PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

ZASJEDA PREMA VISOKOM Jula 1943. godine Prva Krajiška brigadaje dejstvovala u širem rejonu Fojnice, Kreševa, Kiseljaka i Visokog, sa zadatkom da onemogući saobraćaj na komunika-cijama Sarajevo - Kiseljak, Sarajevo - Visoko i Visoko - Kiseljak. Prvi bataljon se nalazio upravo u trouglu koji čine navedene komunikacije, gdjeje trebalo da ometa i sprečava njihovo korišćenje. Pri tome su njegova Prva i Druga četa kontrolisale komunikacije Sarajevo - Kiseljak, a Treća četa cestu Visoko - Kiseljak. Pošto smo se nalazili u blizini komunikacije Visoko - Kiseljak, komandir Treće čete Božo Mutić naredio je da naš Treći vod prijeđe na lijevu obalu Fojnice i na naj-povoljnijem mjestu zauzme položaj na cesti, radi njene kontrole. Po prijemu zadat-ka, politički delegat voda Kosta Kovačević ija odmah smo izvršili pokret voda pre-ma Fojnici, koju smo pregazili u prvim jutarnjim časovima i nekako na pola puta Visoko - Kiseljak, na jednoj oštroj krivini, postavili zasjedu. Vod smo postavili u takvom rasporedu daje jedna desetina bila na samoj cesti, a dvije nešto po dubini, radi kontrole pozadine, ali tako da u svakom momentu mogu priteći u pomoć bor-cima iz zasjede na cesti. Na samoj krivini podigli smo barikadu od kamenja i drva koja smo pronašli u blizini. Barikada je postavljena tako da se od pravca Visokog nije mogla vidjeti dok se na nju ne naiđe, a iz pravca Kiseljaka nismo se ni nadali neprijatelju, pošto je taj teren, koliko se sjećam, kontrolisala Druga četa. Pošto neprijatelj nije nailazio a vrijemeje bilo dosta vruće, borci su se opustili, tim prije jer su bili umorni od marševa i nespavanja. Tako su i počeli da dremuc-kaju na ljetnjem suncu, koje je uspavljivalo, pa smo politički delegat Kovačević i ja morali češće da obilazimo desetine i upozoravamo drugove na budnost, iako se i nama i te kako spavalo. Vrijeme je odmicalo a niotkud se niko nije pojavljivao, pa smo izgubili svaku nadu da će toga dana neko uopšte naići. Međutim, oko podneje iz pravca Visokog naišao jedan seljak sa konjskom zapregom. Kada je došao do barikade, izašao je iz kola i razgledao prepreku, ali nije pokušao ni da je skloni ni da nastavi put. Jed-nostavno je okrenuo kola i vratio se u pravcu Visokog, odakle je došao. Dok se seljak zadržavao na barikadi, drugovi Kević, Vukliš i Srdić su bili za to da se on uhvati i ispita kuda je pošao. Međutim, ja sam bio protiv toga, sa obraz-loženjem daje bolje da ga pustimo neka ode u Visoko i tamo kaže na štaje naišao na cesti, pa će nam, možda, i nešto ozbiljnije naići, u čemu smo se i složili. Dogodilo se kako smo pretpostavljali i priželjkivali: seljak je produžio pravo u Visoko i obavijestio njemački garnizon o onome na štaje naišao na cesti, ali pošto se mi nismo pojavljivali niti nasje on primijetio, Švabe nisu imale podatke o tome da se naša jedinica tada nalazi u tom rejonu. Negdje oko dva časa poslije podne primijetili smo jedan kamion koji se iz prav-ca Visokog kretao prema našim položajima. Odmah smo zauzeli položaje i izvršili sve pripreme da ga dočekamo kako dolikuje, u isto vrijeme se maskirajući da nas ne primijete oni što su nam prilazili, u čemu smo u potpunosti uspjeli. Vjerovatno ohrabreni pričom seljaka koji uopšte nije vidio tragove našeg prisustva, Nijemci su, kad su stigli do barikade, slobodno izašli iz kamiona i odmah počeli daje sklanjaju, sa ceste, ne obraćajući, pažnju na to da li ima nekoga u neposrednoj blizini. To nas je potpuno iznenadilo, pogotovu kada su u pitanju ovi naši protivnici. U vozilu je ostao samo šofer. Prosto nam je bilo nekako lijepo da ih posmatramo kako slobodno sklanjaju barikadu, bez ikakvog znaka bojazni da bi ih neko mogao napasti. Kada su obavili negdje pola tog posla, počeli smo s onim zbog čega smo i upućeni ovdje, u zasjedu. Naredio sam da se, po utvrđenom dogovoru, prvo bace ručne bombe u kabinu vo-zila, sa namjerom da šofera likvidiramo, a time im kamion onesposobimo za dalji pokret. Rade Kević, kojije bio pored mene, odmahje bacio jednu defanzivnu bom-bu pravo u kabinu kamiona. On ni ovog puta, kao ni nikada ranije, nije promašio, ali ova bomba nije eksplodirala. U tom momentu šofer, koji je bio budan u kolima, primijetio je bombu i odmah sklonio kamion pod jednu stijenu, tako da mi sa naših položaja više nijesmo mogli da vidimo vozilo. U međuvremenu, otvorena je vatra na Nijemce koji su sklanjali barikadu. Nekoliko smo ih ubili, ali poštoje to bila ove-ća grupa, oni su mrtve i ranjene pokupili, strpali u kamion i počeli da bježe u pravcu Visokog. Sofer je tjerao kamion cijela dva kilometra unazad, a zatim ga okrenuo i odmaglio prema Visokom. Poslije ove kratke ali žestoke borbe odmah smo sajednom desetinom iskočili na cestu, dok sam dvije desetine ostavio i dalje na položaju - da nas štite u slućaju ponovnog nailaska neprijatelja. Prilikom pretresa terena na kome je vođena borba nađeni su lješevi tri njemač-ka vojnika, i zaplijenjene tri puške, jedan automat i jedan najnoviji tip pištolja, kao i veća količina municije. Istini za volju, zbog tog pištolja smo moj politički delegat Kosta Kovačević i ja imali dosta neprilike u komandi čete, jer je bilo poviše kan-didata koji su mislili da treba upravo njima da pripadne, ali je te nesporazume brzo prekinuo komandant bataljona Stevo Rauš. Kada smo pošli u napad na Kiseljak, izvršili smo zamjenu za njegov stari pištolj, što je svima bilo pravo. Petar Mrđa Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument