Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
IZVEŠTAJ KOMANDE 69. ARMIJSKOG KORPUSA ZA NAROČITU
UPOTREBU OD 23. JULA 1944. KOMANDI 2. OKLOPNE ARMIJE O ISKUSTVIMA STEČENIM U
DEJSTVIMA PROTIV JEDINICA NOV I POJ U ŽUMBERKU, U OPERACIJI »DINKIRHEN«1 POVERLJIVO Koncept K-da
LXIX AK z.b.V. K. H. Qu., 23. juli 1944 Ia pov. br. 3988/9788/44 Kdr. Gen. Komandi 2. oklopne armije U prilogu Komanda korpusa
prosleđuje izveštaj o iskustvima u operaciji »Dinkirhen«.3 1
prilog Za
Komandu korpusa Uz
akta Načelnik štaba »Dinkirhen« ...4 Grob5
Generalšt. major Iskustva iz operacije »Dinkirhen« Za vreme operacije »Dinkirhen« našim jedinicama nisu se više, kao uvek
do sada, suprotstavljale grupe bandi sa manje ili više velikom borbenom vrednošću,
već trupa kojoj više ne odgovara izraz »bande«, koja bi se pre morala nazvati »ustanička trupa«, pošto je prihvatila
borbu, vojnički dobro vođena i raspolaže sa dobrim i dovoljnim naoružanjem.6 Neprijatelj je prihvatio borbu na duboko ešaloniranim odbrambenim položajima
i izgrađenim ojačanim težišnim tačkama, branio se žilavo, na ugroženim
odsecima uvodio rezerve, i tamo koncentrisao dejstvo svog teškog naoružanja i
vršio efikasne protivnapade. Upravljanje vatrom teškog naoružanja vršeno je
žičanom i radio-vezom i bilo je vrlo pokretljivo. Zbog dobre snabdevenosti
municijom (možda se to može objasniti time što neprijatelj još nikad nije
bio energično zahvaćen u Žumberku i zbog toga je raspolagao velikim rezervama
municije) i spretnosti rukovodstva, potpomognut dobrim obaveštajnim izvorima
kojima je raspolagao, bio je protivnik koga treba potpuno ozbiljno shvatiti. Što
se tiče borbenog morala, u svakom slučaju nije dorastao našim jedinicama. Prilikom
stupanja na slovenačku teritoriju moglo se konstatovati da jedinice koje se
tamo bore nemaju ništa zajedničko sa bandama koje se bore u Hrvatskoj, već se
smatraju oslobodilačkom vojskom koja treba da omogući da njihov narod dođe do
svojih ranijih prava. Tako, npr., hrv. bande ne smeju da pređu u Sloveniju. Oni
bi tamo odmah bili primorani na borbu.7 Slovenci, pak, da bi svoju
sopstvenu zemlju poštedeli, vrše pljačkaške pohode na hrvatskoj teritoriji u
cilju popunjavanja životnim potrebama i naoružanjem.8 Slovenačke brigade koje se po ubeđenju i formacijski nalaze na strani
Tita, sami Slovenci smatraju kao nenarodne. Natpisi na kućama i javnim
zgradama, pored kojih je jedinica prolazila, svi proklamiraju slobodnu i
nezavisnu Sloveniju, pri čemu se, istina, »fašizmu«, isto kao i svakoj
drugoj sili koja želi ovu samostalnost da podjarmi, nagoveštava borba. Naše jedinice imale su prilične terenske poteškoće zbog nedostatka inžinjerijskih
snaga, pošto je protivnik sve mostove, serpentine, puteve i tesnace, koji se teško
obilaze, naj-temeljnije razorio. Za radove na ponovnom osposobljavanju često je
bilo potrebno mnogo časova. Borba na takvom terenu samo onda garantuje uspeh
ako se ove komunikacijske poteškoće najbrže otklone, kako neprijatelj, koji
je već jednom načet, ne bi mogao ponovo da se organizuje za odbranu i na taj
način primorao i naše jedinice na ponovno zauzimanje rasporeda za napad. Osim
toga, neophodno je potrebno da se jedinice koje budu operisale na brdskom zemljištu
učine stvarno pokretnim ispomaganjem sa čitavog korpusnog i armijskog područja
privremenim stavljanjem na raspolaganje samara. Svako vozilo-točkaš, usporava
tempo trupe. Vozila često moraju, kod poteškoća na putevima, da se ostave
daleko nazad. Ovo opet zahteva odgovarajuću jaku zaštitu i na taj način
stalno se slabi sopstvena udarna trupa.— Najefektnije oružje u borbi na brdskom zemljištu, pri nedostatku brdskih
oruđa, je srednji i teški minobacač. Dovoljan broj ovog oružja i dovoljne
količine municije omogućavaju brzo neutralisanje neprijateljskih mitr. gnezda,
čije eliminisanje inače zahteva priličan gubitak vremena. Ako
za borbu na brdskom zemljištu u pitanje dolaze jedinice kao kozačka divizija,
koja je opremljena samo topovima i ne raspolaže brdskim oruđima, potrebno je
da im se dodeli nekoliko baterija l. p. haub. (na puk po 1 btr.) Poljski top 7,5
cm prilikom upotrebe u planini ima znatne poteškoće što se tiče putanje
zrna. Prilikom
izvođenja operacija ponovo se potvrdilo da se prisluškuju telefonski razgovori
i prenose neprijateljskom rukovodstvu i da se tamo odmah iskorišćuju. Ponovo
se potvrdila neophodnost ograničenja telefonskog saobraćaja, koje je pre
dužeg vremena naredila K-da kor., i zabrana svih telefonskih razgovora taktičkog
sadržaja takođe i od divizije najviše. Ako se 100% bude pridržavalo ovog
zahteva, izbeći će se da neprijatelj prevremeno bude upoznat sa našim name-rama.
Da zbog toga, naročito kod divizija i komandnih instanci, u pridržavanju
kratkoročno postavljenih termina dolazi do odlaganja, mora se uzeti u obzir. Grob 1 Snimak originala (pisanog na mašini)
u AVII, NAV-T-314, r. 1547, s. 207—10. 2 Četvrtasti pečat komandanta 69. AK z. b. V. 3 Detaljnije o toj operaciji vidi dok. br. 84. 4 Nečitak potpis. Načelnik štaba
tada je bio generalštabni pukovnik Hans Štajnbek (Hans
Steinbeck). 5 Helmut. Tada je bio na dužnosti
načelnika Obaveštajnog odeljenja K-de 69. AK (AVII, NAV-T-314, r. 1548, s.
35—42: ratna lista oficira 69. AK na dan 30. juna 1944). 6 Reč je o jedinicama Operativnog štaba hrvatskih i
slovenačkih jedinica (8, 13, 15. i 34. NOU divizija). Opširnije o tome vidi
dok. br. 84 i 92. 7 Takva konstatacija lišena
je svakog osnova. Samim tim što je operacija »Dinikirhen« vođena u Žumberku, gde su se zajednički borile
hrvatske i slovenačke jedinice pod objedinjenim rukovodstvom, najbolji je dokaz
pogrešne procene majora Groba.
|