| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Borbe
na Borovoj glavi 6. decembra u 5 časova ujutru brigada polazi na marš. Od Donjeg Vakufa
preko Porečja, Kupreških vrata, Kupresa, Šujice, do Borove glave brigada
prelazi oko 70 kilometara bez odmora i istog dana njen 1. bataljon iz pokreta
stupa u borbu sa Nijemcima koji su izbili na Borovu glavu. Nakon kraće borbe,
neprijateljska grupa koju su sačinjavali oko 200 vojnika, 3 tenka i 10 kamiona
i koja je iz Livna prošla prema Šujici, bila je prisiljena da odstupi. Marš koji je brigada prethodno izvela bio je vrlo naporan i težak. U toku
cijelog puta padala je sitna kiša, koja je do kože smočila svakog borca. Toliko rastojanje preći za nepunih 11 časova preko teškog terena i pod
vrlo lošim vremenskim uslovima, te odmah iz pokreta stupiti u borbu protivu
odmornog, dobro naoružanog i tenkovima podržanog neprijatelja i protjerati ga,
mogla je samo jedinica kakva je bila 3. krajiška brigada. 1. bataljon je, pošto je protjerao njemačke snage u Livno, ostao na položajima
na Borovoj glavi, dok su se ostali bataljoni razmjestili u selima Borje, Galičići
i Mokronoge radi zatvaranja pravaca prema Livnu i Duvnu. Toga dana u sastav brigade je ušao italijanski dobrovoljački bataljon »Mateoti«,
formiran od italijanskih dobrovoljaca koji su izrazili želju da se bore protivu
fašista. Izvjesne starješine iz ostalih bataljona 3. krajiške raspoređene su
u bataljon »Mateoti«, kao instruktori i politički radnici, pošto Talijani
nisu imali dovoljno iskustva u partizanskom načinu ratovanja. 8. decembra Nijemci su uz podršku 4 tenka i sa 10 kamiona krenuli iz Livna
preko Borove glave za Šujicu. Na pravcu njihovog nastupanja nalazio se 3.
bataljon koji ih je sačekao u zasjedi i snažnom vatrom prisilio na povlačenje.
Kad su Nijemci počeli da se povlače, bataljon se digao i jurnuo za njima,
zaplijenivši 2 kamiona i 1 motocikl. Ponesene prvim uspjehom dvije čete 3.
bataljona, ne obazirući se na ostale jedinice, sjurile su se u polje i
nastavile da gone Nijemce prema Livnu. Nijemci iz Livna, što se moglo i očekivati, pošli su u pomoć onima što
su bježali k njima. Dvije čete 3. bataljona koje su progonile Nijemce našle
su se u teškoj situaciji i izložene napadu tenkova stale se povlačiti. U toku
povlačenja poginulo je 6 drugova, među kojima i vodnik 3. čete Dušan Babić,
zvani Zec, poznat po svojoj neustrašivosti, dok je 12 boraca ranjeno. U protivnapadu Nijemci su usojeli da povrate zaplijenjene kamione. Ponovnim
napadom naše snage su natjerale Nijemce na povlačenje prema Livnu. U toku ove
borbe poginula su 32 njemačka vojnika. Istoga dana u selu Mokronoge kod Duvna 2. četa 5. bataljona sačekala je
Nijemce koji su iz Duvna pošli prema Šujici i ubila 8, medu kojima i 1 oficira
i ranila 10 njemačkih vojnika. Zaplijenila je 1 mašinku, 6 pušaka, 1
tromblonsku pušku, 40 mina, kao i svu opremu pobijenih Nijemaca. U ovoj borbi
2. četa nije imala gubitaka. Ovo je bio prvi uspjeh 2. čete pod komandom novog komandira Milorada Tomića,
koji ju je primio samo dan ranije. Prva borba bez sopstvenih žrtava ulila je
novom komandiru povjerenje u sposobnost boraca, a i njima u novog komandira. Međutim, Nijemci nisu mirovali. Idućeg dana opet su pokušali prodor preko Borove glave prema Šujici. 1. bataljon ih je sačekao na same cijevi, opet ih razbio i uz osjetne gubitke protjerao nazad u Livno. U toku ovoga dana ostale jedinice 3. krajiške vršile su pripreme za napad na Livno u zajednici sa snagama 3. dalmatinske brigade. Napad je počeo u 24 sata i neprekidno trajao do svanuća. U ovom napadu jedino je 4. bataljon 3. krajiške brigade, koji je napadao sa sjevera iz šume Bašajkovac, brzim i odlučnim napadom uspio da slomi odbranu Nijemaca i prodre u Livno. Da su ostale jedinice bile upornije i organizovale napad kao 4. bataljon, te da su iskoristile njegov uspjeh, bez obzira na jačinu njemačkih snaga, Livno je moglo biti zauzeto. Neprijatelj je imao više mrtvih i ranjenih, dok je 3. krajiška imala 1 mrtvog i 4 ranjena borca. Odmah ujutru, 10. decembra, Nijemci ponovo kreću iz Livna u napad na položaje naših jedinica. Ovoga puta njihove snage su bile mnogo jače nego prethodnih dana i nastupale su u tri pravca. Motorizovana kolona sa tenkovima kretala se cestom prema Borovoj glavi, koju je branio 1. bataljon. Druga kolona pošla je prema Malovanu, preko Kruškog polja, i zaobišavši položaje 4. i 3. bataljona, nastupala ka položajima 3. dalmatinske brigade. Treća kolona kretala se desno od ceste kao desna pobočnica sa namjerom da izmanevriše Borovu glavu. Razvila se oštra borba koja je bješnjela čitav dan i do kasno u noć. Nijemci su uporno navaljivali tenkovima i uz jaku podršku artiljerijske vatre, naročito na položaje 1. bataljona. Međutim, ni jedna jedinica nije odstupila i tako je propao i ovaj pokušaj Nijemaca da se probiju ka Šujici. Poslije podne, 4. bataljonu je pošlo za rukom da zaobiđe neprijateljsku lijevu kolonu i izbije u njenu pozadinu. Zatim je brzim i iznenadnim napadom prisilio čitavu njemačku kolonu na povlačenje. U momentu napada 4. bataljona i 3. bataljon je preduzeo juriš. Napadom ova dva bataljona potpuno je rastrojena lijeva neprijateljska kolona i ugrožen bok srednje motorizovane kolone na cesti ispred položaja 1. bataljona. Zbog opasnosti, u kojoj su se našli, Nijemci su povukli za Livno i snage koje su napadale položaje 1. bataljona. Na odsjeku napada 3. i 4. bataljona ostalo je oko 40 ubijenih Nijemaca, dok broj mrtvih pred 1. bataljonom, koii je za čitavo vrijeme borbi bio u najtežoj situaciji, nije mogao biti ustanovljen. Nijemci su ih izvlačili sa poprišta borbe i kamionima odvozili u Livno. Tako je i ovaj napad Nijemaca potpomognut tenkovima i snažnom artiljerijskom vatrom bio slomljen. U toku ove borbe 1. bataljon je na Borovoj glavi izdržao veoma jaku vatru njemačkih tenkova i artiljerije. Položaji koje je branio bili su prerovani i crni od eksplozija artiljerijskih granata, ali borci 1. bataljona ni koraka nisu odstupili. Odbijajući sa svojim borcima napade neprijateljskih tenkova junački je pao zamjenik politkomesara 1. bataljona Mićo Brkljač, koji je bio veoma omiljen i poštovan u cijeloj brigadi. Pored njega poginuo je još jedan borac a 8 ih je ranjeno. Nešto kasnije jedan vod 2. bataljona iznenada je napao jednu njemačku četu koja je stajala u grupi i ubio 15 Nijemaca. Popodne 10. decembra 3. bataljon je dobio zadatak da posjedne položaje Ivovik (k. 1421) i da zatvori pravac prema Livnu, Zagoričanima i Šujici. Bataljon se našao na nadmorskoj
visini od oko 1.500 metara u mrzloj decembarskoj noći obavijen gustom maglom i
šiban olujom i susnježicom. Borci su bili mokri do kože. U
mrkloj noći niko nije mogao da se orijentiše. Strašna magla i vijavica
zatvorila je vidik. Kretati se nije moglo, a o loženju vatre nije moglo biti
riječi, jer drva nije bilo, a i mećava to ne bi dozvolila. Da se borci ne bi posmrzavali naređeno je da se svi uhvate u kolo i da
igraju. Niko nije ostao izvan kola, osim onih koji su bili u patrolama i na straži,
a i oni su se često smjenjivali. Bile su organizovane grupe koje su strogo
pazile da neko od drugova ili drugarica ne sjedne, ne legne ili da mirno stoji. U toku noći 2. bataljon je smijenio Prvi na Borovoj glavi. A ujutru rano, 11. decembra, i 5. bataljon se prebacio sjeverno od komunikacije Livno — Šujica. I toga dana Nijemci su još jačim snagama krenuli iz Livna prema Šujici. Nakon kraće borbe 2. i 4. bataljon su se povukli pred mnogo nadmoćnijim snagama neprijatelja, koje su zatim stigle u Šujicu. Uslijed novonastale situacije naše
jedinice su promijenile položaje. Bataljoni 3. krajiške su raspoređeni po
dubini duž ceste koja od Šujice vodi prema Malovanu, kako bi spriječili dalji
prodor Nijemaca. Sutradan su Nijemci produžili pokret ka Kupresu, ali su naišli
na položaje 4. bataljona koji je bio najistureniji prema Šujici. Nakon
kraće, ali oštre i uporne borbe Nijemci su odbačerii nazad u Šujicu. Ubijeno
je 15 neprijateljskili vojnika. Između 12. i
18. decembra brigada
je kod Šujice
i Livna vodila
danonoćne žestoke
borbe protiv
mnogo nadmoćnijih njemačkih i ostalih
neprijateljskih snaga
koje su udružene nadirale prema
Kupresu. Dan i
noć smjenjivali su
se napadi i
protivnapadi naših
i neprijateljskih
jedinica. U borbama
oko Šujice
učestvovale su
pored 3. krajiške, 1. proleterska
i 2. lička
brigada. U jednom protivnapadu nastradala su dva štaba bataljona 2. ličke bragide. U toku dana Nijemci su izvršili ispad, došli do jedne usamljene kuće,
postavili potezne mine i povukli se nazad. Mine su bile postavljene u prizemlju
i na spratu. Kad su se pomenuta dva štaba bataljona sklonila od nevremena u kuću,
neko je nogom potegao žicu, mine su aktivirane i od eksplozije teško su
ranjene starješine i borci koji su se u tom trenutku nalazili u kući. Svi pokušaji Nijemaca da se probiju za Kupres ostali su bez uspjeha i pored
upornosti i velikih gubitaka koje su pri tome pretrpjeli. Tih dana vladala je velika hladnoća. Danonoćne borbe po ciči zimi, na
nadmorskoj visini preko 1.000 metara, nije bilo lako izdržati. Nijedan borac ni
ranjenik ili bolesnik nije se imao gdje pod krov skloniti. Sve kuće u okolnim
selima još u početku ustanka popalili su i do temelja razrušili ustaše i
Italijani. Sve ove teškoće i danonoćne borbe pod golim nebom junački su izdržali
naši borci. I pored strahovite hladnoće i natčovječanskih napora
smrzla su se samo 4 borca. U ovim borbama ubijeno je 45 neprijateljskih vojnika,
a uništeni 2 kamiona i 1 top. Na našoj strani bilo je 8 mrtvih i 14 ranjenih drugova. Za postignute uspjehe i upornost u ovim borbama vrhovni komandant NOV i POJ
drug Tito pohvalio je 3. krajišku brigadu. Ni poslije ovako teških i dugotrajnih natčovječanskih napora 3. krajiška
brigada se svega dva dana odmarala u Blagaju i Rastičevu, a onda je, 20.
decembra, po naređenju štaba 1. proleterske divizije krenula u rejon Donji
Vakuf — Bugojno i odatle, 22. decembra, produžila prema Travniku, gdje je
smjenila 1. ličku brigadu na njenim položajima.
|