ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


BR. 162

IZVEŠTAJ MAJORA PETRA BAĆOVIĆA I DOBROSAVA JEVĐEVIĆA S KRAJA AVGUSTA 1942. DRAŽI MIHAILO-VIĆU O POLITIČKOJ SITUACIJI U ISTOČNOJ BOSNI I HERCEGOVINI1

OPŠTA POLITIČKA SITUACIJA

U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom.2 Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca3 održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zva-nična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan.4 To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog elementa i hrvatskog, ako neće da se zameri vladi, a ako po želji vlade sprečava narodne želje, da će mu se autoritet, koji mora biti neprikosnoven okrnjiti u narodu. Osim toga primećuju da se na pozicije srpskih komandanata postavljaju stranci većinom Crnogorci koji nemaju ni poznavanja ni ljubavi za narod gde dolaze i da nemaju snage da zatalasaju ceo narod. Osim ove poslednje primedbe u kojoj ima izvesne tač-nosti sve ostalo po našem mnenju je rezultat želje da se ta grupa dočepa vlasti i uticaja u Bosni i da to koristi u svoje svrhe. Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću. Na teritoriji Hercegovine imamo nekoliko lica, koja su se direktno stavila u izmećarsku i špijunsku službu Italije. To je dr. Obrad Novaković iz Trebi-nja, koji je prešao u Hercegovini i otvoreno traži ulazak ufašističku sranku i koga bi trebalo dezavuisati preko Londona, zatim kapetan Uljarević5 koji petlja sa ornogorskim zelenaši-ma i Marko Popović u Gacku koji je dostavio Radovana6 i drugove. Poteškoća je u tom što ih ne možemo javno likvidirati jer bi to izazvalo sukob sa Italijom, a oni svojim radom i parama mogu da korumpiraju mnoge oportuniste i slabe karaktere. Probaćemo drugim diskretnim sredstvima. Postoje i sitne grupe pomirljivih lica prema partizanima, koje gru-pišu nezadovoljnike i nisu za integralan obračun sa komunistima, ovi najviše lansiraju vesti da je naš pokret u službi okupatora. Da bi presekli sve akcije rešili smo da se obrazuje narodni revolucionarni sud koji sačinjava jedan aktivni su-dija a članovi su u svakom srezu komandant brigade, komandant sreza, jedan seljak i jedan građanin.7 Sud je pokretan i sudi za dela izdaje Otadžbine. U svakom srezu ćemo iznenadno jedne noći pohapsiti sva sumnjiva lica onda im redovno suditi. U srezu Gacko to smo već izvršili. Sud bi morao ili da oslobodi ili da osuđuje na smrtnu kaznu. Nezgodno nam je šta da radimo sa manjim krivcima jer na našem teritoriju Italija ne dopušta da imamo svoje koncentracione logore, a u italijanske nećemo da ih predajemo. Bilo bi odlično kada bi takve mogao da Pavle8 prima u svoje logore, pa po tom molimo odmah odgovor. Italijani po malo sa rezervom gledaju na našu snagu, pa su počeli da u Hercegovini u čisto muslimanskim i katoličkim krajevima da organizuju posebne muslimanske i katoličke dobrovoljačke jedinice, boje i naoružavaju sada već u Ljubuškom i Konjicu. Pratimo pažljivo ovu novu fazu njihove politike. Inače oni posle slučaja sa Radovanom vrlo su podozrivi i ne diraju nas samo od straha od sukoba i straha od iznenađenja na frontovima. Za ilustraciju prilika u njihovoj vojsci šaljemo vam sledeće saopštenje: Trebalo nam je da u srezu konjičkom izvršimo akciju čišćenja u nekim muslimanskim ustaškim selima. Da bi to bilo legalizovano kapacitirali smo jednog talijanskog oficira koji je želeo unapređenje, da napiše relaciju kako su u tim selima partizani. Mi smo uništili ustaška sela ubili pedeset i osam ustaša, a on se je zaderao nožem po ruci, objavio da je ranjen u toj akciji, dobio odlikovanje i sprečio sve represalije talijanske i hrvatske vojske u tom kraju. Problem hrvatske pravoslavne crkve sve se razbistrava. Sad su domete naknadne odredbe po kojima svako ko zamoli može da bude primljen u tu veru. Prijavio se je veliki broj Hrvata i muslimana, a namera im je da se dokopaju vlasti u crkvenim opštinama i otuđe u korist Hrvatske ogromna imanja naše crkve. Sa druge strane ne mogu biti primljeni u tu veru oni Srbi koji su ranije zatražili prelaz u katoličanstvo. Pri organizaciji vojske nailazimo na velike poteškoće sa komandnim osobljem. Većina komandanata sauno su oficiri a nemaju uslova da budu pravi narodni oficiri to jest i moralni i politički duhovni vođe naroda u svojoj zoni. Osim toga je i Bajo9 poslao neke svoje oficire, koji se pozivaju na to da oni ne mogu da napuste svoje položaje bez sporazuma sa njim. No nezavisno od ovih sitnih neprilika hoćemo da konstatujemo, da mi na našoj teritoriji 10imamo i najorganizovaniju i najbrojniju i najdisciplinovaniju vojsku od svih sa kojima sada raspolaže naša akcija. Trupe su pokretne, dobro naoružane i u stanju su što je dokazala i Foča izvršiti svaki zadatak. Apsolutno naglašujemo potrebu da se nama koji nosimo odgovornost za te trupe ne šalje sa strane komandni elemenat osim delegata vrhovne komande, da se ne vrše operacije na našem terenu bez našeg pristanka i da jedinicama u operacijama komanduju njihovi stalni komandanti. Dok se završi organizacija u Istočnoj Bosni vi možete raspolagati kod nas sa apsolutno sigurnih dvanaest hiljada vojnika.11

Hrvatska vojska je u rasulu, najveći deo koketira sa partizanima, a jedan manji deo spreman je da pređe nama kad god zatražimo. Nezgodno je iz taktičkih razloga što su crnogorske trupe12 u Foči pobile i domobrane, jer u slučaju da ih pustimo slobodnih deset idući put će se predati pet stotina a ubijanjem u njima stvaramo očajničku hrabrost samoodbrane. Pitanje muslimana vrlo je delikatno. Narod neće da čuje za saradnju sa njima i već je formirao uverenje u duši da njih mora da nestane. Sa druge strane politička taktika iziskuje prividnu saradnju u zonama gde su oni još jaki i gde ih Ne-mci favorizuju. Mi tim srpski orijentisanim muslimanima poručujemo da je jedini put da se izmeni raspoloženje naroda u tom, da oni sami za svoj račun formiraju muslimanske jedinice da se te jedinice upuštaju u borbu sa ustašama muslimanima i katolicima, da ih uništavaju i tim daju uverenja svom pravom raspoloženju.13 Oportunizam i neutralnost ne mogu nikoga da ubede.

Ne stoje nam dobro pozicije kod takozvanih jugoslovenski orijentiranih Hrvata u dubrovačkom primorju i Hercegovini. Oni osećaju da je narodno raspoloženje ekskluzivno srpsko i orijentiraju se sve više prema partizanima. Pri tom je nezgodno za nas što oni Italijane smatraju svojim glavnim neprijateljima pa i iz taktičkih razloga ne razumevaju saradnju sa njima. Sam Maček14 preko svojih delegata drži se bolje i nekidan su njegovi emisari u Dubrovniku tražili da se ne napada Jevđević. Inače i kod njih postoji koncepcija o konfederaciji i izmeni stanovništva. Svi Jevreji sa ovog terena orijentirani su komunistički.

D. Jevđević

Petar Baćović

1  Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 222, reg. br. 56/5 (BH-P-173). Dokumenat je bez datuma, pisan, verovatno, krajem avgusta 1942 (posle četničkog napada na Foču 19. avgusta).

2  Major Baćović je 20. avgusta 1942. obavestio Dražu Mihailovića da se kod njega nalaze Borivoje Mitranović Bora i Lazar Trklja (Arhiv VII, Ča, k. 280, reg. br. 1/1).

3  i 4 Odnosi se na Gorski štab bosanskih četničkih odreda pod komandom Stevana Botića. O odnosima između tog štaba i Draže Mihailovića, vidi dok. br. 122, 127, 133, 139 i 140.

5  Kostadin Kosta.

6 Džons (Jones) Roland.

7  Komanda operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine je 6. septembra 1942. izdala »Uredbu o osnivanju i poslovanju vojnočetničkog suda«. Uredbom su predviđene najoštrije kazne (većinom smrtne) za lica koja aktivno rade, pomažu ili simpatišu NOP. Arhiv VII, Ča, k. 171, reg. br. 1,3/3.

8  Đurišić.

9 Stanište.

10  Tekst u nastavku, do kraja rečenice, major Zaharije Ostojić je, olovkom, na originalu podvukao i na margini dopisao: »To je apsolutna laž«.

11  Taj podatak je, olovkom, na originalu podvučen, a u produžetku dopisano: »Sve tendenciozno i netačno! Pokretno najviše 2.000«.

12  Reči »crnogorske trupe« su na originalu podvučene, a ispod njih dopisano: »To su činile i hercegovačke«.

13  U ime četničke Vrhovne komande, Dribrosav Jevđević je, krajem avgusta 1942, u odgovoru na pismo Muslimana izneo stav prema Muslimanima i istakao da se (kolektivno raspoloženje Srba (prema njima može izmeniti samo ako fanmiTaju muslimanske jedinice i stupe u borbu pro tiv svih onih protiv kojih i četnici vade borbu (Arhiv VII, Ča, k. 222, reg. br. 54/5).

14 Dr Vladko, vođa HSS.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument