ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument


BR. 54

NAREĐENJE KOMANDE OPERATIVNIH JEDINICA ISTOČNE BOSNE I HERCEGOVINE OD 6. FEBRUARA 1942. ČETNIČKIM ODREDIMA ISTOČNE HERCEGOVINE ZA SPREČAVANJE PARTIZANSKIH AKCIJA1

KOMANDA OPERATIVNIH JEDINICA ISTOČNE BOSNE I HERCEGOVINE

O. broj službeno 6 februara 1942 g. Selo: Bratač

Komandantu.......

Neprijatelj se znatno ojačao, time što su mu se partizani pridružili, otpočevši borbu sa četnicima i ušavši u Foču,2 Goražde3, Čajniče,4 Rogaticu i druga mesta jednovremeno sa Nemcima i Turcima, koji su probili naš front u Istočnoj Bosni na više mesta.5

Naše trupe bore se hrabro u mešavini, a preduzete su mere, da im stignu pojačanja u ljudstvu i materijalu iz Srbije.6

Naši odredi u Hercegovini imaju zadatak, da borbom dobiju potrebno vreme do dolaska pojačanja.

U tom cilju Komandant odreda preduzeće između ostalog sledeće mere:

1) pozvati narod ne samo da uskrati svoju moralnu i materijalnu podršku već da pruži otpor svima onima, koji postupaju kao ustaše pa makar to bili partizani ili četnici;

2) obrazovati leteće čete, za odbranu srpskih sela od svakog neizazvanog nasilja turskog, italijanskog ili internacionalno-ustaškog;

3) pomoći organizovanje novih četa, koje će nositi naziv »srpske hajdučke čete« po uzoru na stare hajduke iz petovekovnog robovanja. Ove će čete u buduće vraćati svakome oko za oko, zub za zub ko neizazvano proliva srpsku krv;

4) umnožiti i rasturiti priloženi propagandni materijal.7 Obzirom na karakter novog protivnika, koji se služi svim sredstvima, pa ne preza čak ni od saradnje sa neprijateljem (Turcima), komandanti četničkih odreda biće u buduće manje skrupulozni u biranju sredstava za borbu i služiće se sa lukavstvom imajući u vidu, da im je dozvoljena i saradnja sa najmanje opasnim protivnikom, da bi se savladao onaj koji je trenutno opasniji, a naročito da bi se sačuvao srpski živalj, što je glavni zadatak srpskih dobrovoljačkih četničkih jedinica, kako sam to objavio svojim objašnjenjem od 10 januara t.g.8

Ja ću se nalaziti u Brataču, dok prilike ne budu za-htjevale moje približenje crnogorskoj granici o čemu ćete me obavjestiti.

Komandant—major

Boško Todorović

Dostavljeno:

K-tu 6 grupe odreda kapetanu Salatiću donjo-nevesinjskih četničkih odreda bratu Petru Samardžiću gornjo-nevesinjskih           "           "          " naredni-

ku T. Guzini9 gatačkih odreda bratu poručniku Miloradu Popoviću donjo-gatačkog bataljona bratu Milanu Zirojeviću gornjo-gatačkog bataljona bratu Radojici Perišiću " graničnog bataljona bratu Anti Bjeletiću " ljubomirskog bataljona bratu Savi Kovaču


1 Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 170, reg. br. 32/4 (BH-V-1904).

2 , 3 i 4 Posle skoro dvomesečne četničke terorističke vladavine na području Foče, Goražda i Čajniča partizanske snage su 20. januara 1942. oslobodile Foču, a 27. januara Goražde i Čajniče. Po preuzimanju vlasti od italijanskog okupatora (vidi dok. br. 31), četnici su na tom delu istočne Bosne masovno ubijali nedužno muslimansko stanovništvo, pljačkali i uništavali njihovu imovinu pod parolom osvete za ustaške zločine nad srpskim narodom identifikujući sve Muslimane sa ustašama. Istovremeno je četničko rukovodstvo preduzelo niz vojnih i političkih akcija protiv NOP-a na tom području i šire, s ciljem da razbije njegove jedinice i pozadinu. Četnički razbijački rad odrazio se u osipanju partizanskih redova, tako da su neki partizanski odredi bili pred rasulom. Da bi sprečio dalje osipanje jedinica i zaštitio muslimansko stanovništvo na tom području, VŠ NOPOJ je naredio likvidiranje četničkog uporišta u zahvatu Foča, Goražde, Čajniče. Opširnije, vidi Zbornik NOR-a, tom II, knj. 2, tom III, knj. 1 i 9, tom IV, knj. 2 i 3; Oslobodilački rat, I str. 150 i 151; R. Čolaković, Zapisi, III, str. 51, 58, 69—71; V. Dedijer, Dnevnik I, str. 86 i 91.

5 Partizani su Foču, Goražde i čajniče oslobodili sopstvenim snagama u jeku neprijateljske ofanzive protiv snaga NOP-a u istočnoj Bosni (vidi dok. br. 38, nap. 3). Tvrdnje da partizani sarađuju sa okupatorom i kvislinzima, četnički pokret DM ističe sa ciljem da ih prikaže kao neprijatelja srpskog naroda i pridobije ga za borbu protiv NOP-a.

6 U to vreme je major J. Dangić u Beogradu pregovarao sa predstavnicima nemačkog okupatora o saradnji u borbi protiv NOP-a u istočnoj Bosni. Opširnije o tome, vidi dok. br. 56; Prilog II, dok. br. 1—7; A. Miletić, n.č., VIG. Istovremeno je Nedićeva vlada, od izbeglica iz Bosne formirala Samostalni dobrovoljački odred Žagubica (nazivan je i Krajiški odred i Odred kapetana Dakića) i uputila u istočnu Bosnu. O formiranju, dolasku i akcijama tog odreda u istočnoj Bosni, vidi Arhiv VII, Ca, k. 175, reg. br. 24/4 i A NDH, k. 62, reg. br. 12/2.

7& Ti propagandni materijali ne nalaze se u prilogu dokumenta, verovatno su to dokumenti o kojima B. Todorović piše u izveštaju D. Mihailoviću od 26. januara 1942 (vidi dok. br. 49).

8 Taj dokumenat se ne nalazi u Arhivu VII.

9 Tomo.

SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument