovde naročito ometaju rad Tadija Pantović biv. narodni poslanik, neki Miodrag Vasić — takođe biv. narodni poslanik, kapetan Prodanović i major Mirko Stanković5 iz Kragujevca. Ovaj poslednji održao je jedan govor vojnicima pporučnika Ž. Pavlovića.6 otvoreno psovao majku Kralju i kazao da nam On ne treba, a za Vas da ste proneverili državi 7.000.000 dinara, kao i da ste nepošten čovek uopšte. Druži se sa Nemcima i Bugarima. Kleveta sve naše ljude i pokušava da uhapsi ppor. Žiku Pavlovića koji sada mora da se krije.

Poručnik Nikola K.7 pisao je jedno pismo ovdašnjem jednom čoveku, gde kaže: »Ja i čiča nalazimo se ... tu i tu . . .8 i dobro smo.« Kuriri pričaju gde ste i hvališu se.

Jednom kuriru Dača9 je pričao kako je on u ličnom i stalnom prijateljstvu sa Dražom i kako Vi ne možete bez njega i t.d. Ovo je Dača govorio kod kurira Marka Muzikravića, a mene obavestio lično Marko. Između ostaloga kazao je Dača da Vi njemu saopštavate i mnoge druge tajne, koje ne govorite ni jednom drugom oficiru.

Vučkoviću10 bi trebalo što pre doturiti oružje, on bi mogao bez smetnji da primi odmah. Njemu je vrlo žao i teško mu pada što je njegova brigada podeljena, pa bi voleo da dobije bar za preostalo ljudstvo oružje. Naročito bi mu bilo potrebno lako automatsko oružje.

Sinoć (4-og, u 19,30 časova po sr. evr. vremenu), sa slobodne hrvatske stanice »Zrinjski« — verovatno iz Kaira, između ostalog rečeno je Hrvatima: »Hrvatske majke, ne šaljite svoje ćerke u tu javnu kuću koja se zove nacistička Nemačka, i svoje sinove da kao radnici gladuju i trpe engleska bombar-dovanja, zbog Nemaca. Bežite, Hrvati, otuda u zeleni kadar, a ako nemate gde onda idite makar i u Mihaljevićevu vojsku.« — Dakle, za njih Vi niste ni Ministar ni đeneral, pa čak ni gospodin, i Vaša vojska treba da bude poslednje pribežište Hrvata. Čak ni Vaše ime ne kaže pravilno, a koje izgovaraju pravilno i Englezi i Amerikanci i svako.

Ja sam proturio vest da ste u Bugarskoj, a da pojedine naše grupe pronose vest da ste tu i tamo . . .

Ovde izdajemo bilten »Vidovdan«.11 Šaljem jedan prime-rak na uviđaj.

. . .12 u Kraljevu. Ne znam kome je poverio rad u dodelje-na mu tri sreza. Preduzeo sam potrebno da se odmah i tamo intenzivno radi.

Kolubara i valjevski kraj izgleda da su potpuno napušteni. I ovde sam preduzeo potrebno, jer napuštanje pojedinih krajeva od nas, moglo bi biti teren za rad komunista i nesmetan rad Ljotićevaca.

Da li ste dobili moje pismo od 21 aprila?13 Ja sam Vas u njemu detaljno izvestio o svemu.

Molim Vas da mi date jedan štambilj i potrebna uput-stva, ma da ja i sam znam kako treba raditi na opšte dobro Kralja i Otadžbine, a u duhu Vaše ideje, s kojom sam dobro upoznat i istomislen.

Molim Vas da isporučite moje pozdrave Ostojiću, Lalatoviću, kap. Uzelcu,14 Marku, Kalabiću i svima ostalim koji su sa Vama.

Poštuje Vas, želi Vam sve najbolje i pozdravlja uvek Vam odani

5 aprila 1942 godine

Vaš ppukov.

Drag. Pavlović,15

1  Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k 19, reg. br. 1/1 (VK-W-1). Dokumenat nije pisan 5. aprila već 25. aprila 1942, što se vidi iz njegovog sadržaja.

2  Dušan Dujo, kapetan vojske Kraljevine Jugoslavije, od septembra do kraja 1941. komandant Gružanskog četničkog odreda. Od januara do kraja aprila 1942. legalizovan kod Nedićevih vlasti (Arhiv VII, Ča, k. 48, reg. br. 15/1.

3  Poručnik vojske Kraljevine Jugoslavije, od novembra 1942. do februara 1944. komandant 1. gružanske brigade, od tada komandant 1. šumadijskog korpusa.

4  Aleksandar Milošević, kapetan, vojske Kraljevine Jugoslavije.

5 Uz to ime Draža Mihailović je na margini, olovkom, napisao: »Minko Stanković ranije kukavica, a sada običan izdajnik. DM«.

6 Živorad Žika, potparučnik vojske Kraljevine Jugoslavije.

7  Kalabić, pre rata geometar na službi u Katastarskoj upravi u Valjevu, rez. poručnik vojske Kraljevine Jugoslavije. Posle aprilskog rata vojvoda K. Pećanca u Valjevu. U leto 1941. stavio se pod komandu Draže Mihailovića i imenovan za komandira njegove Prateće čete. Od novembra komandir čete Gorske garde, koja tokom rata postaje brigada, korpus i Grupa korpusa Gorske garde čiji je on komandant bio sve do maja 1945, kada su poslednji ostaci četničkih jedinica razbijeni na Zelengori. Značajnu ulogu odigrao prilikom bekstva Draže Mihailovića sa Ravne gore (početkom decembra 1941), kada je preko svog oca Milana (žand. majora, komandanta 11. odreda K. Pećanca) omogućio Draži i njegovom štabu prebacivanje u Sandžak i povratak kasnije u zapadnu Srbiju. Kao komandant pomenutih četničkih jedinica, lično i preko potčinjenih, izvršio velike zločine nad pripadnicima NOP-a, pa čak i nad svojim bliskim saradnicima i saborcima. Do kraja ostao veran Draži Mihailoviću, a posle izvlačenja iz Zelengore ostao sa njim kao odmetnik do marta 1946. kada je Draža Mihailović uhvaćen.

8  Tako u originalu.

9  David Simović Dača, rezervni poručnik vojske Kraljevine Jugoslavije, 1941. organizator četnika u dragačevskom srezu, 1942. komandant četničke brigade.

10  Zvonko, tada komandant Takovske četničke brigade.

11  Na primerku »Vidovdana« koji se nalazi u Arhivu VII, Ča, k. 240, reg. br. 1/5, piše da je prvi broj izdat »na Blagovest 1942. g.«, što znači 7. aprila.

12  Na tom mestu je isečen deo dokumenta.

13  To pismo redakcija nije pronašla

14  Milojko Taras, žandarm. kapetan I klase, pre aprilskog rata komandir žandarmerijske stanice u Vinkovcima. U istočnoj Bosni se aprila 1941. našao sa Dražom Mihailovićem i sa njim otišao na Ravnu goru. Sve vreme rata bio u njegovom štabu kao komandant stana i intendant.

15  Dragoslav Pavlović je tada bio delegat Štaba Draže Mihailo-vića za Šumadiju.

BR. 72

SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument