| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
BR. 186 IZVEŠTAJ DR ISMETA POPOVCA OD 3. NOVEMBRA 1942. DRAŽI MIHAILOVlĆU O RADU NA ORGANIZACIJI MUSLIMANSKIH ČETNIČKIH JEDINICA1 Uvaženi Gospodine Ministre! U smislu Uputstava datih mi od Vas preko Gospodina Vojvode Jevđevića2 moji prijatelji i ja u poslednjih mesec dana nastojali smo da uradimo što više za našu narodnu stvar kako bi s jedne strane opravdali Vaše povjerenje, a s druge strane aktivirali sve one elemente u Muslimanskom dijelu našega naroda koji imaju naše gledište na našu narodnu stvar, ali koji iz bilo kojih razloga nisu mogli ili smjeli za nju raditi. Ja sam obišao u posljednje vrijeme Konjic, Prozor, Mostar, Trebinje, Gacko i Stolac, Blagaj pored Nevesinja u kome sada stalno živim. U neka od ovih mjesta išao sam bilo sa našim prijateljima Muslimanima, bilo sa G. G. Baćovićem ili Jevđevićem. Pored toga uspostavio sam vezu sa našim prijateljima Muslimanima iz Sarajeva, Tuzle i nekih krajeva ostale Bosne. Muslimani u gore spomenutim mestima Italijanskih zona po mojoj procjeni imadu nešto preko 3.000 pušaka, ali je nezgoda u tome što Muslimani nemaju ni od koga odobrenja za javno nošenje oružja, dok pravoslavni imaju za to odobrenje Italijanskih vlasti. Bila je potreba da se u tome pogledu postigne jedna ravnoteža pa smo u sporazumu sa G. Jevđevićem i mi ponudili saradnju Italijanima u antikomunističkoj akciji tražeći da se oružje kod naših prijatelja Muslimana legalizira pod istim onim uslovima kao što je legalizirano i kod pravoslavnih. Uslov je da ni jedan čovek koji je bio Ustaša ili blizak Ustašama pa bilo uopće ako je i malo sarađivao sa Hrvatskom Državom ne može dobiti niti oružje nite legalizaciju putem naših organizacija. Ovaj uslov gotovo da i nije potreban, jer su gotovo sve Ustaše i njihovi saradnici iz ovih krajeva do sada već pobjegli iz gore navedenih mjesta i sre-zova, dok još jedan malo preostali deo hrvatskih simpatizera gleda na ovu akciju sa njihovog gledišta ispravno t.j. antihr-vatskom je smatraju i ne pristupaju joj. Sa našeg gledišta ova eventualna saradnja sa Italijanima, koja je svakako prividna kao i ona pravoslavnih može se još lakše pravdati jer mi na taj način Muslimane odvajamo od Hrvatske Države što je držim najvažnije, a zatim Muslimani u ovu saradnju sa Italijanima ulaze dugo vremena iza pravoslavnih, pa iz toga razloga ovaj posao je faktički jedno otvoreno pristupanje Muslimana u saradnju sa pravoslavnim. Do danas međutim Itali-jani ovu saradnju nisu potpunoma prihvatili i u odlučivanju na nju pokazuju se jako rezervisani. Mi međutim i ne čekajući na to pod vidom da pripremamo tu navodnu saradnju, organizovali smo svoje ljude i naoružali ih u srezovima Neve-sinje, Stolac, planinski dio sreza Konjic (Glavatičevo, Homo-ljani), Blagaj, dok su se ponudili nama za saradnju Muslimani iz Gacka i Bjelimića (srez Konjic) koju saradnju mi nismo mogli prihvatiti uslovljavajući im da moraju ono još nekoliko Ustaških zaostataka iz svojih krajeva likvidirati. Tu se ne radi o velikom broju ljudi, ali mi ne hitamo iz razloga toga u koliko ih i primimo želimo im odrediti za Komandante ljude potpuno sigurne i sa strane, a takvih još u dovoljnom broju nemamo. Kako sam u novije vrijeme izvješten od ljudi koji dolaze iz Bosne ovamo, za ovu našu akciju je veliki interes i simpatije među tamošnjim Muslimanima, dok na ovom užem terenu u kojem radimo imamo strašne smetnje i podmetanja od strane Hrvatskih vlasti, koji svaku pogrešku četnika nastoje iskoristiti da bi postavili jaz između Muslimana i pravoslavnih. U prilog tomu su im došli neki pojedinačni ispadi četnika kao i nekadašnji nepotrebni i više od Italijana inscenirani pokolj izvjesnih nedužnih i nevinih Muslimana u prozorskom srezu.3 Mi nastojimo da ovu propagandu suzbijemo kao i ove neke stvarne ispade svojom kontrapropagandom ublažimo. Sa naročitom pohvalom moram Vam istaći prisnu saradnju Muslim'ana i pravoslavnih u srezu Stolačkome iz kojega je zajedničkom borbom Muslimana i pravoslavnih izbačen vas hrvatski živalj, koji je dobrim dijelom bio ustaški raspoložen. Na taj je način od Gabele do Mostara očišćena cijela lijeva obala Neretve, a broj izbeglica cijeni se na 12.000 ljudi. U tome radu gotovo su se više istakli Muslimani nego pravoslavni, kojom prilikom su Muslimani imali nekoliko žrtava među kojima je vrijedni nacionalni radnik pravnik Mustafa Kapić iz sela Aladinića. U borbama se istakao jedan seljak Musliman prezimenom Rahić iz Sevaš Njiva, koji je u jednom danu ubio trojicu Ustaša. Tamo je saradnja pošla onako kako je mi želimo i zamišljamo i da nije bilo toga događaji u Prozoru bi nam u mnogome omeli rad i radi njih bi mnogo više izgubili u narodu. Rad mojih prijatelja i moj je u današnje vrijeme jako težak, otežan raznim elementima, dok je s druge strane i mnogostran. Mi smo rad počeli posle dosta međusobnih nezgoda između Muslimana i pravoslavnih kojom prilikom su kao za nesreću gotovo uvijek po pravilu stradali oni koji su najnedužniji i čije se stradanje ne da opravdati nikakovim niti razlozima pravde niti razlozima osvete. Na drugom mjestu kod Muslimanskog elementa zato što faktički nije vidljivo i direktno u cjelini progonjen od Hrvatske države nedostaje onaj ele-menat samoodbrane koji je potreban za spontane pokrete širokih, narodnih masa. Na trećem mjestu radi neobazrivog postupka četnika prema najnevinijim Muslimanima u mnogim krajevima postoji prosto strah od četnika. Trebalo je mnogo truda, objašnjenja i uvjeravanja da se ovaj strah razbije, a on bi se još lakše razbijao kad bi se pojedini četnici malo humanije u svojim nastupima vladali. Bilo bi potrebno da se u tome smislu izdaju uputstva, a u pogledu zlikovaca i onih koje treba kazniti držim i uvjeravam Vas da u Muslimanskom svijetu postoji jednodušno mišljenje da je to potpuno opravdano, ali je te krivce potrebno odvojiti od nevinog svijeta. Držim da bi mnogo pripomogli i što češći propagandni govori preko Radi-a, a najviše bi pripomoglo kad bi u previše drastičnim slučajevima pljačke i grabeža pojedini izvršioci toga kako sa jedne tako i sa druge strane bili kažnjeni najstrožije i to narodu objavljeno. Naš rad u glavnom ide u dva pravca: na prvom mjestu je odvraćanje Muslimana od Hrvatske Države i propagiranje pune sloge i saradnje Muslimana i pravoslavnih, na drugom mjestu je naoružavanje Muslimana koji su za ovu saradnju i formiranje Muslimanskih jedinica od takvih elemenata na čelu sa Komandantskim osobljem koje je potpuno naše orijentacije i koje je pripravno izvršiti sve naše zadatke. Ovako Koman-dantno osoblje će dalje nastaviti rad i propagandu po našim intencijama. Za ovo kratko vrijeme i pod danim okolnostima ja sam više nego zadovoljan sa postignutim rezultatima. Nadam se Gospodine Ministre da ću Vam u drugom izvještaju moći se pohvaliti sa mnogo konkretnijih uspjeha, a Vas molim da sa svoje strane pomognete me prema gornjem izveštaju u mome radu. S vjerom u boga za kralja i otadžbinu! Nevesinje, 3 novembra 1942. godine Dr Ismet Popovac 1 Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 226, reg. br. 5/7 (BH-P-722). 2 Vidi dok. br. 174. 3 Vidi dok. br. 174, nap. 4.
|