ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument


BR. 76

IZVEŠTAJ ILIJE TRIFUNOVIĆA BIRČANINA OD APRILA 1942. DRAŽI MIHAILOVIĆU O VOJNO-POLITIČKOJ SITUACIJI U BOSNI, HERCEGOVINI, CRNOJ GORI, LICI I DALMACIJI I O SARADNJI SA ITALIJANSKIM OKUPATOROM 1

Odgovoreno 9/V 19422

Dragi brate,

Ako bih. Vas oslovio onim zvaničnim »Gospodine Ministre ili Gospodine Generale« čini mi se da ne bih izrazio svo poštovanje i divljenje koje osećam za Vas i za Vaše ispolinsko delo u službi Kralja i Otadžbine. S toga Vas oslovljavam ovako prisno, narodski uveren da će i Vama to biti milije.

A sad da pređem na stvar.

Pre svega izvešćavam Vas da sam sa radosnim uzbuđenjem pročitao Vaše pismo3 i Punomoćije za rad,4 koje mi je moj kurir g. Kovačević Vidak pre izvesnog vremena doneo. Možete biti uvereni da ću ja uložiti i poslednji atom snage da se naša mučenička Otadžbina što pre oslobodi svih onih paklenih sila, koje skrnave njene svagdašnje svetinje i ideale.

Međutim prilike za rad ovamo ne samo da nisu povoljne, nego su čak veoma nepovoljne.

Talas marksističkog socijalizma pod firmom komunizma ili socijalne demokratije, zahtavio je široke narodne slojeve Bosne, Hercegovine, Crne Gore, Like i Dalmacije. Političko i duhovno vodstvo komunističke partije Jugoslavije, veštom propagandom, a naročito terorom i zločinima u masi uspelo je: da narod ovih krajeva zavede na duhovnu stranputicu, da mu tragično pomrači vidike, dovodeći ga u suton one legendarne vidovitosti, koja je uvek prestavljala jasnu odliku našeg naroda. Rezultat ovakvog njihova rada poznat Vam je: dvostruko ropstvo i tiranija od strane okupatora i crvenih, snošenje teških udaraca i nanošenje ogromnih gubitaka, a iznad svega pojavila se strašna vizija gladi u ovim inače pasivnim krajevima.

Pa ipak u poslednjem dvanajestom času narod kao da se trgao i počeo da se vraća: od internacionalizma—nacionalizmu, od ateizma i bezdožništva etici i veri, od razbuktalog nemorala i strasti ka porodici i moralu, od kolektivizma ka slobodi i individualizmu, dakle našoj vekovnoj tradiciji: svemu onom što je prestavljalo žarište i ideje vodilje nacionalne svesti i misli.

U Lici i sev. Dalmaciji narod je ustao pod oružje još u doba Ustaškog terora. Ta akcija dovela je postepeno do obrazovanja Dinarske divizije.5 Međutim, dosta slabo je izvedena organizacija u vojničkom smislu, zbog čega sam preduzeo niz mera da obrazujem jedinice dobro komandovane i međusobno povezane. Oskudica u naoružanju, hrani i ostalim sredstvima zadaje mi velike poteškoće.

U Bosni situacija za sada je nejasna. Manji delovi četnika i partizana još uvek sarađuju, dok se organizovani partizanski odredi sa planom i sistematski bore protivu Dangića.6 Izgleda da partizane pomažu u ovome ustaške vlasti (izviđaju avijacijom za račun partizana i kroz svoje linije propuštaju partizane radi napada na četnike).7

U Hercegovini postoje za sada dve grupe četnika: u reonu Nevesinja (oko 250 boraca) pod komandom Petra Samardžića i u reonu Gackog (oko 600 boraca) pod komandom popa Perišića. Na ostaloj teritoriji (sem italijanskih garnizona) suvereni gospodari situacije su komunisti.8

Prema podacima sa kojima raspolažem, o čemu ste i Vi uostalom već obavešteni, u Crnoj Gori stanje je počelo da se popravlja. Uzbuđeni mnogim zločinima Crnogorci su se okupili oko ljudi kojima veruju i pregli da spasu nacionalni obraz Crne Gore i da njen nacionalni lik vrate u prvobitno stanje. Međutim, jedna stvar me ipak brine. Ne mogu još da verujem u pun uspeh nacionalnih Crnogoraca zbog jednog čudnog paradoksa. Taj paradoks se sastoji u činjenici da potrebu nacionalnog okupljanja propagira kroz svoje stupce list crnogorskih separatista »Glas Crnogorca«,9 koji ujedno veliča i pobede Osovinskih sila. Mislim da bi bilo dobro da Vi najglavnijem među Crnogorcima, kome ste već ranije pisali, skrenete još jedared pažnju na potrebu krajnje obazrivosti i nepoverenje prema tim separatističkim nastrojenim Crnogorcima.

U Splitu, celoj Dalmaciji, pa i Hrvatskoj a naročito u ovom glavnom mestu na primorju kao da je 95°/o komunista, ali ne iz ubeđenja, već iz straha od komunističkog terora i ukorenjenog verovanja da Italijani nisu u stanju da ih od tog terora zaštite. Ovo u mnogome otežava moj posao, ali se ipak nadam da ću nešto učiniti.

Najzad desio mi se i jedan veliki maler, koji je još više otežao moju misiju. O tome će Vam g. Kovačević usmeno refe-risati, kao uostalom i o mnogim drugim stvarima, koje iz puno razloga nisam našao za oportuno stavljati na hartiju.10

Od neprocenjive je važnosti da znate mišljenje ovdašnjeg naroda, specijalno Srba iz svih ovih krajeva o kojima je reč, o shvatanju situacije u odnosu na Italijane. Opšte je mišljenje u narodu da protiv njih ne treba otpočinjati borbu, jer bi u tom slučaju, kako narod misli, Ustaši došli u mogućnost da se ponovo late svog krvavog posla i da istrebe Srbe do kraja. Četnici, kako bar meni izgleda, donekle uvažavaju i dele i sami ovo mišljenje, što je uostalom i logično. Međutim Komunisti, koji žele pobedu Rusije, pa ma Srba i ne bilo, ovo gledište naroda iskorišćuju u propagandističke svrhe, optužujući i narod i četnike da su u dosluhu sa Italijanima. Potrebno mi je radi lične orijentacije da saznam kako Vi gledate na ovo pitanje t.j. trebali i do koje mere uvažavati ovo mišljenje naroda, sa gledišta opštih interesa.

Podatke o jačini, kretanju i eventualnim namerama Italijanskih trupa, kao uostalom i druge neke detalje, šalje Vam u svom izveštaju moj prijatelj Dobrosav Jevđević,11 koji je po mom nalogu tom pitanju bio posvetio svu svoju pažnju.

Nema sumnje da su sadanje prilike stavile na probu više nego ikad u našoj teškoj ali slavnoj prošlosti, ne samo našu životnu snagu i mudrost, već naročito naš istoriski smisao za realno određivanje i učvršćivanje naše budućnosti.

Srpski narod, a uz njega i jugoslovenski orijentisani Hrvati i Slovenci, koji veruju u državotvorni smisao Srba, ne može izčeznuti u ovoj krvavoj svetskoj kataklizmi. Jer nasuprot sadašnjoj pometenosti duhova u našem narodu, ja ipak tvrdo verujem i u Boga se uzdam da će taj narod umeti ubrzo da preboli tu opasnu krizu i produži svoj časni put do kraja.

Mi smo, dragi brate, više puta do sada gubili svoju državu. Ali njen prestanak kao organizacije nije nikad ujedno označavao i prekid borbe sa neprijateljem. Srbi su i dalje kroz džeferdare hajdučke i uskočke pružali svetu nesumljiv dokaz da su sposobni za samostalan državni život. Tu našu slavnu tradiciju, Vi ste, dragi brate, legendarno osvežili. Neka Vas zato čuva Bog i neka puške Vaših četnika i vojnika vazda ubojito pucaju.

Vaš odani

I. Ž.. Trifunović

PS Teško obnevideo zbog jednog slučaja o kome će Vam govoriti g. Kovačević, nisam mogao lično da Vam napišem pismo, već sam ga izdiktirao svome prijatelju i saradniku g. Radovanu Ivaniševiću generalštabnom kapetanu, koji će biti načelnik štaba Dinarske četničke divizije.

1  Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 157, reg. br. 11/1 (H-P-8). Dokumenat je bez datuma. Na osnovu podataka koje pruža sam dokumenat i podataka iz drugih dokumenata (vidi dok. br. 77 i Arhiv VII, Ča, k. 1, reg. br. 17/3: beležnica Draže Mihailovića) može se zaključiti da je pisan u drugoj polovini aprila 1942.

2  Tu belešku je, olovkom, dopisao Draža Mihailović.

3  i 4 Pismo i punomoćje redakcija nije pronašla. Međutim, u ličnoj beležnici Draže Mihailovića je zapisano: »Dalmacija — Iliji Birčaninu dato punomoćje za organizaciju Dalmacije, komande drinske (treba: Dinarske — prim. red.) i potpomaganje organizacije u Lici i zapadnoj Bosni« (Arhiv VII, Ča, k. 1, reg. br. 17/3). Ni u beležnici nije naznačen datum izdavanja punomoćja, ali se približan datum može utvrditi na osnovu podataka koje sadrži dok. br. 77, kao i napomene uz taj dokumenat. Prve instrukcije za rad i saradnju sa italijanskim okupatorom Ilija Birčanin je od Draže Mihailovića dobio preko majora Boška Todorovića (vidi dok. br. 52).

5  Vidi Elaborat o stvaranju četničke Dinarske divizije (Arhiv VII, Ča, k. 151, reg. br. 5/3).

6  O situaciji u istočnoj Bosni, vidi dok. br. 65 i 66.

7  Tokom aprila i maja 1942. četnički pokret DM u istočnoj i srednjoj Bosni sklopio je pismene sporazume sa ustaško-domobranskim snagama o saradnji u borbi protiv partizanskih jedinica i NOP-a u celini (vidi dok. br. 74).

8  Krajem marta 1942, partizanske snage u Hercegovini su protiv neprijatelja dejstvovale kao teritorijalni bataljoni pod komandom Štaba Sjevernohercegovačkog i Štaba Južnohercegovačkog NOPO. Sredinom aprila formirani su i udarni bataljoni. Opširnije o tome, vidi Zbornik NOR-a, tom IV, knj. 4, dok. br. 36; Oslobodilački rat, knj. I, str. 202—205; Hercegovina u NOB, str. 230.

9  Više primeraka tog lista nalazi se u Arhivu VII.

10  Vidak Kovačević (rezervni pporučnik) nije Draži Mihailoviću podneo usmeni, već pismeni izveštaj u kome je, pored mekih detalja o  vojno-političkoj i ekonomskoj situaciji u Bosni d Hercegovini, Lici i Dalmaciji, izneo šire podatke o situaciji u Crnoj Gori, saradnji Blaža Đukanovića sa italijanskim okupatorom i o odnosima između četnika i  tzv. zelenaša (Arhiv VII, Ča, k. 160, reg. br. 40/4).

11 Vidi dok. br. 77.

SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument