ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument


BR. 58

IZVEŠTAJ KAPETANA ŽARKA MILUROVIĆA OD 13. FEBRUARA 1942. MAJORU BOŠKU TODOROVIĆU O POKUŠAJU ORGANIZOVANJA ČETNIČKIH JEDINICA U SLAVONIJI1

KOMANDANTU OPERATIVNIH JEDINICA JUGOSLOVENSKIH ČETNIČKIH ODREDA

MAJORU GOSPODINU BOŠKU TODOROVIĆU

Položaj

Gospodine majore,

U vezi sa oslobodilačkom akcijom u Bosni, za proleće ove godine, predviđa se preduzimanje najšire akcije i u ostalim našim pokrajinama: U zap. delu Bosne, Lici i Kordunu, Slavoniji i Hrvatskoj, Slovenačkoj, Sremu, a ako situacija dozvoli i u Vojvodini.

Po povratku iz nemačkog ropstva, odakle sam pušten koncem oktobra prošle godine i oporavljenju, — uzeo sam na sebe dužnost, da povedem navedenu akciju u Slavoniji i Hrvatskoj; da objedinim rad manjih gerilskih jedinica koje tamo bez plana i veze već dejstvuju,2 a od proleća 1942 godine, da sadejstvujem akciji u Bosni, Kordunu, Lici i Sremu, a po mogućstvu i onoj u Sloveniji, a presecanjem veza u zapadnoj Slavoniji da olakšam naročito akciju u istočnoj Bosni i Sremu.

U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«,3 jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek,4 Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica.

Polazak polovinom marta, neposredno iz Beograda, iz jednog sremskog sela, s večera, kamionima.

Operaciska prostorija: Papuk—Psunj, Dilj Gora—Požeška Gora—Hrvatska do r. Ilove—Bilo Gorje.5

Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani. — Ja lično, zbog ovog svog plana, pri dolasku u Beograd, javio sam se kao izbeglica, a kao oficir se krijem, jer bi se morao javiti ili u Nedićeve odrede ili bi bio oteran nazad u ropstvo, te nemam mogućnosti, da ostatak odreda naoružam, niti pak verujem, da bi Srpska vlada ovu akciju smela bilo čim pomoći. — S toga ovo pitanje moram rešiti na terenu.

Dok akcija u Bosni ima čisto Srpski karakter, akcija moga odreda imaće Jugoslovenski karakter, iz sledećih razloga: u krajevima gde ću operisati žive pretežno Hrvati (jedva ima 30% Srba, od kojih su mnogi u izbeglištvu i internaciji); u navedenim planinama, krije se velik broj Hrvata, vojnika, koji nisu hteli ići u Rusiju, a koje mislim iskoristiti; u izgledu je, da se 2 oficira Hrvata, Jugoslovenski orjentisana, iz Osečkog garnizona jave u odred sa artilerijom, kako su se jednoj mojoj rođaki nudili, t.j. poručivali mi, ako bi se na terenu pojavio; u slučaju kakvih represalija nad Srpskim življem, u mogućnosti smo, da to duplo učinimo nad Hrvatskim, a ako bi pak bilo ovo preduzeto od strane okupatora, opet smo u mogućnosti da i njemu vratimo, jer u Slavoniji živi oko 10.000 Nemaca; ako bi se ovladalo Požeškom kotlinom i navedenim srezovima, odnosno ako uspemo, kako nam je u planu, da pre-sečemo Hrvatsku na liniji Virovitica—Jasenovac, ili u idealnijem slučaju još zapadnije, — onda se ne može zamisliti organizovanje pozadine i civilnih vlasti bez učešća Hrvata Jugoslovenski orjentisanih (zbog ovoga u odredu imam već nekoliko Hrvata, koji su takođe ispred ustaša kao Jugosloveni izbegli).

Osveta i pokolj biće izvršen nad ustašama — krivcima i oficirima — izdajnicima, za ovo ću u najvećoj meri da koristim Hrvate-četnike; ustaške vlasti smenjivati sa ispravnim Hrvatima i Srbima i spolja stvar prestaviti kao čisto »Hrvatsku unutrašnju stvar«.

Prema okupatorima, u početku, bićemo pasivni i sa njima prećutno timati jedan »Džetleman-agreman«, a ako pak oni okrenu drukčije, ili njihova situacija bude loša, onda sa njima učiniti što i sa ustašama.

Svakako, da bi sve akcije u zemlji trebale objediniti u rukama jednog lica, jer bi uspeh bio mnogo veći, a naše moralno stanje jače. I Vi i ja u ovom momentu mislimo na to lice, na Njega,6 ali ne bi li bilo korisnije, kada bi sa njime imali i tehničku—ličnu vezu? — Da li mi ovako, radeći po ličnoj inicijativi, delujemo u smislu njegove ideje i planova? Nije li ovo možda rasipanje snaga.

Još pre odlaska, uhvatiću vezu sa ličnostima, koje će ovu akciju voditi u Kordunu, zapadnom delu Bosne, Slavoniji i Sremu, a kasnije na terenu pronaćiće se kanali za istu, a sa ovima u zap. Bosni, Kordunu i Lici imaće se verovatno i neposredna. — Ali pre svega osećam preku potrebu, da ovu vezu i kasnije kanale za istu, uspostavim sa Vama. — Ja sam Vam zbog toga i suviše otvoreno i opširno izneo svoje ciljeve i plan rada, pa Vas molim, ako je moguće, da u ovom pogledu sa Vaše strane dobijem bilo kakve direktive. — Ja lično toliko polažem na ovo pažnje, da bih najradije hteo lično doći do Vas, ali nažalost, ja nemam isprava i dokumenata, da bih mogao krenuti na taj put. Mislim, da bi bilo vrlo dobro, ako bi mi Vi poslali legitimaciju ili objavu, s kojom bi ja odavde u uniformi krenuo k Vama na sastanak. — Tako isto molim Vas, ako bi mi Vi mogli pomoći, da naoružam i ostatak odreda.—

Na kraju, ne mogu a da ne pomenem, da će naše geslo u borbi biti: S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu. — U dalju politiku i o tome kako će biti uređena naša Otadžbina, neću kao oficir da mislim. To će odrediti Kralj i Narod. —

Molim Vas odgovorite mi što hitnije, da bih do 1 marta došao do Vas, pošaljite kurirom na adresu koju ću Vam dati donosioc.

Primite Gospodine majore izraz mog osobitog poštovanja, uz pozdrav

13. februara 1942. god.

BEOGRAD

Vaš odani

Žarko P. Milurović

peš. kapet. I kl.

1 Original (pisan mastilom, ćrilicom) u Arhivu VII, Ča, k 151, reg. br. l/l (H-V-1).

2 Od jula 1941. u Slavoniji su dejstvovale brojne partizanske grupe koje su organizovala mesna rukovodstva KPJ uglavnom od članova KPJ i SKOJ-a (Brodska-istočna i zapadna — Osječka, Novogradiška, Požeška i dr.). Brojčano tada male (15—25 boraca), ubrzo su se te grupe povezale i već oktobra 1941. prerasle u odrede (Psunjski NOPO, a zatim Papučko--krndijski NOPO) koji kasnije narastaju u veće vojne jedinice. Opširnije o tome, Mr Slavica Hrečkovski, Komunistička partija Hrvatske u borbi za jedinstvo i izgradnju osnove NOP-a u Slavoniji 1941. godine; Zbornik br. 13, 1976, Historijski institut Slavonije i Baranje, str. 278—285.

3 U raspoloživim četničkim dokumentima taj se odred nigde ne pojavljuje; to je bila zamisao koja nije ostvarena. U dogovoru sa ne-mačkim okupatorom, četnički pokret DM je (krajem 1942. i u toku 1943) pokušavao da ubacivanjem četnika iz Srbije u Slavoniju mobiliše srpsko stanovništvo na tom području i tako formira četničke jedinice. Jedna grupa od oko 30 četnika prebacila se u okolinu Novske, pod komandom majora Dušana Janjića, s tim ciljem. Međutim, Štab 6. korpusa NOVJ je na to brzo reagovao: 25. avgusta 1943. formiran je Protivčetnički ba-taljon »Hajduk Veljko«, razbio tu četničku grupu, i sprečio dalje pokušaje četničkog pokreta DM da na području Slavonije formira svoje jedinice. No, iako plan četničkog pokreta DM o formiranju vojnih jedinica u Slavoniji nije u praksi realizovan, postojala je četnička Komanda Slavonije (komandant Aleksandar Nikolić »Devis«), koja se do oktobra 1944. nalazila na području četničkih jedinica na teritoriji severozapadne Srbije i na teritoriji Majevičkog i Ozrenskog četničkog korpusa. Brojno stanje Komande bilo je, 13. maja 1944, 13 oficira, 11 podoficira i 90 vojnika sa 72 puške i 1 mitraljezom.

4 Treba: Osijek (prema karti 1:100.000).

5 Takođe i: Bilo-gora.

6 Tj. na Dražu Mihailovića.

SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument