X NISMO ĆUTALI MIR JEDINA ALTERNATIVA*) *)Tekst upućen “Borbi”, oktobra 1991. (nije objavljen). Naše ratničko iskustvo uvjerava nas da je mir jedina alternativa. Bez mira je nemoguće razrješiti nijedno suštinsko pitanje, ni obezbjediti perspektivu nijednom našem narodu. Zato sva ponašanja i postupke, sva činjenja i nečinjenja, procjenjujemo na osnovu toga koliko istinski doprinose miru i omogućavaju da se ispolje demokratski procesi, humanizam i stvaralaštvo. U skladu s tim, podržavamo javna istupanja naših saboraca Koče Popovića, Gojka Nikoliša, grupe ličkih i dalmatinskih generala, koji su u nizu slučajeva reagovali na sijanje nacionalne mržnje, iskazivali neslaganje sa promjenom imena Trga fašizma u Zagrebu, sa mjenjanjem naziva ulica u Zadru, Kninu, Gračacu, Beogradu i Novom Sadu, Pozivamo borce Narodnooslobodilačkog rata i pripadnike mlade generacije da se novim antifašističkim pokretom - pokretom protiv rata - izborimo za mir. Rat koji se vodi je rat i protiv srpskog i protiv hrvatskog i protiv svih ostalih jugoslovenskih naroda, rat koji vraća u prošlost, osuđuje na ljudske žrtve, dugotrajno siromaštvo, materijalno i moralno degradira i izoluje od savremenih evropskih i svjetskih tokova. Osuđujemo blokadu garnizona i napade na pripadnike JNA, ali su nam, kao bivšim pripadnicima Jugoslovenske narodne armije, koja se u svim djelovima zemlje afirmisala i izgradnjom mnogih značajnih objekata, strana rušenja sela i gradova i nekontrolisana upotreba razornih sredstava, bez obzira da li se to činilo u napadu ili pri povlačenju. Uvjereni da se rušilaštvo moglo i, u interesu očuvanja autoriteta JNA, moralo izbjeći, postavljamo pitanje zašto je do svega toga došlo i tražimo da se odgovora za neprocjenjive ljudske gubitke i uništenje materijalnih i kulturnih dobara. Kampanju za izmještanje Titovog groba smatramo krajnje nekulturnim, necivilizacijskim i nedemokratskim činom. Toga su svjesni i inicijatori ove sramne akcije, ali je njihov strah od mrtvog Tita jači od razuma, stida i elementarnog osjećanja ljudskog dostojanstva i ophođenja prema mrtvima i grobovima. Njihov kukavičluk ogleda se i u licemjerim obrazloženjima, koja se lako mogu demantovati primjerima kod nas i u svjetu poznatih i nepoznatih ljudi, čiji se grobovi nalaze izvan “grobljanskih” prostora. Neka priznaju da je rječ o naknadnom političkom obračunu, pa, ako bezumlje nadvlada, mi - Titovi saborci - sahranićemo ga ponovo, a ne četnički “vojvoda” Šešelj, ministar urbanizma Janić i ostali egzekutori pridodati Šešeljevom četničkom štabu i rukovodstvu “Radikalne” stranke. Kao u vrijeme Narodnooslobodilačkog rata, nepokolebljivo smo protiv šovinističkog raspirivanja mržnje, protiv nacionalističke isključivosti koja neminovno vodi ka fašizmu. Zalažemo se za glas razuma, za pravo svakog čovjeka na zaštitu ličnog, moralnog, nacionalnog, kulturnog integriteta. Protiv smo isključivosti kojom se ne uspostavljaju već ruše mostovi povjerenja i zajedničkog življenja u koje mi, bez obzira na sadašnje stanje, vjerujemo. Obaveza je svih da pomognu narodu u nevolji, ali i da odgovaraju ako je pomoć samo izgovor i opravdanje za propovjedanje nacionalne isključivosti koja nanosi zla drugima, a najviše sopstvenom narodu. Smatramo da Udruženje Srba iz Hrvatske u Beogradu ne može da govori u ime svih Srba iz Hrvatske, ni da nastupa u ime Srba koji žive u Hrvatskoj i koji imaju pravo da formulišu svoje interese i metode njihovog ostvarivanja, jer najneposrdnije i odgovaraju za svoju sudbinu. Veljko Dimić, Stevo Dokmanović, Ivica Kukoč. Svetozar Oro, Hakija Pozderac, Ilija Radaković