ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument


BR. 129

IZVEŠTAJ KOMANDANTA ČETNIČKOG PUKA »KRALJA PETRA II« OD 28. JULA 1942. KOMANDANTU DINARSKE ČETNIČKE DIVIZIJE O NAPADU NA PARTIZANSKE SNAGE NA PODRUČJU GRAČACA1

ŠTAB ČETNIČKOG PUKA »KRALJA PETRA II «

Pov. Br. 35 28 jula 1942 god.

Izveštaj o operacijama.

KOMANDANTU ČETNIČKE DINARSKE DIVIZIJE

Prema utvrđenom programu, shodno datim naređenjima od strane Italijanske komande, krenuli smo u akciju 17 jula o.g. u 0630 časova iz Otrića sa 210 potpuno naoružanih boraca.2 Prema datom naređenju ostavili smo stalnu stražu u jačini od 35 ljudi, radi obezbeđenja Otrića sa strane »Ljubine Poljane«. Posle zauzimanja kote »Veliki Ljut« južno od »Viojle« (k. 875) krenule su naše patrole u jačini 30 ljudi prema »Vršku« (k. 725). Prvi pokušaj odbijen je žestokom vatrom utvrđenih partizana na pomenutoj koti, a naročito bočnom vatrom sa »Kurozeba« (k. 786).3 Tučene jakom vatrom naše patrole su se povlačile na prvobitni položaj, te tom prilikom poginuo je jedan naš borac (Dane Novaković). Druga trojica su lakše povređeni. Ranjeno je više partizana. Posle ovog prvog pokušaja Italijanski oficir potporučnik Puizina dodeljen ovom puku za vezu insistirao je naročito da napad bude odmah ponovljen. Komandant Mirko Marić odbio je da izvrši napad, pre nego pomenute kote budu tučene jakom artiljerijskom vatrom. Radio veza bila je vrlo slaba, tako da se nije moglo da komanduje artiljerijom, čija su mnoga zrna bila uzalud bačena, tako da do mraka toga dana, nije moglo biti ni govora o  ponovljenom napadu. Zanoćilo se na položaju. Sutra dan posle žestoke artiljeriske vatre kao i vatre iz bacača krenule su naše patrole ovaj put ne prema vršku kote 725, već prema dominirajućoj koti »Kurozeb« (768). Sat kasnije pala je kota Kurozeb, a sa padom iste i »Vršak«. Po zauzeću pomenutih kota naše patrole prokrstarile su ceo teren, zapalivši štab partizana u Cerovom dolu i druge partizanske kuće u Mrkićima, Kukićima i Paripovcu. Nedaleko od mesta gde im se nalazio štab, pronađen je u kukuruzu radio aparat marke Philips sa jednim akumulatorom. Osim ovoga zaplenjeno je iz štaba i pomenutih kuća manje količine kukuruza, pasulja, žita, vune i nešto seljačke robe. Što je sve upućeno po spisku štabu u Otrić. Posle kratkog odmora, naši odredi krenuli su u pravcu »Lipaća« gde se i zanoćilo. Sutra dan po kišovitom vremenu, krenuli smo u pravcu Turovca, gde smo se sastali sa komandantom četničkog puka »Petra Mrkonjića«, vojvodom Đujićem. Posle kratkog dogovora i dobivenih instrukcija od Italijanskih komandanata krenuli smo u pravcu Duboki Dol »Vučjak« gde se je ručalo kod Smiljanića bunara. U 15,00 časova stigli smo u Malovan, gde smo očekujući nova naređenja i zanoćili« Ujutro sledećeg dana krenuli smo u pravcu Gola Mila (k. 985) zatim Ljut, Mila voda (1187) i izbili na Crni vrh. Prema novom naređenju Italijanskog komandanta, vratili smo se sa Crnog vrha u Jakšiće gde smo trebali da osiguramo i onemogućimo prolaz partizana iz Glogova. Opet smo dugo čekali na nova naređenja. Komandant se nervira ovakvim sporim radom i stalnim čekanjem naređenja pa je hteo da ide okupirati Veliku Popinu i  Ljubovo. Italijanski komandant ne odobrava, već traži putem radia odobrenje od svojih pretpostavljenih. Isto stiže tek oko 18,00 časova s tim da se odobrava odlazak u Popinu odnosno Ljubovo, pod uslovom da se mora vratiti sa celokupnim ljudstvom još iste večeri. Kako je predlog bio neizvodljiv radi kratkog vremena to je komandant odbio odlazak u Popinu i Ljubovo. Zanoćili smo na položaju u Jakšićima. Sledećeg dana krenuli smo prema Borju zatim k. 1144. Odatle na kotu 1132 gde smo zauzeli položaj. Uskoro počinje jak otpor partizana koji su utvrđeni na Liscu (k. 1336). Napad na Lisac vršili smo skupno t.j. Italijanski vojnici bili su na levom a mi na desnom krilu. U toku ogorčene borbe koja je trajala više od 3 časa naši i Italijanski odredi izbijaju na vrh Lisca, čisteći bombama poslednje ostatke partizana, koji se u neredu povlače. U ovom sukobu imali smo jednog teže ranjenog. Partizani su imali četiri mrtva preko dvadeset ranjenih4 i zarobljen je jedan partizan, koji je posle saslušanja ubijen na mestu, zbog nemogućnosti da bude čuvan, odnosno sproveden, jer su svi borci bili zauzeti borbom. U ovom sukobu zarobljeno je pet pušaka partizanskih. Zanoćili smo na novo osvojenim položajima.

Sutra dan (22-og) rano u jutro krenuli smo prema Sedlu (k. 1210). U nepristupačnom terenu bili su partizani jako utvrđeni, te smo bili prinuđeni da se povučemo i zauzmemo nove položaje na susednoj koti. Borba je nastavljena u toku celoga dana sa nepromenljivim rezultatom. Na položaju se i zanoćilo. Sutra dan borba je otpočela žestokom mitraljeskom vatrom od strane partizana, smeštenih u jakim prirodnim utvrđenjima. Posle prve vatre nastaje zatišje, da se odmah zatim počne sa napadom sa naše strane. Posle višečasovne zajedničke borbe slomljen je otpor neprijatelja koji se je u rasulu bez ikakvog reda naglo povlačio. U toku ove borbe gubitci na našoj strani su sledeći: tri teže ranjena od kojih su dvojica u toku noći po prenosu u bolnicu umrli i tri lakše ranjena. Na strani Itali-jana bili su tri mrtva od kojih jedan oficir i dvadeset i devet teže i lakše ranjenih. Na strani partizana poginulo je 26 ljudi na čije smo leševe naišli na mestu borbe, a ranjenih oko 60 prema izjavi jednog živog zarobljenog partizana, koji je bio teško ranjen.5 Ovaj je saslušan i izjavio je sledeće:

Da se zove Vlahov Lino, rodom iz Šepurina kraj Šibenika, da je u redove partizana stupio pre 6 meseci, i snjima se od tada ćelo vreme borio. Da je na položaju Sedla juče bilo ljudi u jačini jednog bataljona (250) da su bili naoružani jednim teškim Italijanskim mitraljezom i svaka desetina jednim puškomitraljezom. Karakteristična je napomena da je tog jutra došlo do rascepa među partizanima iz razloga što je Srpski deo partizana otkazao učešće u borbi,6 motivišući ovo povlačenjem na novi položaj. Ranjenik je završio svoju izjavu rečima: »izdadoše nas Srbi«. Molio je da ne bude streljan, jer nije mogao niti smeo da odstupi pošto bi od svojih bio streljan. Izjavio je takođe da je komandant ovog bataljona bio Stevo Perić,7 rodom iz okoline Skradina. Iza saslušanja pošto je bio teško ranjen, a nije bilo mogućnosti za transportovanje ubijen je na mestu.

Sa Sedla smo se krenuli u pravcu Dabašnice, pošto smo prethodno zapalili jednu veliku praznu drvenu baraku, koja je verovatno bila namenjena za sanitetske svrhe. Bila je dugačka preko stotinu metara. Zatim preko Paleža, Plećaša, Radakovića izbili na Bruvno. U Bruvnu nije bilo niti jedne porodice, a većim delom kuće su bile porušene od bombardovanja, neke spaljene. Za vreme odmora pred crkvom, koja je takođe bila u veoma jadnom stanju, sa obližnje kote začula se brza puščana paljba, koja je bila uperena protiv nadolazeće Italijanske vojske i mnogobrojnih četnika, četničkih pukova »Petra Mrkonjića« i »Kralja Petra II«. Na ovaj napad odgovoreno je efikasnom mitraljeskom vatrom i napadači ućutkani. Posle tročasnog odmora naši odredi krenuli su u pravcu Gračaca, gde su posle defilea glavnim ulicama i prenoćili. Sutra dan prvim prevoznim srestvom borci su vraćeni u Otrić, gde je istoga dana posle podne oko 17,00 časova izvršena sahrana dvojice poginulih četnika i to: aktivnog pešadijskog podnarednika Sime Lukića i borca Tome Krlića. Pogreb je izvršen sa svima vojničkim počastima. Pogrebu su prisustvovali i oba komandanta četničkih pukova »Petra Mrkonjića« i »Kralja Petra II« koji su se sa poginulim borcima vrlo prikladnim govorom oprostili. Ispred boraca sa poginulim se je oprostio borac Iso Lukić, koji je vrlo lepim recima prikazao junaštvo poginulih i njihove žrtve za opštu stvar.

S molbom na nadležnost.—

KOMANDANT VOJVODA:

M. P.

Mirko Marić, s.r.


1 Prepis originala (pisan na mašini, latinicom) u Arhivu VII,. Ča, k. 159, reg. br. 16/2 (H-X-21).

2 Radi se o četničko-italijanskom napadu na jedinice Sjeverno-dalmatinskog i 3. ličkog NOPO u severnoj Dalmaciji i južnoj lici. U borbama od 16. do 24. jula neprijatelj je uspeo da potisne partizanske snage u rejon Srba, a zatim se povukao u Gračac. Opširnije, Zbornik NOR-a, tom V, knj. 5, dok. br. 109, 115, 119 i 188; knj.6, dok. br, 15 i 76.

3 Na tim položajima su se nalazili bataljoni »Branko Vladušić« i »Bude Borjan« Sjevernodalmatinskog NOPO sa zadatkom da neprijatelju spreče prodor u južnu Liku. O njihovim dejstvima od i7. do 24. jula, vidi Zbornik NOR-a, tom V, knj. 5, dok. br. 162.

4 i 5 Partizanski gubici na Liscu bili su 3 mrtva i 4 ranjena, a na Sedlu 10 mrtvih i 13 ranjenih (isto).

6 Ne radi se o rascepu, već o pometnji nastaloj kada je četnicima uspelo da, veštim manevrom, razdvoje krila bataljona »Bude Borjan« i jakim snagama udare na njegove bokove. Partizanima je, uz to, bilo ponestalo municije, a i komandovanje se u toj situaciji nije najbolje snašlo. Opširnije, Zbornik NOR-a, tom V, knj. 5, dok. br. 126.

7 On je bio operativni oficir Bataljona »Bude Borjan« (Zbornik NOR-a, tom V, knj. 5, dok. br. 19).

SadržajPrethodni dokumentSledeci dokument