| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Rukovodeći se direktivama CK KPJ datim 1941. godine, političke organizacije novoformirane Druge dalmatinske NOU brigade počele su odmah organiziranjem kulturno-prosvjetne djelatnosti. Organizacijski definiran kulturno-prosvjetni rad, postavljen na širokoj ideološkoj platformi, razvija se počevši od osnovnih oblika analfabetskih tečajeva preko niza drugih aktivnosti do umjetničkog izražavanja. Postepeno, ovaj je rad poprimao sve konkretnije i sadržajnije oblike, kako u njenim sastavnim jedinicama, tako i u brigadi kao cjelini. S druge strane, uz prioritetne vojne zadatke nije se pridavala odgovarajuća važnost učinjenom te su dobrim dijelom obavljeni kulturno-prosvjetni radovi ostali izvan dohvata evidencije. U izvještaju Politodjela od 12. novembra 1942. godine upućenog Centralnom komitetu KPJ, između ostalog, kaže se: »Iniciran je kulturno-prosvjetni rad kojeg ranije nije bilo ili je bilo vrlo malo u nekim jedinicama. Formirani su zborovi i diletantske grupe, počinje se izdavanjem zidnih novina po četama, drže se analfabetski tečajevi, predavanja iz geografije, historije i higijene, čitaju se po kružocima pojedini članci i rasprave iz oblasti marksizma-lenjinizma...«" I dalje o organizaciji rada: »Udareni su temelji kulturno-prosvjetnom radu po bataljonima. Malne po svim četama formirani su kulturno-prosvjetni odbori koji imaju zadatak da organiziraju razne grane kulturno-prosvjetnog rada po našim jedinicama. U svakom bataljonu formirat ćemo čvrsto rukovodstvo koje će voditi računa da se rad pravilno razvija. Skojevske organizacije u brigadi organizirale su se u svim oblicima kulturno-prosvjetnog rada. U izvještaju polit-komesara brigade upućenog CK KPJ u decembru 1942. g. kaže se: »Skojevska organizacija dobro radi. Bataljonska rukovodstva prilično su se osamostalila. Održavaju se redovni sastanci praktični i teoretski. Broj skojevaca je porastao. Skojevci su uglavnom nosioci kulturno-prosvjetnog rada«. U istom izvještaju o angažiranju Politodjela u ovome radu, iznosi se: »Politodjel radi dobro; zahvaljujući pomoći koju drugovi iz Politodjela ukazuju Partiji u brigadi i samoj Brigadi, mi smo uspjeli da se sredimo i koraknemo dalje...« Rukovodilac Politodjela u to vrijeme bio je Filip Bajković, pravnik; za kulturni rad bio je zadužen Tanasije Mladenović, književnik; za SKOJi omladinu Mirko Milojković, ranije sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a. Nešto kasnije u Političko odjeljenje brigade došli su Eli Finci, književnik Vojo Kovačević, on je izvjesno vrijeme rukovodio Politodjelom i Milinko Đurović, pravnik, također jedno vrijeme rukovodilac Politodjela. O početku djelovanja u narodu, kao jednom od najvažnijih komponenata političkog rada, ističe se: »Tokom ovoga mjeseca naše jedinice u selima kroz koje smo prolazili i u kojima smo se zadržavali, održale su više sastanaka sa seljacima i dale su nekoliko priredaba. To je početak rada u tom pravcu i nastojaćemo da ga povećamo«. Iz navedenih podataka vidi se da je kulturno-prosvjetni rad općenito u NOV, pa prema tome i u 2. dalmatinskoj brigadi kao njezinoj sastavnoj jedinici, postavljen na širokoj ideološko-političkoj platformi. Trebalo je izgraditi novog čovjeka sposobnog da se bori protiv svih neprijatelja, ne samo s puškom u ruci nego i znanjem, a to znači izgrađivanjem i podizanjem političko-kulturne svijesti boraca. Ovaj rad poprimao je sve veće razmjere pristizanjem novih boraca iz siromašnijih, pasivnih krajeva u brigadu. U tim danima, tj. pod konac 1942. i u samom početku 1943. godine, pored čestih borbenih akcija, uvjeti za rad bili su vrlo povoljni, jer istodobno brigada je imala dobar broj mladih kadrova na odgovarajućem obrazovnom nivou koji su se potpuno angažirali u radu, a neki od njih imali su posebno smisla i afiniteta za ovaj rad. Uspjeh brigade u oslobađanju novih krajeva i sela, povezivanje s narodom, održavanje političkih sastanaka, a potom davanje uspješnih priredaba, gdje god se za to ukazala prilika - sve je to stvaralo posebnu atmosferu i radni elan koji se očitavao u aktivnom djelovanju u svim oblicima kulturno-prosvjetnog rada. Međutim, to nije dugo potrajalo. Nadolaskom neprijateljskih ofanziva u 1943. godini intenzitet je kulturno-prosvjetnog djelovanja jenjavao da bi se u toku borbi, marševa, iscrpljenosti i ostalih nepogoda u nizu mjeseci sveo na minimum. Nekoliko drugova koji su na ovom polju davalil sve od sebe poginuli su u toku 4. i 5. neprijateljske ofanzive. Moral boraca poslije Neretve i Sutjeske ostao je na priličnoj visini, iako se brigada poslije izlaska iz Zelengore gotovo nije smirila na jednom mjestu. Ozren, Miljevina, Kalinovik, Trnovo, odlazak u Plevlja, Priboj, usiljeni marš prema Kolašinu, borbe s Nijemcima i četnicima kod Andrijevice i Berana, odatle u Novu Varoš, zatim prebacivanje u Srbiju i poslije mjesec dana neprestanih borbi dolazak u Kolašin, opet borbe s Nijemcima... Obnavljanje ove djelatnosti bio je jedan od važnijih političkih zadataka. Zbog spomenutih dugotrajnih iscrpljujućih borbi, na ovom sektoru osjećala se stagnacija, iako kulturno-prosvjetna djelatnost nije prestala. U izvještajima o tome daju se različiti komentari. Dok jedni izriču nepovoljne ocjene gotovo o svim oblicima ovoga rada, drugi traže uzroke u nepravilnoj organizaciji, u potcjenjivanju kulturno-prosvjetnog rada. Tokom 1944. godine pošlo se u tom pogledu naprijed, pa brigadni izvještaj upućen CK KPJ iz augusta analizira situaciju iz proteklog vremena: »U prvo vrijeme ovaj sektor rada nije pravilno shvaćen i nije mu se dovoljno posvetila pažnja i mnogi drugovi nisu bili zainteresovani za ovaj rad. Sam rad u ovome pravcu odvijao se nejednako, čas oživi i pođe naprijed, a čas odjednom zastane. U ovome bio je glavni razlog što se po jedinicama nije imalo dovoljno vremena, da bi se ovaj rad odvijao kako treba. Kultur-no-prosvjetni odbori koji su bili formirani po četama i bataljonima nisu imali dovoljno sposobnosti da bi se ovaj rad odvijao pravilno, a i sam sastav tih odbora bio je nepravilan. U odborima su češće puta bili takvi ljudi, koji za kulturno-prosvjetni rad i organizaciju istoga nisu imali smisla, te rad, i pored najbolje volje, nije mogao da ide naprijed. Međutim, kulturno-prosvjetni rad u brigadi danas je znatno krenuo naprijed. Formirali smo kulturno-prosvjetni odbor u brigadi, kojeg do sada nismo imali, a u njega smo uzeli najbolje ljude koji imaju najviše smisla za taj rad, te uz njihovu pomoć, kao i komesara brigade i komesara bataljona, rad je krenuo naprijed. Sada izlaze redovno džepne novine, bataljonski listovi, a uskoro će i izaći i brigadni list. Održavaju se analfabetski tečajevi, te s tim je doprineseno da je nepismenost pred likvidacijom. Redovno se također održavaju po četama i bataljonima kulturna predavanja iz raznih oblasti nauka, koja su kod boraca pobudila živo zainteresovanje. Također po selima i terenu kuda se nalazimo, kada god se za to ukaže prilika i mogućnost, održavaju se priredbe, koje su popraćene sa govorima u odnosu na borbu i političku situaciju, uz borbene i narodne pjesme«. U vrijeme kad je pisan ovaj izvještaj brigada se nalazila na sektoru Nikšić - Viluse gdje je često vodila borbe s Nijemcima i četnicima. No i pored toga borci su provodili normalniji život jer uvjeti nisu bili onako teški kao u prethodnim vremenima. Zbog toga je oživjela i kulturno-prosvjetna djelatnost u svim brigadnim jedinicama. Kulturno-prosvjetni odbor brigade u kojem su u to vrijeme bili Milo Vlahov, Ante Kranjac, Marko Berger i Ćela Čabo imali su zadatak da pomognu brigadnim jedinicama na svim poljima ove djelatnosti, oni su to činili održavanjem predavanja, pripremanjem kulturno-zabavnih programa i si. Članove kulturno-prosvjetnih odbora u bataljonima i ostalim samostalnim jedinicama teško bi bilo navesti, jer su se u toku rata, zbog gubitaka, ranjavanja i prebacivanja na druge dužnosti često mijenjali. Sve većim omasovljenjem narodnooslobodilačke borbe u jedinicama NOV I POJ kulturno-prosvjetni rad postaje raznovrsniji i bogatiji, prelazi dosadašnje organizacijske okvire. Zbog toga se osjećala potreba stvaranja novih organizacijskih oblika podesnijih za obuhvatniji, svestraniji i kvalitetniji rad... »Po ukidanju politodjela 1944, pri štabovima brigada, divizija i korpusa, a od 1. marta 1945. i pri štabovima armija obrazuju se propagandni odseci koji imaju i kulturno prosvetnu sekciju. Naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ iz 1944. godine organizaciono se učvršćuje dosadašnja praksa«. Član 2. ove Naredbe koji se odnosi na štabove divizija i brigada, 2. dalmatinska proleterska brigada primijenila gaje već početkom veljače 1945. godine. Organizirala je propagandni odsjek sa sekcijom za političku propagandu, kulturno-prosvjetni odgoj i sekciju za štampu. Na dužnost rukovodioca ovoga odsjeka postavljen je Dušan Marić, dotadašnji rukovodilac Tehnike brigade. Rad na suzbijanju nepismenosti vođen je u svim jedinicama: bataljonima, četama, vodovima pa i pojedinačno. Budući da dobrim dijelom nisu sačuvani podaci, a ponegdje nije ni vođena evidencija, o opismenjavanju može se govoriti na temelju malog broja sačuvanih izvora, kao i po opće poznatim činjenicama. Kao u mnogim jedinicama NOV-a tako se i ova brigada susrela s problemom nepismenosti ili polupismenosti boraca koji su pristizali iz zaos-talijih dijelova Dalmacije gdje se raniji režimi nisu brinuli za prosvjećivanje naroda.7' To teško nasljeđe prošlosti trebalo je upornim radom što prije iskorijeniti. Postavljenje primarni zadatak opismenjavanja mladih, pa i srednje generacije. Prema paroli »Nijedan analfabeta među partizanima«, politički komesari u jedinicama angažirali su se da što uspješnije rješavaju problem nepismenosti. »U instrukciji od januara 1943. CK SKOJ-a u svim organizacijama SKOJ-a u jedinicama NOV i POJ, postavio zadatak da... ,... Nepismenost treba likvidirati. Ne bi smelo da se nađe ni jedan omladinac posle mesec dana života u brigadi koji ne bi znao da čita i piše... Ova intervencija CK SKOJ-a bila je nužna i efikasna, jer je podstakla rad na opismenjavanju boraca i njihovo uključivanje u normalan rad i život u jedinicama.« Skojevci i tek formirani kulturno-prosvjetni odbori u jedinicama 2. dalmatinske brigade ovo posredovanje prihvatili su savjesno i odmah počeli rad na opismenjavanju. Kao osnovni oblik primjenjuju se analfabetski tečajevi. Oni su se većinom održavali u četama, a tamo gdje je bila nepismenost veća u vodovima i u desetinama. Ovaj posao obavljali su omladinci koji su imali po nekoliko razreda srednje škole ili pismeniji borci. Neki omladinci preuzimali su pojedine borce da ih nauče čitati i pisati, to se ponekad obavljalo i u predasima za vrijeme pokreta jedinice. Svladavanju nepismenosti mnogi borci su ulagali velike napore, jer: »... jedan od osnovnih uvjeta da borac postane član Komunističke partije bio je da nauči čitati i pisati«. Zbog toga je bilo primjera da borci na uštrb odmora poslije borbenih akcija ili napornih marševa, umjesto da se odmaraju, uče čitati i pisati. Suzbijanje nepismenosti bio je permanentni posao i jedan od osnovnih zadataka kulturno-prosvjetnih odbora u jedinicama brigade. Gotovo svaki izvještaj političkih komesara počevši od novembra 1942. govori o problemu nepismenosti koji se rješava s više ili manje uspjeha: »Totalnu nepismenost sveli smo na najmanju mjeru, pa ipak je broj onih koji umiju bilo koliko pravilno da pišu minimalan, što se vidi iz džepnih novina koje često izlaze«, piše između ostalog u izvještaju Štaba brigade upućenog CK KPJ početkom 1944. godine. S obzirom na socijalni sastav nekih bataljona gdje je bio pretežni broj boraca iz pasivnih krajeva, a k tome, protekla 1943. godina ispunjena neprekidnim borbama bila je vrlo nepovoljna za bilo kakav sistematski rad na ovom polju, pa situacija i nije mogla biti bolja. Od jeseni 1944. godine pa do konca rata u brigadu stalno pristižu novi borci pa je nepismenost prisutna vrlo dugo, a u nekim jedinicama čak do završetka rata. Kako brigadne novine imaju vrijednost autentičnih svjedočanstva u životu jedinice, poslužit ćemo se brigadnim listom »Bratstvo« koji u kulturnoj rubrici piše o kontinuiranom održavanju analfabetskih tečajeva koji su se uslijed pokreta i borbi morali produžiti u proljeću 1945. godine, iako je interes i uspjeh tečajaca vrlo dobar. Istodobno u 2. bataljonu do konca jula nije više bilo nepismenih. Među polaznicima tečajeva ili nekog drugog oblika opismenjavanja generacije srednje ili starije životne dobi gotovo u pravilu su teže svladavali tehniku čitanja i pisanja, što je normalno i shvatljivo. Među ovima bilo je i primjera velike upornosti i volje, u želji - ako se vrate svojim kućama da »ne budu slijepi pored zdravih očiju«. Ta misao ih je vodila da s naporom prevladavaju i ono što im je priroda s obzirom na godine postupno oduzimala. Među nepismenim omladincima bilo je dosta inteligentnih i upornih boraca. Na političkom satu ili na obrazovnom predavanju u bataljonu njihova pitanja i diskusije bili su interesantni i vrlo dobri, s obzirom na oskudno predznanje koje su sobom donijeli. Jedan od takvih omladinaca upućen je u Štab brigade da se što prije opismeni. Tehniku čitanja i pisanja svladao je u vrlo kratkom vremenu. Povratkom u svoj bataljon primljen je u KP, a malo poslije postao je delegat voda, zatim politički komesar čete. Predstojala mu je i viša politička funkcija, ali je na žalost, u međuvremenu poginuo. Bilo je još primjera da su opismenjeni borci postali politički i vojni rukovodioci. Još prije ulaska u sastav brigade bataljoni su se bavili obrazovnim radom. Iz ratnih zabilježaka i sjećanja boraca doznaje se da se obrazovni rad počeo gajiti još početkom 1942. U četama Dinarskog bataljona, koji je ušao u sastav ove brigade kao 2. bataljon, čitala su se književna djela: »Mati« (Maksim Gorki), »Pauci« (Ivo Ćipiko), »Jazavac« (Petar Kočić) i druga. Poslije pročitanih pasusa i poglavlja redovno se raspravljalo o tom djelu. Na sličan način radilo se i u ostalim bataljonama. Obrazovni nivo, s obzirom na socijalnu strukturu brigade, bio je vrlo različit. U cilju podizanja općeg obrazovnog nivoa pristupilo se održavanju kulturno-prosvjetnih predavanja i čitalačkih grupa. Jer, podizanjem obrazovnog nivoa boraca, omogućilo se lakše shvaćanje i upoznavanje tada neophodno potrebne vojne vještine, političkih, ekonomskih i drugih znanosti. Brigu oko organizacije predavanja preuzeli su kulturno-prosvjetni odbori koji su osiguravali predavače, a ovi literaturu, ako i kad su do nje došli. Početkom 1943. godine održavana su predavanja koja tada nisu bila stalna i planom predviđena. Međutim, nadolaskom novih boraca iz seoskih sredina postavio se kao neposredni zadatak uvođenje stalnog i planskog rada na obrazovanju, jer je to bio osnovni preduvjet za vojno i političko izdizanje boraca. Pisani podaci o ovoj aktivnosti iz toga vremena nisu poznati, ali se zna daje tada, u januaru 1943. godine, održano nekoliko obrazovnih predavanja. Predavali su omladinci-studenti i gimnazijalci u bataljonima i četama kad bi se za to ukazala ma kakva mogućnost. Teme - postanak Zemlje i postanak čovjeka bile su nadasve zanimljive i često su razrađivane među borcima uz vrlo uspješne diskusije. Nešto kasnije, sačuvani brigadni list iz Foče daje autentične podatke o probuđenoj iskonskoj želji i potrebi za znanjem: ... »Poslije prelaza Drine u Foči borci željni znanja htjeli bi slušati predavanje, ali ih stalno ometa avijacija pa znaju u šali reci: „Za nas se sviće oko 18 sati, bar tada možemo nešto raditi i naučiti" ... Poslije obaveznih dnevnih poslova održava se predavanje o prirodnim pojavama. Pojedini drugovi uzimaju učešća i daju mišljenje o postanku grada, rose, snijega itd.. .«1 U članku »Omladina naše brigade«, između ostalog kaže se: »Omladina je čvrsto dograbila pušku u ruke, a zajedno s puškom dograbila je i knjigu svjesna da samo tako može pobijediti. Lakše je boriti se s puškom, mnogo teže sa znanjem, ali hrabri omladinci savlađuju i knjigu, jer znaju da to od njih traže novi borci koji pristižu u brigade, to od njih traže opustošena polja i zgarišta Dalmacije«.,3) Razumljivo je daje u toku 1943. na tegobnom borbenom putu brigade od Neretve, Drine, Sutjeske i dalje kontinuitet na ovom, kao i drugim aktivnostima kulturno-prosvjetnog rada, bio gotovo prekinut. Kraći odmori iskorištavani su da bi se vratila bar minimalna fizička snaga za naredne akcije. I druga polovina 1943. godine nije bila mnogo bolja. Iscrpljena i još uvijek neoporavljena brigada usiljenim maršem ponovo se vraća u Crnu Goru, zatim odlazi u Srbiju na nove zadatke i akcije. Na tom putu boravke u mjestima i selima koristila je za političko djelovanje u narodu. Boravak Dalmatinaca daleko od rodnog kraja imao je posebni učinak u razvijanju bratstva i jedinstva među crnogorskim i srpskim narodom. Tom zadatku brigada se zdušno posvetila, pa su preostale male mogućnosti za rad na kulturnom polju. Tek početkom aprila 1944. godine postepeno se obnavljala djelatnost na obrazovnom sektoru. Tada se razrađuju po unaprijed predviđenom programu uz političke i naučne prosvjetne teme. A) Geografija 1. Oblik zemlje i njen opis (polovi, polutar, ocean, kopno, godišnja doba, kretanje itd.); 2. Osnovni geografski pojmovi i upoznavanje geografskih karata (planine, ravnice, stepe, mora, jezera, moreuzi, rijeke itd.); 3. Kontinenti i njihov opis (orografija, hidrografija, klima, flora, fauna itd.); 4. Ljudske rase; 5. Politička podjela svijeta (važnije države i oblik uprave u njima); 6. Naseljenost, saobraćaj, industrija, prirodna bogatstva, metropole, kolonije i zavisne zemlje); 7. Geografski položaj Jugoslavije (granice, orografija, hidrografija, klima, flora, fauna itd.); B) Historija 1. Stari, srednji i novi vijek u vezi s ekonomskim razvitkom društva (kratak pregled historije Slavena); 2. O južnim Slavenima; 3. Ilirski pokret; 4. Seljački ustanak u Hrvatskoj; 5. Oslobodilački ustanci u Srbiji 1804-1805. god.; 6. Historija pojedinih naroda Jugoslavije (Crne Gore, hrvatske itd.). C) Književnost 1. O književnosti i umjetnosti uopće (proza, poezija, roman, pripovijetka, komedija, tragedija, drama, opera, muzika itd.); 2. Iz jugoslovenske Književnosti (Njegoš, Prešern, Šantić, Kočić itd.). D) Matematika - osnovne računske radnje E) Fizika - osnovni pojmovi F) Kemija - osnovni pojmovi. (Ahiv CK SKJ, reg. br. 6309, Beograd.) Održavanjem predavanja iz ovog programa kao i obnavljanjem tema koje su ranije prorađivane, podizan je kulturni vidokrug boraca i suzbijane razne predrasude. Predavanje o evoluciji živih bića pobuđivalo je kod boraca veliko interesiranje - te razmišljajući o tome mnogi su u sebi dovelu u sumnju vjersku dogmu o stvaranju života na zemlji i prihvaćali naučno tumačenje o razvoju nižih vrsta u više do pojave čovjeka. Predavanje o postanku Zemlje u sunčevom sistemu, borci su pratili s velikim zanimanjem, mnogi su aktivno sudjelovali u diskusiji. Ova predavanja održavali su po bataljonima omladinci-đaci i studenti kao i članovi Kulturno-prosvjetnog odbora brigade zaduženi za predavanja. Upoznavanjem geografskih pojmova lakše su shvaćene vojničke vještine koje su se u brigadnim jedinicama intenzivno proučavale. Tema »Ekonomski razvitak društva« (po Segalu) podijeljen je u nekoliko predavanja, prema društvenim formacijama. Predavalo se u svim jedinicama brigade. Kapitalizam, tada aktualna tema, ako je predavač bio dobar, pobuđivala je živo, interesiranje, a u diskusiji je bilo uspoređenja s prilikama u staroj Jugoslaviji. Treba napomenuti da se ekonomski razvitak društva počeo obrađivati još u Duvnu 1943, i nakon gotovo godinu i po prekida nastavlja se u proljetnim i ljetnim mjesecima 1944. godine. Tada se intenzivno obrađuju i druge obrazovne teme iz raznih oblasti. Sve jedinice dobivale su predavanja iz Štaba brigade, pisali su ih članovi Kulturno-prosvjetnog odbora brigade, a umnažala Tehnika brigade. Osim spomenutih prorađivane su u toku narednih mjeseci i dalje sve do završetka rata i druge prosvjetne teme predviđene programom iz 1944. godine. Kulturno-prosvjetni odbori nastojali su da bude što više boraca koji poznaju sve četiri osnovne računske operacije, zatim neke osnovne pojmove iz fizike: o elektricitetu, meteorološkim pojavama i dr. Pristupilo se upoznavanje nacionalne povijesti, književnosti jugoslavenskih naroda, upoznavanje osnovnih pravila iz gramatike i pravopisa - nastojalo se pružiti borcima što više osnovnih pojmova iz svih oblasti nauke i tehnike. Ove teme razrađivane su i u kružocima kadgod se za to ukazala prilika. To je bio vrlo pogodan oblik rada, jer je svatko mogao doći do izražaja, a osim toga bili su uočeni afiniteti boraca prema pojedinim oblastima znanja. Da su predavanja pobudila živo zanimanje zna se i po tome što su borci o njima pisali u džepnim novinama, a bataljonski i brigadni listovi organizirali takmičenja tko je u jedinicama više stekao znanja. U izvještaju iz kolovoza 1944. godine, između ostalog, konstatira se:... »Redovno se održavaju po četama i bataljonima kulturna predavanja iz raznih oblasti nauka koja su kod boraca pobudila živo interesovanje«.. . Nije na odmet spomenuti da su neka predavanja koje su pisali članovi Kulturno-prosvjetnog odbora brigade 1944. godine i predavali ih po jedinicama, kao izblijedjeli dokumenti ostali sačuvani i do danas. (Ćela Čabo, 1. Postanak Zemlje i njen opis; 2. Razvoj živih bića i postanak čovjeka; 3. Opći geografski pojmovi zemljine površine, i Marko Bergen Čovjek pronalazi rudno blago.) Poteškoće u održavanju predavanja u bataljonima bile su u tome što je brigada tokom rata izgubila mnogo boraca i nije se popunjavala sve do jeseni 1944. Jedno zbog gubitaka, drugo zbog ostalih obaveza, često se dešavalo da predavanja predviđena za cijeli bataljon održavala su se u jednoj ili dvije čete s malim brojem ljudstva. Ovaj oblik obrazovnog rada produženje i u vrijeme završnih operacija za konačno oslobođenje. O tome svjedoči mali broj sačuvanih podataka: »Prateća četa II dalm. prol. NOU brigade 16. marta, Badanj. Poslije podne održano je kulturno predavanje o postanku Zemlje«. I ovaj podatak: »Pridraga, 29. marta 1945... poslije podne održano je kulturno predavanje o ekonomskom razvitku društva (feudalizam). Znatnu kulturno-informativnu ulogu imala je Tehnika brigade. Njen posao je bio raznovrstan, i neprestano je radila. Vijesti iz zemlje i svijeta slušane preko radio-prijemnika svakodnevno je umnažala i slala u brigadne jedinice na položaje, koje drugim putem nisu mogle doći do svježih informacija. Biltene je također vrlo često izdavala. Gotovo svakodnevno umnožavani su razni politički, partijski, kulturni i drugi materijali također za potrebe brigade. Od kulturnog materijalaumnožen je još tokom 1942. godine odlomak iz knjige Jimmie Higgins191 Uptona Sinclaira za rad po kružocima. Od sačuvanih podataka iz oblasti kulture treba također navesti povijesnu temu »Postanak Versajske Jugoslavije« umnoženu na osam stranica, formata 22 x l6,5. U Tehnici brigade od njenog postojanja 1942. godine rade Dušan Marić i Marjan Žuljan, nešto kasnije došli su Stanko Nikolac, a 1944. godine Fani Aleksić. Značajnu kulturno-informativnu ulogu imali su listovi. Njih su izdavale sve jedinice - izlazili su brigadni listovi, bataljonski, četne i džepne novine. SKOJ i omladina izdavali su svoje posebne omladinske listove. Brigadni, bataljonski, a ne rijetko i džepne novine imale su posebne nazive, često borbeno-političkog značenja - Jurišnik, Probojnik, Polet, Bratstvo, što je bilo u duhu njihove tadašnje funkcije. O sadržaju ovih listova govori izvještaj Politodjela Primorske operativne grupe u lipnju 1944. g. navodeći da tretiraju unutarnja pitanja jedinica, borbene akcije, disciplinu i općenito život u četama i bataljonima. Što se tiče kvalitete listova, konstatira da nisu na nekoj naročitoj razini, ali s obzirom na raznovrsnost pitanja kojima se bave, dosta su dobri. Stalne rubrike u brigadnim, a ponegdje i bataljonskim listovima bile su: vojne, političke, omladinske, kulturne, zabavne, literarne, fiskulturne i druge. Nakon pregleda jednog broja listova iz ove vremenske distance dobro je podsjetiti što se u njima pisalo. U prvom planu gotovo svi brigadni i bataljonski listovi pišu o borbenim akcijama svojih jedinica, ratnoj vještini i podvizima pojedinaca, oružju zaplijenjenom od neprijatelja i si. U političkoj rubrici, u kojoj često surađuju politički komesari brigade i bataljona, govori se o političkom radu i izdizanju boraca, osim toga o političkom djelovanju brigade i boraca u narodu. Kulturne rubrike često se bave pitanjem opismenjavanja boraca. Zatim se analiziraju održane priredbe kao i što treba napraviti da im se poboljša kvaliteta. U ovoj rubrici u nekoliko listova spominju se natječaji i njihovi rezultati na poboljšanju kulturnog nivoa jedinice. Zabavna rubrika, vrlo omiljena među borcima, iznosi na hu-moristički (a ponekad i satirački) način neuspjehe i kukavičluk neprijatelja s kojima su se borci susretali. Džepne novine izlazile su češće u četama, zatim u bolnici i drugim samostalnim jedinicama. Bavile su se raznim temama u okviru svoje jedinice. Na ovim stranicama nalazio se počesto »Vrabac«, neposredni šaljivi spjev koji je katkad u svojim žaokama imao i odgojnu poruku. Džepne novine razvijale su duh drugarstva, smisao za higijenu i drugo. U brigadi su također izlazile i zidne novine u četama, po bataljonima i samostalnim jedinicama. Bile su efikasno sredstvo brzog obavještavanja o vojnim i političkim zbivanjima u zemlji, kad nije bilo drugih informativnih sredstava - radio-prijemnika, biltena i si. Bavile su se životom u jedinici i iznosile vlastita iskustva i zapažanja. Kao i džepne, zidne novine su razvijale borbeni moral, drugarstvo, smisao za higijenu i si. Iz ove izdavačke djelatnosti vrlo malo novina je sačuvano. Međutim, postoje zidne novine Minobacačke čete 1. bataljona 2. dalm. prol. NOU brigade 1945, (6 listova), zatim i zidne novine 3. bataljona. Poteškoće u izdavanju listova bile su često puta tehničke naravi - nedostatak papira i ostalog pisaćeg pribora. Džepne novine pisane su pretežno rukopisom, a ponekad i bataljonske. Međutim, u boljim prilikama tipkane su na pisaćem stroju ili rađene na ciklostilu, sve je ovisilo i o tehnici koja se nabavljala u borbi.
|