ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


BR. 161

IZVESTAJ MAJORA PETRA BAĆOVIĆA I DOBROSAVA JEVĐEVIĆA S KRAJA AVGUSTA 1942. DRAŽI MIHAILOVIĆU O NAPADU NA FOČU1

PITANJE FOČE.

Kada su prvi put trupe crnogorske po zahtevu talijanskom morale da napuste Foču,2 rekli su italijanski generali da je to po zahtevu Nemaca ali da će Foča kasnije definitivno da pripadne Crnoj Gori. No usled hrvatskih intriga u Berlinu nastupio je preokret3 i Talijani ne samo da nisu mogli da uđu u Foču nego nisu smeli ni da pređu kada je divizija Tau-rinenze išla za Sandžak. Baš u to vreme došla je do ušiju vrhovne komande ona netačna vest narednika Bodiroge, da mu je talijanski general savetovao da se zauzme Foča. Talijanska vojska je saznala za to od žena kojima je Bodiroga pričao i talijanski pukovnik došao u Kalinovik i naima formalno saop-štio da će napad na Foču smatrati napadom na sebe i da će Foču zajedno sa Hrvatima da brane. U tom momentu došao je Čika Branko sa definitivnom naredbom da se Foča napadne. Bili smo u vrlo teškoj situaciji. Ako nemamo pristanak Italije postojala je sigurnost da naš napad provocira zajedničku akciju Nemaca, Talijana i ustaša i da bude uništen ceo narod ovog kraja koji je još jedini očuvan od cele Herceg-Bosne. Počeli smo politički pripremati teren kod Italije dostavljajući im preko njihovog oficira u Kalinoviku izveštaje o stalnim pokoljima našeg stanovništva od strane ustaša. Te smo izveštaje potencirali iz dana u dan javljali sve veći broj ubijenih, a na mesta poubijanih srpskih žena i djece doveli smo itali-janske oficire i konačno Jevđević otišao armiji u Dubrovnik4 da predstavi stanje nesnosnim. Paralelno smo uhvatili kurire i dokumente o vezi hrvatskih oficira sa komunistima koje smo predali u ruke italijanskoj vojsci a posredno o tom oba-vestili i Nemce. Konačno je uspelo italijanskom generalu koga smo pridobili i drugim metodama5 sugerisati da se pravi nevest na tu našu akciju. Sve trupe potrebne za napad stavili smo na raspoloženje Cika Branku. Prvenstveno smo bili zadržali pokret trupa jer su nam komandanti bili doneli naređenja koja je mimo nas bio izdao kapetan Lukačević, ali čim, smo saznali da je to urađeno po odobrenju Brankovom vojska je krenula. Mi smo dali 8 bataljoma sa 1700 ljudi.6 Crnogorske trupe su donele 1 top i 4 bacača. Kao što će Vas Branka izvestiti napad je potpuno uspeo i izveden je za 2 sata, veći deo akcije izvršen je od strane četa sa našeg teritorija, kojima su i topovi pali u ruke ali je crnogorsko teško oružje izvršilo presudnu ulogu. Na žalost i ako je Branko izdao naređenje da se ne diraju žene i djeca jedan deo trupa nije to slušao pa je oko 300 žena i dece platilo glavom. Strahujemo od represalija za naše stanovništvo na hrvatsko nemačkoj zoni istočne Bosne. Svi tragovi masakra odmah su uklonjeni a formalno smo objavili streljanje vojnika koji su ubijali i pljačkali. Da bi iz-begli kontra ofanzivu Nemaca i ustaša iz pravca Sarajeva i Go-ražda poduzete su sve mere obezbeđenja, a u isto doba pozvati su italijanski generali da uđu u Foču jer bi tako ona pripala crnogorskoj zoni a naš svet bio pošteđen od represalija Ovaj čas smo dobili izveštaj iz Presenice u srezu sarajevskom da su ustaše bežeći iz Poče poklali 22 žena i dece u tom kraju. Talijanski delegati koji su posetili Foču utvrdili su komisijski da su ustaše poubijali preko 100 srpskih žena i dece, da naša vojska nije činila nikakva nasilja, da je stanovništvo bez razlike vere potpuno zadovoljno a što je najvažnije sve je to pismeno potvrdio Italijanima zarobljeni hrvatski žan-darmeriski poručnik Štimac. Od strane Hrvatske države još nema nikakve kontra akcije u pitanju Foče. Primećujemo da je osvajanje Foče u prkos eventualnih rđavih posledica na narod odjeknulo silno u narodu, sjajno podiglo moral trupe, oživelo borbenost nacionalnih elemenata u Sarajevu i što je najglavnije paralisalo jednom za uvek propagandu komunista da četnici sarađuju sa ustašama.7

U vezi sa ovom operacijom smatramo za dužnost da naglasimo da je Čika Branko rukovodio istom savršeno, da je i duhovno bio povezan sa trupom, da je vojnički predvideo sve da pothvat uspe te konačno na naš zahtev unapred nam dao pismenu izjavu da lično snosi svu odgovornost za uspeh i ne-uspeh, te prema tome njegovoj moralnoj hrabrosti ima se pripisati presudni deo ostvarenja ove operacije.

Dob. Jevđević

Petar Baćović

1  Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 231, reg. br. 44/6 (BH-X-67). Dokumenat je bez datuma i naslova, ali s obzirom da je četnički napad na Foču izvršen 19. avgusta i da je Zaharije Ostojić isključen kao primalac, najverovatnije da je pisan posle 20. av-gusta 1942. i da je upućen Draži Mihailoviću. Original je na više mesta podvučen olovkom.

2  To je bilo u prvoj polovini juna 1942 (vidi dok. br. 102 i 106).

3  Reč (je o povlačenju italijanskih trupa iz 3. zone i delimično iz 2. zone (vidi dok. br. 114, nap. 18).

4  Sedište Štaba 2. italijanske armije je tada bilo na Sušaku, a u Dubrovniku se nalazio Štab italijanskog 6. armijskog korpusa pod komandom generala Renca Dalmaca (Renzo Dalmazzo).

5 Reč je o poklonima (vidi dok. br. 145, map. 17).

6  Taj podatak je podvučen olovkom, a na margini dopisano: »Laž« (čini se da je rukopis majora Ostojića).

7  O četničko-ustaškoj saradnji, vidi dok. br. 74, 82, 89, 91, 96, 100, 103, 108, 115, 117, 142 i 144.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument