ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument


BR. 133

IZVEŠTAJ MAJORA PETRA BAĆOVIĆA POČETKOM AVGUSTA 1942. MAJORU ZAHARIJU OSTOJlĆU O NAPADU NA 5. PROLETERSKU CRNOGORSKU BRIGADU I HERCEGOVAČKI NOPO, SITUACIJI U ISTOČNOJ BOSNI I ODNOSIMA SA 1TALIJANSKIM OKUPATOROM1

Dragi čika Branko!

Prema zapovesti od 18. jula 1942 godine2 naređene operacije protiv partizanskih snaga na trouglu Foča — Kalinovik — Ćurevo3 izvedene su prema utvrđenom planu sa tom razlikom što je Fočanski odred dejstvovao od sela Štovića preko Kmura ka selu Zakmur i što je izvršeno jače grupisanje snaga na Videžu, jer se iz prikupljenih podataka i izviđanjem u početku same borbe, ocrtala namera partizana da se preko Konjskih voda izvuku u pravcu Zelengore.

Sve predviđene jedinice izvršile su dodeljene im uloge, no Gatački odred nešto sporije nastupao nego što je bilo predviđeno, a Fočanski odred samo delimično učestvovao jer se u toku borbe sa partizanima razvila borba i sa ustašama iz Foče, te je ovaj odred bio prinuđen da se povrati i spreči dalje nadiranje ustaša ka Miljevini. Operacije su počele 22. jula u 0400 sati i završene 26. jula u 1500 sati.

U toku 22. jula razvile su se borbe na frontu svih jedinica i u toku tih borbi naše jedinice uspele su da suzbiju partizane, koji su na kraju tog dana većim delom bile rastrojene i odstupile u neredu u pravcu Miljevine. Samo zahvaljujući neangažovanju potpuno Fočanskog odreda neprijatelj je ipak uspeo da znatne snage izvuče na tom jedino otvorenom delu fronta i da organizuje za odbranu položaj u reonu sela Tre-bičina na desnoj obali reke Bistrice. Jedinice četničke zanoćile su na postignutim određenim ciljevima prema zapovesti sa obezbeđenjem, a uputivši patrole za neprijateljem da se nebi izgubio kontakt sa njima.

23.   jula počelo je gonjenje, kojom prilikom se razvila borba na označenim položajima kod sela Trebičina, kojom prilikom je neprijatelj do noge potučen i tu su mu naneti veliki gubici (potpuno su mu uništeni: Nikšićki bataljon i kombinovani bataljon).4

24.  jula produženo je gonjenje neprijatelja u stopu, koji je odstupao u manjim delovima prema Mrežici ka Varoši i Dobrom polju. U toku tog gonjenja razvile su se omanje borbe kod sela Sokola i sela Osije. Jedna jača kolona upućena je za neprijateljem preko sela Poljica ka Samaru da bi se neprijatelju izbilo na odstupni pravac. Neprijatelj je ipak uspeo da se provuče i odstupi ka Dobrom polju a kolona koja je bila u poteri za njima pošla i dalje u gonjenje noćnim maršem između 24. i 25. jula i stigla da neprijatelju preseče odstupnicu na planini Treskavici. Za taj dan bio je određen Kalinovački odred da drži položaj na Treskavici kuda je imao neprijatelj da odstupa a ostale snage da ga napadnu sa leđa i da se tako uništi. To je uglavnom i postignuto i neprijatelj je razbijen uspeo jedva da izvuče nešto oko 1005 boraca blagodareći jako pošumljenom terenu šume Meždre gde se je borba vodila. Neprijatelj je imao sledeće jedinice: 5. proleterska brigada, hercegovački odred i kombinovani bataljon; svega oko 1.500 ljudi. U toku borbe zarobljen je jedan bacač koga je zarobio moj odred, 46 teška mitraljeza, 6 puškomitraljeza, veći broj pušaka i municije. Gubici neprijatelja u ljudstvu su vrlo veliki, samo u toku borbe skočilo je sa stena oko 45 partizana gde su našli smrt usled velike visine. Naši gubitci u ljudstvu 57 mrtvih i 98 lakše ranjenih. Moj odred zadržao sam blizu Kalinovika radi odmora. Sa kapetanom Bojovićem i Ružićem stupio sam u vezu radi čišćenja terena. Prilažem zapovest koju je izdala 5. proleterska brigada prilikom borbe u Ćurevu.9

Ono jutro kada smo se rastali ja sam odmah rano u jutro otputovao za Kalinovik u društvu Jevđevića kako bih mogao pratiti tok operacija, gde sam stalno i ostao.10 Sutridan izvestili su me na položaju da je uhapšen Radovan potporučnik Babović i Kovačević. Odmah sam se vratio da proverim stvar kako je došlo do hapšenja.

Prema svim znacima po sredi je bila špijunaža od prilike da je u toj špijunaži umešana neka devojka koja je prijateljica jednog talijanskog oficira. Jevđeviću sam naredio da Vas odmah pismeno obavesti o toku razgovora Vojvode Trifunovića i njega sa đeneralom Luzanom o čemu ste dobili iscrpan izveštaj.11 Mislim da do ovoga hapšenja nebi došlo da se Radovan i drugovi nisu oslobodili pored Štaba Vojvode Birčanina koji sve javno radi i kreće se u društvu Talijana. Predviđao sam hrđave posledice zbog ovakvog ponašanja i zato sam upozorio Vojvodu na to. Vojvoda mi je u razgovoru rekao da se nemamo čega plašiti da on za sve garantuje, pored svega toga ja sam bio oprezan i da nisam bio oprezan snašla bi me sudbina Ra-dovanova.

Naredio sam svim oficirima i vojnicima da se povuku na položaje a što manji broj da ostane u varošima. Ovde su ljudi neobazrivi a naročito Štab12 koji se javno hvali o zadatcima koji su dobili od Čiče. Rekao sam manje parade više rada. Potporučnik Vaso Gutić iz Nevesinja u društvu nekih četnika napio se je u jednoj kafani u samom Nevesinju i javno govorio o Čičinom dolasku i namerama Čičinim šta treba sve uraditi za Hercegovinu. Pojedini oficiri negoduju protiv Štaba Vojvodinog s tim da taj Štab ništa ne radi nego u Splitu kupa se i juri kurve. Mišljenja sam da biste trebali narediti da taj Štab što pre ode za Dinaru i sa ljudima radi na terenu. Kurire koje sam dobio iz Bosne ovoga momenta i to iz Romanije i Žlijeba od kapetana Grubača. Tamo vrlo malo ko što radi osim kapetana Grubača koji zaista ozbiljno radi u Višegradskom srezu. Izveštaj koji sam dobio od kapetana Grubača13 glasi doslovno: Major Vranješević nešto se nećka da ide u Krajinu ali još nije doneo odluku. Borbu vodi sam sa sobom. Ovaj mu je položaj bio masniji dobro se pilo i jelo a nije se ništa radilo a što je najglavnije nije se nikome odgovaralo za nerad. U Štabu su odlučili da kapetan Mitranović ne ide na određeno mesto. U Žlijebu operativni Štab14 neradi pod jakim Bogom ništa samo pije. Nestalo im je novaca o kojima nitko ne vodi računa i navodno da je otišao neki Kureš15 za Beograd da im traži novaca. Neće ni da priznaju Damjanovića16 u Majevici koji nije sa njihovom saglasnošću postavljen. Najglavniju ulogu igra u svemu ovome profesor Trklja17 koji od svih tih jedino zna što hoće i koji će po mom mišljenju odigrati jednu od najkobnijih uloga u Bosanskom ustanku. On želi da preko Bosanskog ustanka provede program zemljoradničke stranke, a kao najbolji oslonac služi mu sam Botić koji je jednomišljenjak sa njim. Profesor Trklja nosi u džepu i čita program buduće državne organizacije koja se zasniva na zemljoradničkim načelima. Uloga njegova u poslu koji mu je poveren neodgovara njegovoj ličnosti jer se stranačke stvari nemogu danas provoditi niti propagirati u danima najteže borbe po srpski narod. Druga radio stanica koja je poverena potporučniku Dušanu Dukiću takođe jednom od izrazitih pristalica zemljoradničke stranke koji sa profesorom Trkljom želi da ostvaruje svoj plan. Mišljenja sam da bi ovu stanicu trebalo predati nekom od oficira a poverljivom Čičinom čoveku. Profesor Trklja koji je sa Štabom u Žlijebu a mesecima motrim i pazim njihov rad. Sa dokazima raspolažem da za ovo vreme ništa nisu uradili a niti će uraditi. Trklja sve stvari koje želi servira Bosanskom Štabu18 i sve što uradi Bosanski Štab to je Trkljino delo. On igra glavnu ulogu u ime Čiče a svi ostali su samo oružje u njegovim rukama. Ovo mora biti svakome jasno ko jedanput dođe u ovaj Štab. Ovo je doslovno prepisano iz izveštaja koji je Grubač po kuriru dostavio. Na Romaniji nalazi se oko 700 ljudi pod komandom Plemića Boža. Za sada ih nitko ne napada. Plemića su zvali Nemci na pregovore i tražili od njega da prizna hrvatsku državu i da sarađuje sa ustašama zajedno ali je ovo Plemić odbio. Po Romaniji su sve kuće popaljene tako da je ostalo svega 5—lO% čitavih. U srezu Rogatičkom nalaze se manje grupice četnika među kojima radi Draga Mitrović. U Rogatičkom srezu nalazi se nešto i partizana pod komandom zloglasnog Muja Hodžića.19 U Baturi nalazi se Rajko i Miloš Čelonja sa oko 400 ljudi koji pljačkaju okolna turska sela.20 Pre osam dana organizovali su se turci21 i ustaše i napali Baturu i tom prilikom stradalo je oko 250 žena i dece koji su poklani od strane ustaša. U Šekovićima nalaze se Branko Savić i Toša Vujasinović sa III proleterskom brigadom22 u jačini od 700 ljudi. Pre neki dan napali su ih hrvati23 ali ishod borbe još nam nije poznat.

U Majevici je nastao razdor među vođama, a za ovo je kriv famozni Bosanski Štab koji izgleda ima samo zadatak da pravi razdor i intrige među ljudima. Kerović se odvojio i sklopio sa ustašama sporazum24 i ustupio im Lopare i pustio slobodan saobraćaj na putu Tuzla — Brčko. Na drugoj strani nalazi se narednik Bižić koga potpomaže major Radaković Ignjatije koji se nalazi na službi u Komandi srpske državne straže i kapetan Đačić koji se nalazi na službi u Šabcu. Oni žele da preko ovoga odreda formiraju Slavonski odred. Na trećoj strani nalazi se kapetan Damjanović sa svojim ljudima koga ne simpatiše Bosanski Štab koji mu je stvorio ovu intrigu na Majevici. Na IV strani nalazi se narednik Gajić koga potpomaže Bosanski Štab i poručio mu je da dođe sa nekoliko ljudi da ih otprati na Majevicu jer misle da će im tamo biti najsigurnije. Jedinice naše sa Ozrena i Trebave koji su smatrani kao Botićevi ljudi sklopili su sporazum25 sa komandantom hrvatske divizije iz Doboja pukovnikom Matejićem. Ovaj sporazum obuhvata priznanje nezavisne države hrvatske i poglavnika, zajednička saradnja na uništenju partizana a po likvidaciji partizana predaja oružja. Prema izveštajima koji stižu iz Srema u Slavoniju i Zagorju svuda vlada nered. Upućene su kaznene ekspedicije radi uspostavljanja reda. Bilo je incidenata i u pojedinim garnizonima hrvatskim. Prema svemu izloženom vidi se da u Bosni treba što pre raditi da nebi Hrvati svojim lukavstvom uspeli da stabilizuju granice svoje države ako bi u tome uspeli to bi značilo likvidiranje četničke akcije. Potrebno je najhitnije da se u onom delu Bosne što nije nama dodeljen postavi komandant jedan energičan aktivni oficir, pored vojničke spreme mora biti dobar organizator i energičan kako bi ovome svemu stao na put, a na vreme osujetio lukavu hrvatsku politiku koja ima za zadatak da likvidira četničku akciju. Prema podatcima koje sam dobio za ovo nekoliko dana tačno vidim da je poslednje vreme za likvidaciju Bosanskog Štaba. Ja zato nisam bio do sada ali kada sam vidio rezultat njihovog rada to je potrebno. Pored mene i Jevđević je istoga mišljenja kao i ostali koji sarađuju na terenu. Svi repovi koji se vežu za Čiču i putem njega hoće da postanu neke političke veličine a da nerade ništa to na vreme treba seći. Hitno sam preduzeo mere za organizaciju svih srezova u Hercegovini kao i u srezove Bosne koje ste mi dodelili.26 Odred koji je samnom i oficiri prinuđen sam da nekoliko oficira iz mog odreda sa izvesnim brojem vojnika pošaljem odmah u Bosnu da rade na organizaciji dok ja tamo ne stignem. Javio mi se kapetan Nikić, Kosorić27 i Matović,28 oni sva trojica rade zajedno. Ja sam im dao uputstvo da budu pripravni da uđu u Foču kad je napuste Hrvati. Konstatovao sam da su naši oficiri u ovim krajevima većinom živeli po varošima. Ovo njihovo držanje naš narod a naročito četnici ne gledaju dobro. Ovako njihovo držanje izgleda mi da je uzet primer od Štaba koji se nalazi stalno u Splitu. Naredio sam da se oficiri što više povuku iz varoši.

U vezi hapšenja Radovanovog Vojvoda Birčanin bio je pozvat od generala Luzane, koji mu je saopštio da zna i da je obavešten da je imao razgovor on i Jevđević sa Engleskim oficirom koji se nalazio u Avtovcu. Štab Vojvode Birčanina međuvremeno bio je otputovao za Dubrovnik. Postoji sumnja ali nije proverena da su Talijani izvršili premetačinu i našli važne dokumente t.j. punomoćja koje ste Vi izdali Vojvodi Birčaninu. Mislim da krivicu za hapšenje Radovanovo snosi Štab koji je garantovao Radovanu i uhapšenim da mogu komotno da sede u Avtovcu. Cela Hercegovina govori o Vašem boravku na ovoj teritoriji. Vojvoda Birčanin odmah je međuvremeno pozvat od strane komandanta divizije u Dubrovnik gde se je nalazio i komandant armije. Posle odlaska Vojvode Birčanina pozvat je i Jevđević. Predviđao sam da ga mogu zadržati zato sam mu savetovao da ne ide nego da se skloni u šumu zajedno samnom i dočeka razvoj događaja. Nije me poslušao, jer je imao toliko sigurno ubeđenje da mu se neće ništa desiti i da će kod Talijana izvrdati. Jevđević je negodovao i bacao krivicu za ovo sve na Štab. Ovoga momenta izvešten sam da Italijani hoće da interniraju Birčanina negde u Italiju. General Luzana saopštio nam je da će se Jevđević za sada nalaziti u Dubrovniku i da će mu biti ograničeno kretanje, a može doći i do internacije. Odmah sam uputio jedno protestno pismo29 generalu Luzani u kojemu sam mu saopštio da četnici traže odmah da se Jevđević pusti i da je on jedini u stanju smiriti duhove. Po ovome čekam odgovor. General Luzana nastoji prema svemu da održi dobre odnose sa četnicima kako nebi došlo do neželjenih posledica. Upotrebiti ću sve što stoji do mene kako bi se ovi sporovi i nesuglasice na miran način likvidirale sa Talijanima. Mislim da Jevđevića moramo izbaviti po svaku cenu, makar i generala30 Luzanu zarobili i tražili razmenu sa Jevđevićem. Molim da mi po ovome što pre odgovorite kako držanje treba da zauzmem prema Talijanima. Kretanje partizana. Kuriri koji su stigli ovoga momenta izvestili su me o kretanju partizana. Partizani su zauzeli Prozor, Bugojno, Glamoč, Livno, Duvno, Gornji Vakuf, Donji Vakuf, i Posušje.31 Grupišu se pored same Neretve i prema informacijama name-ravaju da se ponovo prebace preko Neretve. Muslimani u tome kraju prilaze im listom i u svemu ih pomažu. Preduzeo sam potrebne mere. Ova trojica koji su doputovali, putuju sa Vojom u pravcu k Vama. Stanicu još nisam dobio te Vas nemogu o novim momentima uvek izveštavati. Ako dobijemo stanicu koja je navodno kod majora koji je upućen ovamo a negde je usput zaostao iza Momčilovića odmah će mo Vam se javiti. Naredite neka se naročito pazi na naš pozivni znak jer će biti važnih saopštenja. Ja sam Vam u glavnim crtama izneo situaciju. Voja će Vam u detaljima referisati stvarno stanje stvari koje se nalazi na ovome terenu. Voja i ja upotrebili smo sve da saznamo stvarnu istinu.

S verom u boga za kralja i Otadžbinu!

Ištvan

1  Original (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, Ča, k. 222, reg. br. 47/5 (BH-X-601). Major Ostojić je, olovkom, podvlačio pojedine delove teksta, na margini pisao primedbe i ispravljao neke cifre o gubicima, plenu i brojnom stanju.

2  Vidi dok. br. 124, nap. 4.

3 Radi se o 5. proleterskoj (crnogorskoj) NOU brigadi i Hercegovačkom NOPO (vidi dok. br. 121, nap. 8).

4  O partizanskim gubicima, vidi dok. br. 131, nap. 11, 14 i 15.

5  Cifra 100 je precrtana, a iznad dopisano 200.

6, 7 i 8 Te cifre su precrtane, a iznad njih dopisano: 6 iznad cifara 4 i 5 i 11 iznad cifre 9.

9 Zapovest se ne nalazi u prilogu.

10  Reći »stalno i ostao« u originalu podvučene, a na margini napisano: »Netačno«.

11  Izveštaj o razgovoru Ilije Birčanina sa italijanskim generalom Luzanom redakcija nije pronašla.

12 Radi se o Štabu Hercegovačke grupe vojnočetničkih odreda.

>13 Vidi dok. br. 127 i Arhiv VII, Ča, k. 171, reg. br. 25/2: pismo Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 10. jula 1942. majoru Petru Baćoviću.

14  i 18 Odnosi se na Gorski štab bosanskih četničkih odreda (vidi dok. br. 127).

15  Miloš.

16  O akciji protiv Steve Damjanovića, vidi dok. br. 123, nap. 21.

17  Lazar Lazo.

19 Mujo Hodžić je tada bio komandir Muslimanske čete Udarnog bataljona Romanijskog NOPO.

20  Braća Rajko i Miloš Čelonja su imali svoju manju grupu sa kojom su pljačkali muslimanska i druga sela.

21  Odnosi se na naoružane jedinice formirane od muslimanskog stanovništva. Inače, imenom Turci u četničkim dokumentima skoro redovno su nazivani Muslimani.

22  Treća proleterska (sandžačka) NOU brigada je u to vreme dejstvovala na području Šujice i Duvna. U širem rejonu Šekovića tada se nalazila Grupa istočnobosanskih udarnih bataljona.

23  Odnosi se na ustaško-domobranske snage NDH.

24  Vidi dok. br. 91 i 125.

25  Vidi dok. br. 89 i 117.

26 Vidi dok. br. 127, nap. 7.

27 Radivoje.

28 Milan.

29  To pismo redakcija nije pronašla.

30  Od te reci tekst je do kraja rečenice u originalu podvučen, a na margini napisano: Ne.

31  Osim Bugojna i D. Vakufa, ostala mesta oslobodile su jedinice 1. i 3. proleterske NOU brigade i 3. i 5. krajiškog NOPO tokom jula i početkom avgusta 1942. Opširnije, vidi dok. br. 121, nap. 10; Zbornik NOR-a, tom II, knj. 5, dok. br. 47 i 87; tom IV, knj. 6, dok. br. 33, 36, 39, 47, 72, 84—86, 96, 154 i 160, knj. 7, dok. br. 175, 178 i 190; Oslobodilački rat, knj. 1, str. 271—280; M. Leković, n.d., str. 212—419.

SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument