ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 4
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


DIREKTIVA ŠTABA 4. GRUPE JURIŠNIH KORPUSA OD 23. SEPTEMBRA 1944. KOMANDANTIMA KOLONA ZA NAPAD NA 12. UDARNI KORPUS NOVJ NA PROSTORIJI VALJEVO — KRUPANJ1

VALJEVSKI KORPUS2

NAPOMENA.3

U toku noći puna opreza. Ima podataka da partizani spremaju napad. Sutra (24.) do 8 časova stićićeš sa korpusom u Draginac

Neško

DIREKTIVA

Br. 8 za 23 septembar 1944. godine.

Prvi proleterski korpus sastavljen od najboljih i najnaoru-žanijih Titovih udarnih jedinica sa ukupnom jačinom do 6000 boraca formiranih u prvu, šestu i verovatno 37 diviziju, pošto je zauzeo Valjevo skrenuo je prema istoku sa težnjom da se naslonom na planinu Maljen i Suvobor dočepa centralne Sumadije i odatle napadne Beograd. Glavnina ovoga korpusa nalazi se na desnoj obali Kolubare u prostoru Valjevo — Mionica — Orlo-vac — Ljig, dok su prednji delovi već prodrli u oblast Buku-lje, kuda sa juga u pomoć ovom korpusu nadire peta crvena divizija. Zbog prisustva nemačkih snaga pred njima komunisti su izabrali duži put za Beograd — preko planinskog venca Rudnik — Bukulja — Kosmaj, te je ravničasti prostor na levoj obali reke Kolubare potpuno čist od neprijatelja.4

Dvanaesti partizanski korpus sastavljen od jedanaeste Krajiške, i 16 i 36 Vojvođanske divizije ima zadatak da na otseku oko Sapca pređe Savu i dočepa se Srema. U izvršenju ovoga zadatka radi potpune bezbednosti marša kroz ravne krajeve partizani su koncentrisali svoje snage sa glavninom oko Krup-nja i Gučeva, sa verovatnom namerom da zauzimanjem Loznice i Koviljače, obezbede svoj levi bok u slučaju da im uspe da pođu prema Sapcu — odnosno da uzimanjem ova dva mesta stvore mostobran, preko koga bi mogli izvlačiti svoje jedinice u Bosnu za slučaj da na to budu primorani.5

Čitav Titov pohod na Srbiju došao je preuranjeno i u naj-skorijim danima njegove trupe će biti prinuđene da se krenu nazad u kom slučaju treba na planinskom grebenu Maljen — Povlen — Medvednik očekivati ogorčen otpor, jer Tito zna da je izgubio poslednju bitku ako ovoga puta bude primoran da napusti Srbiju. Zato se nameće kao prvi preduslov potpune po-bede da se mi dočepamo planinskog grebena Gučeva, Boranje i Jagodnje, a preko njih dalje Medvednika.6

Protivu crvenih koji su prodrli u Srbiju preduzete su sle-deće mere: oklopne nemačke snage zatvaraju otsek Ub — La-zarevac i sprečavaju prodor komunista na sever i severoistok. Napadna grupa nemačkih snaga sastavljena od oko 7 bataljona sa pravca Mladenovac — Aranđelovac — Topola — Rudnik. Ovaj napad već je otpočeo i sa ovoga otseka Nemci nadiru opštim pravcem Lazarevac - Valjevo. Pored ovih snaga jedna ne-mačka divizija koja je 22. u mrak izbila čelom u Čačak, prikuplja se oko Gornjeg Milanovca, i otpočinje napad u pravcu Ljiga i Valjeva.7

Prema dvanaestom korpusu angažovane su snage četvrte grupe jurišnih korpusa i to: treći jurišni korpus sa jačinom oko 3000, drugi jurišni korpus sa jačinom oko 1500 i Valjevski korpus sa jačinom oko 1000. Ove snage su ojačane trećim dobrovoljačkim pukom i teškim oružjem nemačkih jedinica i to: dva poljska topa, tri protivoklopna topa i osam bacača 81 mm. Pored ovih trupa levom obalom Drine su trupe majora Leke,8 čiji je zadatak da prema našem nadiranju blokira Drinu.

Obzirom na sve preduzete mere partizani iz sastava dvanaestog korpusa prema kome smo mi angažovani mogu uraditi sledeće:

1.  — pod pritiskom naših snaga mogu pokušati da daju ogorčen otpor angažujući sve snage da zadrže Gučevo. U ovom slučaju desna napadna kolona koja napada preko Gučeva vatrom teškog oružja postaraće se da na svaki način slomi otpor partizana i ovlada ovom gredom, a leva napadna kolona će in-tervenisati bočnim udarom sa svoga pravca dejstva da bi olakšala nadiranje desnoj koloni čiji uspeh je presudan.

2.  — partizani osećajući naš pritisak sa Gučeva mogu do-neti odluku da sa jačim snagama napadnu na levu kolonu i probiju se prema Geru. U ovom slučaju leva kolona mora po sva-ku cenu zadržati neprijatelja dotle dok se ne oseti bočno dej-stvo desne kolone, koja treba da brzim nadiranjem sa Gučeva ka Boranji onemogući ovaj manevar crvenih.

3.  — partizani mogu da se odluče na povlačenje u pravcu Medvednika a da pred nama ostave jak zaštitnički otpor koristeći pogodnost terena zato. U ovom slučaju obe kolone produ-žavaju najenergičnije nadiranje određenim pravcem starajući se da vatrom teškog oružja lome otpor neprijateljskih zaštitnica, kako bi brzo doprli do glavnine, kojoj ne treba dozvoliti da se u redu povlači i stavlja neprekidnu odbranu po dubini.

4.  — Partizani se mogu odlučiti da delom snaga prime borbu sa nama, a da se sa ostatkom snaga prebacuju preko Drine. U ovom slučaju nadiranje desne kolone je presudno, koja se mora stalno starati da jakim desnim krilom odbacuje neprijatelja više prema severu. A u slučaju primećenog neprijateljskog povlačenja prema Drini energičnim napadom u vezi sa Lekinim trupama desna kolona će se svakako postarati da se neprijatelj na Drini uništi.

Od svih ovih rešenja najverovatnije da će neprijatelj pokušati da se izvlači prema Medvedniku na šta će ga naterati i situacija kod prvog proleterskog korpusa koga već napadaju jake snage. Zato naše trupe i moraju uložiti krajnje naprezanje da se maksimalnom brzinom prodire u pravcu Medvednika, čije posedanje bi nam dalo ogromno preimućstvo ne samo u tu-čenju XII korpusa, već i u sačekivanju delova prvoga korpusa, čiji jedini mogući pravac izvlačenja je preko Debelog Brda, Mravinca i Bukova.

Za postignuće postavljenoga cilja naše trupe preći će u napad 24 septembra u 9 časova po sledećem:

1.  — Desna kolona sastavljena od trećeg jurišnog korpusa i Lekine brigade, pod komandom kapetana Voje Tufegdžića, i trećeg dobrovoljačkog puka (bez jednog bataljona) koji je ojačan sa dva poljska topa polazi u napad 24 septembra u 9 časova po novom vremenu sa polaznog položaja Koviljača — Loznica

— selo Klupci pravcem: Koviljača — Crni Vrh, Loznica — Crni Vrh i pravcem Klupci — mala Bobija — Crnim Vrhom, a potom produži najbrže nadiranje preko Kruščika (728) — Ku-lište (700) — Mamutovac (501) — Cerje (612) — Beleg (692). Ova kolona će se postarati da na svaki način do mraka 24 septembra ovlada položajem: Beleg (692) — Kostajnik (747).9

2.  — Leva kolona sastavljena od drugog jurišnog korpusa pod komandom kapetana Kalabića10 i ojačana nemačkim teškim oružjem (tri protivoklopna topa i osam bacača 81 mm.) polazi u napad 24 septembra u 9 časova od Draginca pravcem Mali Gralac — Kamenik — selo Krivaj ci — k. 318 — Miškovac (480)

— Logor (443) — Razbojište (409) — zaseok Grbici — vis Mija-kovac (610) sa zadatkom da do mraka 24 septembra ovlada položajem Mijakovac (610) — k. 498 — Golovo (464).

Dalje nadiranje u koliko ne bi bilo bitne promene u situaciji treba produžiti po sledećem:

— 25 septembra desna kolona prodire pravcem Turski Grob — Crni Vrh (881) — Duga njiva (842) — Košutnja stopa(940) — Mačkov Kamen (928) sa zadatkom da ovoga dana do mraka ovlada položajem Mačkov kamen.

— leva kolona 25 septembra ostaje na položaju severno od Krupnja, kao bočna zaštita desne kolone napadajući po potrebi u pravcu levoga krila ove kolone.

Sa dostignućem linije Mačkov kamen — Krupanj završena je prva faza naše akcije odakle će se preduzeti dalji napad prema situaciji, koja bude bila.

Napad po ovoj direktivi ima bezuslovno početi 24 u devet časova naređenim pravcima.11

Za levom kolonom kao opšta rezerva grupe kreće Valjev-ski korpus, na čijem čelu će biti ovaj štab.

Radio veza u toku akcije ima se održavati bezuslovno svaki sat (prvih petnaest minuta) počev od 6 do 20 časova po novom vremenu. Komandant Dobrovoljačkog puka se umoljava da svoje izveštaje dostavlja uvek i preko radio stanice kapetana Tu-fegdžića.

Kurirska veza održavaće se sa štabom preko komande me-sta u varošici Draginac.

Evakuacione stanice za ranjenike ustrojiće se za desnu kolonu u Loznici, a za levu u Dragincu. Na evakuacionoj stanici u Dragincu radiće lekar ovoga štaba.

Ishrana trupa na terenu.

NAPOMENA: Komandant Dobrovoljačkog puka se umoljava da sa dve bele rakete obeleži zauzimanje svih markantnih tačaka na pravcu desne kolone. Leva kolona će to raditi isto, a u nedostatku signalne municije obeležavati zauzimanje položaja sa dve vatre u pravcu sever jug na rastojanju sto metara.

Prijem zapovesti potvrditi. Radiogramom 24. do 7 časova.

Kap. Neš. Nedić

Drag. S. Račić

1 Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k, 128, reg. br. 22/4 (S-X-306).

2 Dopisano zelenim mastilom.

3 Napomenu je plavim mastilom dopisao Neško Nedić, načelnik Štaba 4. grupe jurišnih korpusa.

4 i 5 Po izbijanju na liniju Rudnik — Suvobor — Povlen, 1. proleterski i 12. udarni korpus NOVJ su dejstvovali pod komandom Štaba 1. armijske grupe NOVJ koja je formirana po odluci Vrhovnog štaba NOVJ (Arhiv VII, ANOR, k. 28, reg. br. 1/4-1: depeša Vrhovnog štaba od 15. septembra 1944). Prvi korpus (1. i 6. proleterska i 5, 17. i 21. NOU divizije) imao je zadatak da dejstvo glavnice usmeri ka Beogradu, a delom snaga da sadejstvuje 12. korpusu (11, 16. i 36. NOU divizija) čiji je; zadatak bio da prodire u Mačvu, Posavinu i Pocerinu i poveže se sa jedinicama NOVJ u Sremu, dok je 37. NOU divizija i dalje zatvarala pravac Nova Varoš — Užice (Oslobodilački rat, knj. 2, str. 293—296).

6 Štab 4. grupe jurišnih korpusa dolazi do takvih zaključaka i na osnovu njih planira upotrebu i dejstva potčinjenih jedinica, računajući da će nemačko-četnički protivnapad na 1. proleterski korpus, koji je otpočeo 21. septembra 1944. na teritoriji čačka, Kragujevca, Topole i Aranđelovca, postići željene rezultate. Međutim, pre nemačkog pro-tivnapada Štab 4. grupe jurišnih korpusa je, ocenivši da bez nemačkih trupa ne može sprečiti prodor jedinica NOVJ u Srbiju,. doneo odluku o povlačenju u istočnu Bosnu. O tome je načelnik Štaba 4. grupe jurišnih korpusa 20. septembra obavestio komandanta 7. jurišnog korpusa ističući, pored ostalog, sledeće:

»SITUACIJA: partizani nadiru. Nemci izgleda koncentrišu snage prema Beogradu da ih tamo sačekaju. Mi sami ne možemo se više sa uspehom suprotstaviti. Radi toga doneta je odluka da se privremeno prebacimo u Bosnu. Marš za Bosnu mora da se izvede brzo, jer u protivnom moglo bi se desiti da nam to onemoguće komunisti od Pecke i Krupnja (12. korpus NOVJ — prim. red.). Zato sa celim korpusom i sa naoružanim ljudstvom Komandi srezova krenućeš pravcem: Mihčinca [treba: Miličinica] — Šabačko Crniljevo — selo Bukor, gde moraš stići danas do mraka ili najkasnije do 5 časova 21. ovog meseca. Kod škole u Bukoru čekaće te dalje naređenje.

Ceo ovaj marš i krajnji cilj moraju ostati tajna, te je nećeš saopštavati nikome, već ćeš samo naređivati pravac pokreta.

Dakle brzina, brzina i brzina — jer u toku 21. ovog meseca moramo preći Cer« (Arhiv VII, Ča, k. 69, reg. br. 21/2).

7 Radi se o probijanju delova nemačke 7. SS divizije »Princ Eugen«.

8 Reč je o Majevičkoj letećoj brigadi Majevičkog korpusa (komandant korpusa Stevo Damjanović Leko).

9 Dejstva desne kolone regulisao je komandant 3. jurišnog korpusa svojom zapovešću od 24. septembra 1944. Zapovest precizira zadatke i način dejstva jedinica tog korpusa (1. i 2. juriSna brigada), Majevičke leteće brigade, 3. puka belogardejskog Ruskog zaštitnog korpusa i jedinica SDK i naređuje njihovo sadejstvo u pojedinim fazama (Arhiv VII, Ca, k. 78, reg. br. 29/5).

10 Nikola.

11 Napad je osujećen dejstvima jedinica 12. korpusa NOVJ čiji je štab, ocenivši da su četničke snage demoralisane i rastrojene, 22. septembra 1944. naredio prodor u Mačvu. U daljim dejstvima njegove jedinice su zauzele rudnik Zajaču (22. septembra), oslobodile Loznicu i Banju Koviljaču (24. septembra) i po ovlađivanju Iverkom, Cerom i Vlašićem (26. septembra) prodrle u Mačvu (Zbornik NOR-a, tom I, knj. 12, dok. br. 100, 117, 120, 125—127, 133, 139, 143, 153, 157, 158 i 162).

U raspoloživim četničkim dokumentima nema potpunijih podataka o pomenutim borbama. U zapovesti komandanta 3. jurišnog korpusa od 23. septembra 1944. stoji samo da je 12. korpus NOVJ 21 i 22. septembra napao 3. jurišni korpus »i odbacio ga sa Gučeva« (Arhiv VII, Ča, k. 69, reg. br. 28/2). U izveštaju istog komandanta od 24. septembra 1944. piše da je, postupajući po Direktivi br. 8, toga dana stigao sa korpusom u selo Dragince u kome su se već nalazile jedinice NOVJ, da je preko komandanta 2. jurišnog korpusa primio »-naređenje o izmeni Direktive tj. da se rad po ovoj odlaže do daljeg i da sa korpusom imam ostati na starom mestu« (naređenje je pisano 23. septembra u 24.00 sati, a on ga je primio 24. septembra u 9 sati), da je korpus nepotrebno maršovao pet sati zbog zakašnjenja naređenja o izmeni Direktive i da je 24. septembra u 12.15 sati primio naređenje komandanta 4. grupe jurišnih korpusa da posedne položaje na Iverku (Arhiv VII, reg. br. 33/2, k. 69). Iz pomenutog naređenja komandanta 4. grupe jurišnih korpusa se vidi da su delovi 12. korpusa toga dana već prodrli u dolinu Jadra, od sela Draginca do sela Kozjaka, da pripremaju napad na Iverak i Cer i da je u rejonu sela Draginca borbe vodio 2. jurišni korpus. »-Položaj Iverak ima se braniti po cenu najvećih žrtava i streljaću svakog starešinu, koji u slučaju napada neprijatelja otstupi a ne izvrši najmanje tri protivnapada, i ne obavesti susede o momentu povlačenja« — piše u tom naređenju (Arhiv VII, Ca, k. 77, reg. br. 23/5). U ovoj knjizi vidi dok. br. 79.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument