XI IZ RECENZIJA BEOGRADSKOG IZDANJA KNJIGE Ilija Radaković: BESMISLENA YU RATOVANJA Postojan i dosljedan od ustanka u Lici 1941. godine do rasturanja avnojevske Jugoslavije besmislenim ratovima, Ilija Radaković uvjerljivo oslikava vrijeme jugoslovenskog sunovrata 1990-1995. godine. Besmislene ratove vođene od Soče do Drine, Dunava i Konavlja ili obratno vidi kao obračune onih koji su na ruševine zatečenih svjetova, naselili nacifašističke kumire prošlosti, obdarene žudnjom za neograničenim zločinima, a štićene apsolutnom moći upravljača – državom, političkim strankama, konfesijama, etnosom i svekolikim “nebeskim narodom” - svih onih koji su zloupotrebili uniforme nekadašnjih vojvoda, junaka i vitezova, a vojnu taktiku i operatiku, pretvorili u najbestijalniji zločin. Sublimirajući životni nauk, stručnu evokaciju, stečenu i na visokim položajima u vojsci, vještinom analitičko-kritičkog zapažanja i posmatranja, selekcijom validnih činjenica, Ilija Radaković je knjigom “Besmislena YU ratovanja” poklonio čitaocima djelo trajne vrednosti, nezaobilazno za sve one koji traže odgovor na pitanje - zašto su našim prostorima protutnjale sile ludila i bezumlja, gazeći i žive i mrtve, rušeći sela i gradove, razarajući stvaralaštvo prethodnika, devastirajući kulturno-istorijske spomenike i sakralne objekte, skrnavljujući moral onih kojima je čast i poštenje utkano u bit življenja. Kontemplacija kojom je Radaković oslikao turbulentnu sudbinu jugoslovenskih naroda rastjeranih i rasturenih sa prostora avnojevske Jugoslavije, potvrdila je dugotrajnu nužnost u naučnom, publicističkom, edukativnom, politikološkom, sociološkom, istorijskom i kulturološkom radu, kao snažan portret genois saeculi Slovenaca, Hrvata, Srba, Crnogoraca i Muslimana. Taj trajni domet autorskog djela izraz je pobunjene savijesti čovjeka, okrenuta čovjeku. A Ilija Radaković je doista, još i u vrijeme prije nego što je ratna stihija počela, u vrijeme kada su mnogi intelektualci, vjerski dostojanstvenici, samozvani očevi otadžbine i enormnom ksenofobijom obdarene “nacionalne vođe” mobilisale nepamet u službi nacionalizma, rata i ljudožderstva, pripadao onoj ne mnogobrojnoj grupi istomišljenika koji su bez dvoumljenja odbacili šovinističke laži i duh defetizma - ustali u odbranu istine, protiv mržnje i obmana, protiv prevarama ratne propagande inaugurisanih nacionalnih božanstava. Akademik Branko Pavićević Dr Dušan Plenča Autor Ilija Radaković skupio je veliku dozu hrabrosti i energije da se uhvati u koštac sa nadasve teškom i osjetljivom temom, za sve nas najaktuelnijom materijom: ocjenom karaktera i uzroka poslednjeg rata koji je nekoliko godina bjesnio na jugoslovenskom prostoru. Za čestitanje je što je relevantne podatke i njihove analize skupio i smjestio u jednu knjigu. Tim prije, što su ratne operacije tek prije dvije godine, stranom intervencijom završene a mir još nije uspostavljen. Doprinos autora, utoliko je veći što se suočavamo sa nizom otežavajućih okolnosti: - nije protekao period neophodan da se sa istorijske distance posmatraju i procjenjuju tragični događaji; postoji evidentna oskudica relevantne dokumentacije dostupne javnosti, jer nju “bogovi rata” skrivaju i redovno zlonamerno iskrivljuju istinu nastojeći da krivicu za rat i učinjene zločine prebace na druge. Takvom praksom žele izbjeći odgovornost za razbijanje II Jugoslavije, ničim opravdano razaranje i masovni genocid nad svojim dojučerašnjim sugrađanima. U poplavi masovnih propagandnih laži na svim ratujućim stranama, do približne istine i najvećeg stepena objektivnosti mogu doći samo ljudi koji su imuni od nacionalizma i dogmatizma i veoma stručni i kompetentni analitičari. Ilija Radaković, jedan je od njih. Ističući njegovu smjelost u pristupu i razradi takve teško savladive teme i u naznačenim teškim okolnostima nije naodmet pomenuti da je autor prvoborac NOB-a i da je poslije II svetskog rata, vojnog školovanja i vršenja visokih vojnih funkcija, vojnu karijeru završio nekoliko godina pred razbijanje II Jugoslavije, u funkciji zamjenika ministra narodne odbrane. Poseban povod i motiv da Radaković pristupi pisanju ove knjige bilo je “Moje viđenje raspada - vojska bez države” vojnog ministra generala Veljka Kadijevića objavljeno 1993. godine, koje je po komentarima mnogih čitalaca i kritičara a posebno autora “Besmislenih ratovanja”, bilo usmjereno na pravdanje poraza JNA, pravdanje nesposobnosti i nezrelosti političkog i vojnog vrha zemlje da adekvatno djeluje prema nastaloj situaciji i krizi koja je vodila raspadu države i ratu. Ilija Radaković je bio u stanju da kompetentno ocjeni slabe tačke u Kadijevićevoj knjizi i voluntaristička iskrivljavanja ratne doktrine i postupaka armije i njenih dejstava. Takvu kritiku Kadijevićeve knjige Radaković je uspješno postigao. No, Kadijevićevo viđenje samo mu je povod za šire sagledavanje uzroka rata i obrazlaganje uvjerenja da je taj rat ne samo bio besmislen i nepotreban, već da je mogao biti izbjegnut realnijim i razumnijim promišljanjem i ponašanjem tadašnjih političkih i vojnih čelnika. Milan Basta UZ POMOĆ I PODRŠKU AHMEDA ĐONLAGIĆA Dio o ratu u Bosni i Hercegovini zasniva se na širem tekstu Ahmeda Đonlagića koga je smrt sprečila da javnosti predoči svoja sveobuhvatna istraživanja bosansko-hercegovačke tragedije. Prihvatajući da bude jedan od recenzenata moje knjige “Besmislena YU ratovanja”, Đonlagić se saglasio da koristim građu, analize i saznanja do kojih je on došao. Ovom prilikom još jednom izražavam zahvalnost za pomoć i podršku koje mi je pružio. U trenutku odlaska, na radnom stolu ostavio je rukopis moje knjige rasklopljen na posljednjim stranicama, pošto je na predhodnim ispisao primjedbe i sugestije. Podsjećam na beskrajnu tugu ovog tihog, dosljednog i dostojanstvenog čovjeka nad sudbinom Bosne i, posebno, rodne Foče i ističem njegovu ocjenu: “Dvije su bitne karakteristike ovih ratova - osvajanje teritorija i primjena najtežih oblika nasilja, u suštini - genocida.” Autor