ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument


BR. 50

IZVEŠTAJ ČETNIČKOG PREDSTAVNIKA ZA PREGOVORE O SARADNJI SA ITALIJANSKIM OKUPATOROM OD 28. JANUARA 1942. MAJORU BOŠKU TODOROVIĆU O TOKU PREGOVORA1

Gospodine majore,2

Nalazim se u selu Brataču kod Petra Samardžića3 odakle vam šaljem izveštaj. Kad smo se rastali desilo je se mnogo novih stvari pa ne znam odakle da počnem.4 Kako su Talijani najvažniji faktor u svemu, to ću početi od njih.

Talijana ima momentalno u Mostaru oko 30000 i stalno pristižu. Pre tri dana sam putovao za Dubrovnik video sam u Metkoviću i Dubrovniku grdna iskrcavanja Talijana. U Dubrovniku su iskrcavanja velika a odatle ih upućuje prema Crnoj Gori i Mostaru. Auto kojim sam ja išao jedva je se provlačio kroz duge kolone talijanske vojske. To su nove trupe koje su došle direktno iz Italije. Njih ima u Mostaru 2 divizije, Trebinju 1 divizija, u Dubrovniku 2 divizije, ali još stalno pristižu.5 Dobro su opremljeni. To su Alpinci. Video sam usput puk topova 75/28 Škoda.

Iz razgovora sa Talijanima video sam da se oni nalaze na prekretnici raspoloženja prema Srbima i to pred pritiskom Nemaca kojih se užasno plaše i koji ih momentalno bombarduju novim zahtevima. Na ovim novim razgovorima na koje je došao jedan generalštabni pukovnik načelnik štaba armije iz Splita6 talijani su izišli sa sledećim zahtevima po pritisku nemaca, hrvata oni moraju da likvidiraju četničko pitanje u istočnoj Bosni i Hercegovini. Upravo ima da se likvidira pitanje svih naoružanih ljudi i svih sukoba i da se na njinoj okupacionoj zoni zavede red i mir. Talijani su kako oni tvrde voljni da ne razoružavaju četnike ali od njih traže zajedničku saradnju kako bi pred svojim saveznicima nemcima i hrvatima mogli da se pokriju za naoružane četnike. Dakle neka vrsta Nedić—Pećanac četnika. Oni su ultimativno tražili od mene da na to pristanem i da se to unese u onaj preliminar.7 Oni navaljuju na to jer tvrde da do 31. om. moraju da znaju na čemu su. Ja sam u onaj tekst preliminara uneo 1. Da četnici neće davati oružanog otpora prilikom nastupanja italijanskih trupa u krajeve koje oni treba da posednu. 2. Da su srpski četnici kao nacionalna organizacija u suprotnosti sa komunistima i da sa njima vodi borbu na terenu, ali da o pravoj borbi ima da odluči četnička komanda kada ona to nađe za shodno, a ne kad bi joj to naredila italijanska komanda i 3. Da će četnici na ovim teritorijama na kojima se sada nalaze održavati red i mir. Talijani su time bili zadovoljni i rešili su da čekaju Vaš dolazak, jer sam ja pre toga uputio poziv vama8 da vi dođete da raspravite sva ta pitanja, a taj pukovnik došao je iz Splita specijalno da se nađe s vama.

Druga stvar je sa Dangićem. Onoga dana kad sam ja došao u Mostar talijani su me izvestili da su izvešteni od nemaca da je jedna grupa od navodno 4000 četnika ponudila da se preda nemcima u Višegradu. Pošto su se ti četnici nalazili u zoni oko Foče to su ih nemci uputili da se predadu italija-nima jer je to talijanska zona. Docnije sam obavešten od talijana da je to bio Dangić i pitali su me da li ja znam nešto o  tome. Odgovorio sam im da o tome ne znam ništa dok ne dođem u vezu sa svojom komandom. Međutim nemci su tali-jane obasuli pitanjima da li je se Dangić predao, jer je kako oni vele dao nemcima časnu reč da će se predati italijanima. Ja sam napisao jedno pismo Dangiću9 u kome sam mu izložio situaciju i pozvao ga ako se nalazi u Foči da siđe do Nevesinja i  da se zajedno sa Vama objasni o tom slučaju u italijanskoj komandi. To su pismo talijani bacili iz aviona u Foči a u isto vreme i u Fojnici. Talijani su zbog ovog slučaja pretili prekidom pregovora a ja da bi ih umirio rekao sam im neka mene zadrže za taoca dok Dangić ne dođe da se objasni taj slučaj. Ja sam sada poslat da vidim hoće li četnička komanda da prihvati talijanske uslove ili ne. Hoće li da sarađuje s talijanima ili će da se bije s njima. Do moga povratka u Mostar ostali su kao taoci Milo10 Šantić, Radmilo Grđić i još dva ugledna građanina.11

Ne znam da li imate kakva detaljnija obaveštenja iz Bosne ali ono što ja imam od italijana i Srba iz Mostara uliva mi veliko nespokojstvo da se to isto ne desi i u Hercegovini. Saznao sam da su u Sarajevo došle nemačke trupe, ima ih do 10.000 a italijani tvrde da su nemci za Bosnu angažovali 4 divizije. Te su trupe krenule već napred i ja pretpostavljam da su prošle prugom Sarajevo—Višegrad, jer su pre nekoliko dana došle iz Rogatice u Mostar oni talijanski zarobljenici koji su bili u Rogatici. Juče sam čuo sa dosta pouzdanih strana da je Sokolac popaljen i da hrvati i muslimani pale i ubijaju sve živo. Mnogi srbi koji su došli iz Sarajeva u Mostar pričaju o toj mešovitoj hrvatskonemačkoj kaznenoj ekspediciji.12

Imajući u vidu da su sve te mere pod pritiskom nemaca da se desi i ovde u Hercegovini, ja Vas molim da ipak dođete, a ja znam da Vam se ne dolazi, ovamo u Bratac,13 odakle biste zajedno otišli do Nevesinja i Mostara da pokušamo da spasemo što se spasiti može. Ja sam u nemogućnosti da dođem do vas, jer su me nešto zaokupili moji bubrezi pa ne mogu da maknem, a moram da se vratim najdalje do 1 februara u Mostar do koga mi je vremena dat rok da stupim u vezu sa svojom komandom.

Ja vas molim g. majore da neizostavno dođete jer je situacija jako ozbiljna. Možda ćete mi prebaciti da sam pesimista. Možda i jesam. Ja sam daleko od komande ali kako mi je situacija u Mostaru predstavljena od talijana ne mogu da je gledam optimistički za srpski narod u ovim krajevima.

Do vašeg dolaska ja ću se nalaziti u kući Petra Samardžića. Talijani su me bili obavestili da ste vi zarobljeni istog dana kad se to dogodilo.14 Oni su mi dali reč da vi idete kod njih kao parlamentar da se ne bi plašili.

Bratac 28 januara 1942 u 16,15

poručnik

Mutimir Petković, s.r.


1 Prepis originala (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k 231, reg. br. 22/6 (BH-X-44).

2 Odnosi se na B. Todorovića.

3 Seljak iz Gornjeg Bratača (Nevesinje) pre rata član Zemljoradničke stranke. Juna 1941. vođa ustanka protiv ustaškog terora u pomenutom selu; od 1942. do jeseni 1944. komandant četničkog odreda, Nevesinjske četničke brigade i nevesinjskog četničkog sreza Posle rata ubijen kao odmetnik.

4 M. Petković se, verovatno, sa B. Todorovićem rastao 16. januara (vidi dok. br. 43 i Arhiv VII, Ca, k. 201, reg. br. 8/2).

5 Ti podaci o italijanskim jedinicama mogu, uslovno, biti tačni s obzirom da se, u to vreme, 2. italijanska armija pregrupisavala radi učešća u nemačkoj operaciji protiv partizanskih snaga u istočnoj Bosni (dok. br. 38, nap. 3, Zbornik NOR-a, tom XIII, knj. 1, dok. br. 203, knj 2. dok. br. 9 i 16).

6 U Splitu se tada nalazio štab italijanskog 6. armijskog korpusa (Zbornik NOR-a, tom XIII, knj. 2, dok. br. 18).

7 Vidi dok. br. 39.

8 Vidi dok. br. 47.

9 To pismo redakcija nije pronašla.

10 i 11 Milan Šantić, Radmilo Grđić, Veselin Šola i Risto Tuta su 27. januara dali pismenu izjavu italijanskim vojnim vlastima u Mostaru kojom su garantovali da će se M. Petković »do noći 1 (prvi) februara ... vratiti i donijeti definitivan odgovor od g. majora Todoro-vića ili njegovog zamenika« (Arhiv VII, Ča, k. 231, reg. br. 21/6).

12 Vidi dok. br. 38, nap. 3.

13 Iz tog mesta je M. Petković od B. Todorovića dobio pismeno ovlašćenje da da pristanak na sporazum sa italijanskim trupama, kao što je to izneto u tekstu preliminara (Arhiv VII, Ča, k. 231, reg. br. 7/6).

14 Vidi dok. br. 49, nap. 15.

SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument