PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

OKRŠAJI U VITOVLJU I BRVANCIMA Poslije četvoromjesečnog boravka i borbi u centralnoj Bosni, Prvi bataljon je, u sastavu brigade, krenuo na marš Pete krajiške divizije za istočnu Bosnu. Situacija u kojoj se bataljon nalazio u centralnoj Bosni bila je dosta složena i teška, što je uslovilo smanjenje njegovog brojnog stanja, pa i udarne moći, koja je prije toga, inače, bila na zavidnoj visini. Razlog za to je bio - što je brigada na tom terenu bila odvojena i dosta udaljena od naših operativnih snaga, bez neposredne veze sa Prvim bosanskim korpusom i Petom divizijom kojoj je formacijski pripadala. Da bude i teže, brigadu je zahvatio pjegavi tifus od koga je obolio skoro svaki drugi njen pripadnik, a nemali broj je i umro. Veliki broj boraca i rukovodilaca prebačenoje preko rijeke Vrbasa u Bosansku krajinu, na liječenje na slobodnoj teritoriji. Uz to, neredovna i dosta slaba ishrana ljudstva kao i skoro neprekidni pokreti i česte borbe protiv njemačkih, ustaških, domobranskih i četničkih snaga takođe su uticali na umanjenje borbene gotovosti našeg bataljona i brigade u cjelini. Pokret bataljona izvršen je iz šireg rejona sela Korićana i praćen stalnim borbama. U ranojutro 10. juna 1943. godine naši bataljoni su otpočeli borbu sa Nijemcima koji su došli od Turbeta i Travnika preko sela Dukati, izbivši u selo Vitovlje. Prvi i Treći bataljon vodili su oštre borbe sa djelovima 384. pješadijskog puka 373. divizije zvane "Tigar". Suočili smo se sa našim starim poznanicima, protiv kojih smo i prethodnih mjeseci više puta vodili borbe na terenu sela Vitovlje - Mudrinje - Dukati, sa "trupovima" koji su dolazili od Travnika i Turbeta. Kao i u prethodnim borbama, neprijatelj je i ovog puta bio razbijen i, uz dosta velike gubitke, odbačen. Ovo je bila tipična borba u susretu, još u šumi. S obzirom na to da smo na ovom području i ranije vodili borbe, poznavanje terena nam je umnogome koristilo da se brzo snađemo i uspješno se suprotstavimo drskom neprijatelju, koji je na ovu prostoriju stigao prije nas i za borbu se pripremio znajući za naš nailazak. Krupna i gusta stogodišnja stabla omorike i bukve predstavljale su nam siguran zaklon, povoljan za prebacivanje i prilaženje na blisko odstojanje do neprijatelja, ali su nam, s druge strane, bila i smetnja za veću i bolju preglednost. Ovaj sukob sa neprijateljevim snagama, iako iznenadan i oštar, završen je za kratko vrijeme i uz zapažene gubitke na obje strane. Ipak, njime su stvoreni uslovi koji su nam samo dan kasnije omogućili nastavljanje marša prema dobijenom zadatku. Dvanaestog juna brigadna kolona nastavila je put k istočnoj Bosni. Ostavljali smo rijeku Ugar, svima nama dobro znanu iz vremena dok smo, u nekoliko navrata, boravili u selu Korićanima. Sa nje smo se gotovo isključivo snabdijevali vodom, iako je dosta udaljena od pomenutog sela. Marševali smo preko terena dosta ispresijecanog i pokrivenog niskom listopadnom šumom. Onako u koloni, među borcima je zapodjenuta tiha i pomalo čudna diskusija o tome kuda smo to naumili. Jedni su govorili da idemo u našu Krajinu, a drugi su spominjali Crnu Goru i Srbiju. U tome nas sustiže i kurir iz štaba Prvog bataljona Milorad Talić. Prenosi nam naređenje da komanda čete odmah pođe u štab bataljona. Kako su komandir naše Druge čete Lako Čeprlja i njegov zamjenik Bogdan Lukač bolovali od tifusa, to je sa mnom, kao političkim komesarom, pošao moj zamjenik Miloš Vuković. Dat je kratak zastanak i u tome su stigle komande svih četa. Komandant bataljona Stevo Rauš i politički komesar Pero Đurić, u prisustvu svojih zamjenika Nike Garače i Pere Simurdića, počeli su da nas upoznaju sa situacijom i zadatkom. Nedaleko pred nama, na udaljenju 2-3 km, prolazi, vele, cesta Jajce - Travnik. Na njoj, a na pravcu kuda treba da prođu naše jedinice, nalazi se dio ustaške "crne legije", gdje upravo opravlja cestu i mostove. Naš bataljon ima zadatak da na pravcu sela Brvanci - Dubrave napadne i likvidira neprijateljske snage i omogući prolaz našim jedinicama kako bi izvršile već postavljeni zadatak. Napad na neprijatelja treba da otpočne jednovremeno i da se završi što prije. Neprijateljskim jedinicama komanduje njemački kadar, a vojnici su Pavelićevi "crnolegijaši" koji su završili obuku u Njemačkoj, naoružani oružjem njemačkog porijekla. Po povratku u četu sazvali smo komandire vodova, vodne političke delegate i komandire odeljenja. Upoznali smo ih sa zadatkom, a potom cijelom boračkom sastavu govorili o predstojećoj akciji, naglasivši njenu važnost za naše dalje napredovanje. Napomenuto im je da treba da teže tome da se što je moguće više neprimijetno približimo neprijatelju, koji, svakako, još nije otkrio naš pokret. Takoje naš Prvi bataljon, 12.juna 1943. godine, krenuo u napad iz pokreta na neprijatelja, s tim što bi se Prva i Druga četa što prije prebacile preko jarka i odmah izvršile juriš na neprijateljske snage koje su se nalazile duž komunikacije Božikovac - Brvanci, a Treća četa neprimijetno provukla i napala neprijatelja s leđa. Desno od nas napadao je Treći bataljon Četvrte krajiške brigade. Drugi bataljon naše brigade, pod komandom Cvije Mazalice i Jusufa Imamovića, imao je zadatak da obezbijedi bok i leđa jedinica naše i Četvrte krajiške brigade i presretne i razbije neprijateljsku kolonu koja je išla iz Jajca u pomoć svojim opkoljenim snagama na prostoru Božikovac - Brvanci. Za vrlo kratko vrijeme izvršili smo i ovaj zadatak, na osnovi energične i brze odluke komandanta bataljona Steve Rauša, iskusnog i odvažnog starješine koji je, svojom umješnošću u komandovanju i upornim i smišljenim rukovođenjem, bitno uticao na uspješan ishod svake od akcija u minula 23 ratna mjeseca. I ovog puta naš bataljon se svom svojom silinom sručio na neprijatelja. Naše dvije čete brzo su uspjele da se zabace neprijatelju na bokove i djelimično iza leđa i dočepaju se kose koja se protezala na suprotnoj strani doline, da bi potom na njega izvršila snažan juriš. Lijevo od naše Druge čete nalazila se Prva četa sa komandirom Ljubomirom Jajčaninom. Silazeći u dolinu potoka i ka grupi kuća sela Brvanci, neprijatelj se uspio dočepati dvije pojate i mlina potočare, gdje se na brzinu utvrdio, koristeći se prirodnim zaklonima. Većim dijelom snaga zauzeo je kosu koja se protezala južnije od potoka i prešao u odbranu, otvarajući ubitačnu vatru po našim snagama, čime nas je prisilio na izvjesno povlačenje uz manje gubitke. Ovo zbog toga što je dna četa Trećeg bataljona Četvrte krajiške brigade, koja je trebalo da zauzme kosu prije neprijatelja, nije u tome uspjela. Neprijatelj je za kratko vrijeme uspio da se utvrdi na posjednutoj kosi i spriječi naše dalje prodiranje. To je bila i velika podrška snagama neprijatelja koje smo uspjeli da opkolimo u širem rejonu grupe kuća i potočare. Koristeći se prirodnim i na brzinu izgrađenim zaklonima, ova grupa od oko 30 neprijateljskih vojnika pružala nam je grčevit otpor. Napad smo ponavljali nekoliko puta, ali bez uspjeha i uz gubitke. Starješine i borci, iako su vidjeli da se neprijatelj žilavo brani, nisu poslušali upozorenja štabova bataljona i brigade da više ne jurišaju. Naprotiv, na svoju ruku su ponavljali juriš za jurišom. Tako cio dan, sve do pada mraka. Desno od nas, dvije čete Drugog bataljona napale su neprijatelja u zapadnom dijelu sela Brvanci, kao i neprijateljsku kolonu koja je dolazila cestom od Jajca. Tri puta je bataljon odbijao snažne juriše neprijatelja i nanosio mu znatne gubitke, tako da je ostalo 15 mrtvih i veći broj ranjenih, a uništen je jedan kamion i potučena komora neprijatelja. I ovoga puta, kao i u ranijim borbama, došli su do izražaja visoka svijest i požrtvovanje boračkog i starješinskog kadra. Pored ostalih, u ovoj borbi su poginuli: Miloš Petrović, vodnik Trećeg voda Druge čete, Milan Knežević, komandir odeljenja, i Miloš Deretić, vodnik Trećeg voda Treće čete, dok je ranjeno 8 boraca. Ukupni neprijateljski gubici bili su: 40 poginulih, 50 ranjenih i 15 zarobljenih. U toj akciji posebno su se iz Druge čete istakli: Miloš Petrović, vodnik Trećeg voda, Mirko Bajić, vodnik Prvog voda, Dušan Bajić, puškomitraljezac, Đuro Brodarac, nišandžija na malom minobacaču, i vodna bolničarka Mara Kecman. S obzirom na to da je naša brigada bila u pokretu za istočnu Bosnu, kasno uveče uslijedilo je prikupljanje i pokret našeg bataljona prema Crnom Vrhu. Idućeg dana naveče prešli smo komunikaciju Travnik - Donji Vakuf i okrenuli ka Šebešiću. Dušan Kecman Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument