ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument


BR. 139

PISMO STEVANA BOTlĆA OD 7. AVGUSTA 1942. LAZARU TRKLJI I BORI MITRANOVIĆU O SUKOBU SA DRAŽOM MIHAILOVIĆEM1

Dragi Lazo i Boro,

Po rastanku, prošli smo kroz Cikote, Papraću i Osmake, preko Spreče i došli na Majevicu. Svugde smo, kao što iz naredbi vidite, postavili starešine,2 koje su nas svugde najoduševljenije dočekali i sve je bilo u najboljem redu.

Ostaci proleterske brigade, koji su bili u Šejkovićima, po pričanju meštana, otišli su prema Ivan planini.3

Zakazani izbor komandanta majevičke brigade, kome su bili prisutni svi komandanti bataljona,4 održan je i na tome zboru jednoglasno je izabran za komandanta vojvoda Radivoje Kerović. Isti dan i na istu sjednicu stigao je i kapetan Račić sa kapetanom Damjanovićem i svojih 30 pratilaca.

Na ovoj sjednici odmah je izjavio, da ga je poslao Čiča i da Čiča nepriznaje ni komandanta bosanskih četničkih odreda ni njegov gorski štab, nazivajući nas da smo autonomaši, separatiste i da vodimo neku političku stranku, nastojeći da za komandanta brigade bude izabran Stevo Damjanović, a kad je video da to nije moguće, onda i dalje nastojeći da budu izabrani drugi, a naročito oficiri, koji bi slepo izvršavali njegova a naročito Čičina naređenja.

Ja sam mu protumačio da mi nismo nikakvi separatisti, ali da hoćemo da sačuvamo celinu bosanske četničke akcije i da nedozvoljavamo da se u naše bosanske probleme upleću ljudi koji nisu učestvovali u bosanskom ustanku, niti poznaju stanje u Bosni. On kategorički tvrdi da ima neograničena ov-lašćenja Čiče da razbije gorski štab i bosansku cjelinu, navodeći kako mu je Čiča javio, da je istom uspjelo da nas već razbije5 iz razloga što je Mitranović otišao na Romaniju zajedno stobom, a ja u Srednju Bosnu a major Vranješević za Krajinu. Stevu Damjanovića netrpi ni jedan ovdašnji komandant bataljona6 i svi su ogorčeni protiv Račićevih postupaka i njegovog držanja. Pojedini komandanti bataljona bili su doneli zaključak da ga razoružaju i prebace preko Drine, ali ja to nisam dozvolio. Ja sam pokušao da ga urazumim da Bosna ima svoje specijalne probleme i da ni jedan bosanac ne želi da mu se ma ko nameće za tutora, kao što ni mi ne želimo, Srbi u Bosni, da stvaramo neku srpsku jedinicu sami za se, kao što oni to misle, — ali Račić je čovek sirov, politički nevaspitan i Čiču slabo prestavlja, nego za opštu stvar je štetan. On misli i rezonuje, da se nama Bosancima može naturiti ko hoće. Sa njim se čovek apsolutno nemože sporazumeti.

Noći između 5/6 o.m. napao me je u stanu gde sam sa štabom, sa svojih 30 naoružanih ljudi i odneo mi je radiostanicu7 onu, koju je doktor Dukić8 iz Beograda doneo i još tražio je da mu dam 30 dukata koje je Dukić doneo. Ja sam to sve odbio.

Ona druga stanica, koja je samnom donešena, bila je kod njega radi opravke, pošto je bila neispravna, pa je i nju sa sobom odneo. Napao me je na gangsterski način. Ja nemam mogućnosti ovog momenta da stupim u vezu sa Čičom i da mu objasnim, da ovakvi postupci imaju samo rđave posledice.

Do ovoga incidenta, što je došlo, moralno je kriv Čiča, jer on potpada pod uticaj raznih neozbiljnih ljudi, koji ni malo nepoznaju prilike.

Zečević je, izgleda, do njega dopro i stvari mu prestavio naopako.9

Potrebno je da staviš do znanja Čiči, da se ovakva politika u Bosni sprovoditi nemože, kao što misli on da čini, pod uticaj em neodgovornih ličnosti, ala Zečević, Baćović i ostali. Nastoj da uhvatiš fizičku vezu sa Londonom, jer ako ovako reagiranje bude nastavljeno, na pojedine ličnosti, iz našeg ustanka, mora doći do rđavih posledica po opštu stvar.

Sa Račićem još nisam likvidirao otmicu radiostanica.

Poslao sam po kuriru naređenje, da se javi iz Beograda: kakvo je stanje u Bosni i kakav je Račićev rad.

U Srednjoj Bosni tri odreda: Trebavski, Ozrenski i Borje planina, formirali su sebi zajednički štab10 i komandu, pa su izabrali za komandanta Radu Radića, trgovca iz sela Jošavke, kod Banja Luke, — koji je do meseca februara bio partizan.

Ovde se nalaze kuriri od toga štaba, koji su poslati da uhvate vezu sa Čičom, pa je jedan poručnik Mikašinović,11 neki bankarski činovnik, koji je bio proletos u četi Grmečkoj kod Dušana Dukića a koji je kod partizana i od proletera bio uhvaćen nekoliko puta, pa svaki put bio pušten, a kao što znate ubijani su i mnogi obični četnici, a on ostajao uvek živ i ako je oficir, potporučnik. On se je prilepio uz Račića i prestav-ljajući, da je Jovo Radić komandant svih bosanskih četničkih odreda, za koga Račić pristaje da bude i ako je čitavo vreme bio partizan.

Iz svega do sada izloženoga vidite da se je kod Čiče okupila klika, koja bi htela da razbije celinu bosanskih četničkih odreda i da ukloni sve ljude od vrednosti — vodeće, koji su učestvovali u ustanku.

Ovo ti javljam, da bi se znao ravnati i odmah preduzeti potrebne mjere.

Ja sam tražio od Račića, da javi Čiči da je potrebno da se ja i on sastanemo. Dali je on to javio, kao što je obećavao, neznam. I ovo proveri.

Ja se krećem prema Trebavi i Srednjoj Bosni, da povežem sve odrede, a ti nastoj da me izvestiš u Trebavu o rezultatu preduzetih mera i o stanju četničkih jedinica i to što pre.

Ako se dočepam radiostanice, ja ću ti se javiti.

Đoku sam poslao u Beograd, da donese generatore, ali se još nije vratio.

Budi na oprezi i prestavi stanje Čiči, kao što od prilike zastupaš: da mi nećemo dozvoliti da se nama natura ma ko bio u naše probleme, kao što oni zamišljaju. Dosta je njihova tutorisanja, to se više dozvoliti nemože.

Doka kad se vrati, biće upućen najkraćim putem do Tebe.

Račić priča kako si dobio milion dinara i to sa tendencijom, kao da si ti te pare primio i nekuda upropastio, a ne navodi da si i njemu dao.

Ponaša se drsko i nametljivo. Rezultat njegovog rada na Majevici u koliko ga ne proteraju i razoružaju, jeste negativan za Dražu, i naše jedinstvo, pa prema tome i za predstojeću borbu.

Kad dođem u Trebavu, pozvaću sve komandante odreda iz Srednje Bosne i nastojati da ih uputim u jednu zajedničku komandu i gorski štab, da bi mogli akciju pokrenuti jednoobrazno na svima frontovima, a ne da pojedini odredi vode borbe, a drugi da miruju i vode pregovore. Ovu našu neorga-nizovanost iskorišćavaju samo ustaše, što se vidi iz njihovih pregovora samo sa pojedinim odredima i na razne načine.

Sad Hrvati, kako se saznaje, vode borbe sa zelenim kadrom oko Fruške Gore i po raznim delovima Srema, a mi im to omogućujemo time, što pojedini odredi s njima vode pregovore i primirje.

Još jednom i suma sumarum jeste: kampanja protiv nas, koja se po svaku cjenu mora razbiti i stvari postaviti na svoje pravo mjesto.

Potreban je sastanak moj ili Tvoj sa Dražom, a dobro bi bilo kad bi Dražo prešao na Romaniju, da bi se i ja mogao s njim sastati i s nama bi mogao da ostane, pa bi tada najbolje video stvari onakve kakve jesu, a ovo bi bilo i pravo, jer borbe vode jedino bosanski četnici, na čijim kostima počivaju sve reklame naše vlade, pa i samog Draže.

Što prije mi odgovori o rezultatu preduzetih mera i razjašnjenja po svemu, u Trebavu.

Pozdravlja Vas Vaš

St. Botić

M.P.12

7—VIII—42 MAJEVICA13

1  Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 204, reg. br. 17/6 (BH-V-9531/1). Na drugoj stranici originala, u gornjem desnom uglu, Draža Mihailović je crvenom olovkom dopisao sledeće: »Vrlo važan dokumenat — D. Mih.« Istom olovkom on je podvlačio pojedine delove teksta, najviše one delove u kojima se o njemu negativno govori, kao i one gde se ističe specifičan položaj istočne Bosne.

2  Naredbe o postavljenju redakcija nije pronašla. Postoji naredba Stevana Botića od 30. jula 1942. kojom se propisuju organizacija i formacija četničkih jedinica i rad prekih sudova i ukazuje na nedostatke i aktuelne zadatke četničkih jedinica (Arhiv VII, Ča, k. 229, reg. br. 2/9).

3 U Šekovićima (ne Šejkovići) nalazila se 6. istočnobosanska NOU brigada. Ona je 14. avgusta 1942. pokušala da se preko pl. Konjuha prebaci na pl. Majevicu. Opširnije, Zbornik NOR-a, tom IV, knj. 6, dok. br. 172; Rudi Petovar, Šesta proleterska istočnobosanska brigada, Beograd 1951 (dalje: R. Petovar, n.d.), str. 33—44.

4 Vidi zapisnik sa sastanka starešina Majevičke četničke grupe održanog 31. jula 1942 — Arhiv VII, Ča, k. 210, reg. br. 18/2.

5 i 7 Vidi dok. br. 134, tel. br. 67 i 122.

6 Vidi dok. br. 123, nap. 21.

8 Milan.

9 Vidi dok. br. 151.

10  Vidi dok. br. 115.

11 Ilija.

12 Okrugli pečat »Gorski štab Bosanskih četničkih odreda«.

13 Ta reč je dopisana mastilom.

SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument