Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
IZVESTAJ MORNARIČKOG ŠTABA ZA VEZU HRVATSKE OD 1.
AVGUSTA 1944. KOMANDI RATNE MORNARICE O SITUACIJI I STANJU USTAŠKO-DOMOBRANSKE MORNARICE1 Mornarički štab za vezu
Hrvatske Sedište štaba, 1 avgust
1944 Br. str, pov. 334/44 Strogo
poverljivo Upućeno: Komandi Pomorske grupe »Jug« — Oper, štab —
Sofija (primerak 1 i 2) Komandi Ratne mornarice /l pom. operat. štab —
Berlin (primerak br. 3) Informativno: Vrhovnoj
Komandi Vermahta — Uprava za inostranstvo — Berlin (primerak br. 4) Komandi
Ratne mornarice /Odelj. pom. odbrane (primerak br. 5) Komandi
Ratne mornarice/Pom. operat štab, adm. Qu II (primerak br. 6) Komandi
Ratne mornarice/Od. pom. izasl. — Berlin (primerak br. 7) Admiralu Jadrana — Opatija (primerak br. 8) Nemačkom
opunomoćenom generalu — Zagreb (primerak br. 9) Sadržaj: Procena
situacije U prilogu dostavlja se »Procena situacije« i izveštaj o
dejstvima u junu/julu 1944. M.
P.2 Primljeno
14. augusta 1944. Br. 1992 str. pov., primerak 1 1 Snimak originala (pisanog na mašini) u AVII, NAV-T-77, r. 883, s.
5631330—344. 2 Pečat Prvog odseka Uprave za inostranstvo nemačke
Vrhovne komande Vermahta. Procena situacije i izveštaj o delatnosti u junu/julu 1944. I. Vojna situacija Vojna situacija na hrvatskoj teritoriji je nepromenjeno
napeta. Neprekidna borbena dejstva većeg ili manjeg opsega, koja su za naše
jedinice gotovo beziznimno bila pobedonosna, čime su partizanima naneti znatni
gubici u mrtvima i zarobljenima, imala su kao rezultat mestimična čišćenja u
operacijskom području. Ipak, ne može biti govora o trajnijem smirivanju ni u
jednom većem sektoru na tom prostoru. Napadna
dejstva partizana usmerena su prvenstveno na železničke saobraćajnice i ceste
kojima se vrši dotur. Pri tome ih efikasno podržava saveznička avijacija.
Svakodnevne sabotaže svih vrsta na železnici, zajedno sa masovnim vazdu-šnim
napadima na železničke čvorove i prepadi lovačko-bom-barderske avijacije na
teretne i putničke vlakove prouzrokuju neprekidno znatne gubitke materijala,
rede ljudi, ali posebno lokomotiva i vagona. Ovo ima poseban uticaj na jugu
zemlje, gde se raspolaže samo sa jednom uskotračnom glavnom prugom ograničenog
kapaciteta, a transporti na malobrojnim cestama su neprekidno ugroženi — bilo
od partizana, bilo iz vazduha. Pošto je i obalski saobraćaj brodovima izložen
čestim napadima — danj u od aviona, noću od torpednih čamaca — problem
dotura, posebno za jug, postaje stalno sve složeniji. Drugi cilj protivnikovog napada, u poslednje vreme, je prosečno vrlo dobra
žetva (pljačke i pre svega paljevine). Povećano angažovanje naših snaga za njenu zaštitu obećaje
po dosadanjim rezultatima zadovoljavajući uspeh. U severnoj Dalmaciji uočava se kod partizana tendencija
kretanja i jačanja snaga u pravcu obale. Ostaje da se još ustanovi da li ovo
kretanje ima za cilj da se izađe u susret eventualnom savezničkom iskrcavanju
ili pak ono ima isključivo lokalne taktičke ciljeve. II. Politička situacija Političko držanje stanovništva, uključujući i vodeće krugove,
je izrazito očekujuće. Već smo ranije izvestili da prema Nemcima prijateljski
kurs poglavnika i njegovog ustaškog pokreta, zbog najraznovrsnijih razloga, ima
u zemlji samo ograničen broj pristalica i da se po držanju rukovodećih ličnosti,
takođe i unutar vlade i vojske, uočava nastojanje za postizanjem neke vrste »duplog
obezbeđenja« u odnosu na drugu stranu i to posebno u odnosu na Anglosaksonce.
Ova tendencija se u poslednje vreme očigledno pojačala.3 Uzrok za
ovo je pre svega razvoj na frontovima na Zapadu i u Italiji. Tome se, naime, dodaje
zabrinutost za držanje Turske,4 čije bi preokretanje dovelo do zaoštravanja
odnosa na Balkanu, a time bi postala realna pretnja približavanja rata i sa te
strane. Ove mogućnosti izazvale su kod Hrvata, čija je — upravo kao vojnika
— uvek bila jaka strana hrabrost u rizičnim jurišima, a slabost da teško
podnose uzvratne udarce, sumnju da su svojom politikom igrali na krivu kartu.
Porast inflacije, sa svim usputnim pojavama — oskudica kod činovništva, crna
berza, nedozvoljena trgovina i korupcija —, vrši svoj uticaj na pojačanje opšteg
raspoloženja malodušnosti. Doduše, visoki nemački borbeni moral, koji se očitovao
posle događaja 20. jula,5 najava da će se uskoro upotrebiti nova
oružja kao i ohrabrujuće izjave nemačkih rukovodilaca imali su i ovdje
povoljno dejstvo. Ipak, čeka se i razmišlja kako da se u kritičnom trenutku
raskinu obaveze saveza, koji je i inače za Hrvata šovinistu, koji stalno ističe
nezavisnost svoje države, pričinjao dosta poteškoća. Koliko duboko su takove tendencije prodrle i među ustaše
za sada je teško pouzdano utvrditi. Njihovi vodeći ljudi vrlo verovatno su već
orijentisani na to da sa drugom stranom uspostave bilo kakav dodir. Ali za
pojedinca, za masu, takova mogućnost bez daljnjega postoji i ona se
neprekidno podupire veštom Titovom propagandom, koja, naglašeno odstupajući
od komunizma za koji hrvatski seljak ima malo afiniteta, pokret prikazuje kao čisto
nacionalni pokret. Skidanje komunističkih amblema sa uniformi »boraca za
slobodu«, bez sumnje predstavlja veoma veštu protumeru poglavnikovoj objavi
amnestije. Lakoverni Hrvati posve zanemaruju činjenicu da praksa, kako je to među
ostalim pokazao primer Italije, izgleda drugačije. U praksi svakodnevnog dodira sa predstavnicima vlasti, negativni odnos, koji
za sada još ocenjujemo kao stav iščekivanja, očituje se time — kako su mi
potvrdile razne nemačke komandne ustanove — da se sa hrvatske strane pokazuje
manje predusretljivosti prema nemačkim zahtevima i potrebama, a, s druge
strane, oni sami postavljaju takve zahteve na koje se pre
kraćeg vremena nije moglo ni pomisliti. Promene pomenutog stanja mogu se očekivati jedino
izmenjenom ratnom situacijom u našu korist. III. Stanje unutar
mornarice 1. Uticaj promena u Komandi
hrvatske mornarice Za
razliku od nezadovoljavajućih prilika koje su gore iznesene, situacija u
mornarici se promenila bitno na bolje. S obzirom na njenu malobrojnost, njen
politički značaj je, bez daljnjega, u odnosu na kopnenu vojsku, ustaški
pokret i ostale političke činioce u zemlji, minimalan. Takođe, moraće se
odstraniti pojedinci iz oficirskog sastava i ljudstva. Ipak, treba konstatovati
da je izmenom u Komandi mornarice, koju je, na predlog tadanjeg šefa Mornaričkog
štaba za vezu, naredio poglavnik, o čemu je opširno izvešteno brojem str.
pov. 217/44 od 7. 5. 44., nastupila suštinska promena u stavovima mornarice i
njenoj spremnosti za saradnju. Dok je za vreme bivšeg komandanta mornarice
svaka delatnost otežavana nepoverenjem i suzdržljivošću, sad vlada
otvorenost i poverenje. Naše predloge, koji su nailazili na otvoreno
suprotstavljanje ili su bili odlagani na dugu stazu, novi komandant mornarice je
sam ponovo izneo i delimično ih počeo već ostvarivati. Kontraadmiral Štajnfl6
potpuno odgovara očekivanjima i nadama koje su u njega polagane prilikom
njegovog naimenovanja (vidi izveštaj). Prema njegovim vlastitim recima, on se
oseća bezrezervno vezan za nemačku stvar, a to potvrđuje i u praksi svojom
spremnošću da bezuslovno anga-žuje sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju
za postizanje zajedničkog cilja rata. Odlučan je u nameri da energično
otkloni sve postojeće nedostatke. 3 Vidi dok. br.
120. 4 Turska vlada je 2. avgusta
1944. prekinula diplomatske odnose s Trećim Rajnom. 5 Misli se na neuspeo
pokušaj atentata grofa fon Štaufenberga na Adolfa Hitlera u Garličkoj
šumi kod Rastenburga (u istočnoj Pruskoj), gde se nalazio Hitlerov Glavni
stan. 6 Nikola. Bliže o njemu vidi dok. br. 120. 2. Oficirski sastav Osnovna
teškoća u radu na podizanju oficirskog kora leži u nepogodnosti njegovog
sastava. On se u višim činovima sastoji, sem nekih izuzetaka, od prestarelih
oficira koji su izgubili naviku da plove i koji su nepogodni za borbene ili
ostale odgovorne dužnosti. Mlađim oficirima nedostaje — izuzimajući one
koji su angažovani u Crnomorskoj legiji — bilo kakvo iskustvo sa ukrcanja i
ratno iskustvo, a delom čak i bilo kakva osnovna obuka. U znatnoj meri
nedostaju srednji činovi, koji bi bili pogodni za dužnosti komandanata i
rukovodilaca malih pomorskih sastava. Tome još treba dodati teškoću što mlađi
i srednji činovi samo delimično govore nemački, jer je taj jezik za vreme
Jugoslavije bio omalovažavan. Potpuno nedostaje duhovno i političko vaspitanje
oficirskog sastava. Komandant mornarice je već pokušao da raznim novim
postavljenjima resi neke najhitnije slučajeve. Otklanjanje svih tih nedostataka
zahtevaće ipak jedan duži period. 3. Podoficirski sastav Isto što je rečeno za oficirski sastav, važi i za
podoficirski sastav koji je nepotpun po broju i obučenosti. Prestareli
podoficiri najviših činova koji su navikli na kancelarijski rad veoma su
brojni, a mlađi podoficiri su najčešće bez bilo kakvog temeljitijeg stručnog
obrazovanja. Podoficira mašinske struke praktično nema. I tu se može naći
celovito rešenje samo temeljitom obukom u Nemačkoj. 4. Nepouzdanost mornaričkog
ljudstva u Šibeniku i na »T 7«. Mornarička komanda za vezu primila je u izveštajnom
periodu više izveštaja o nepouzdanosti hrvatskog mornaričkog ljudstva u Šibeniku
i posebno hrvatske posade na torpednom brodu »T 7«. Takovo držanje treba, po
mišljenju hrvatskog komandanta mornarice, povezati ne toliko sa političkom
orijentacijom tih ljudi, koliko sa manjkavom borbenom gotovošću, koja je
izazvana prestarevanjem kadrova, dugom upotrebom na kopnu, neaktivnošću i
slabim komandovanjem. Načelnik komande hrvatske mornarice odredio je novu
posadu za »T 7« kojoj se ne mogu staviti nikakvi prigovori, a za komandanta
izabrao je jednog proverenog, energičnog i politički potpuno pouzdanog poručnika
bojnog broda (folksdojčera), a istovremeno je naredio povlačenje celokupnog
mornaričkog ljudstva iz Šibenika i njihovo nadomeštanje pouzdanim vojnicima.
Još pre
no
što je pristigla nova posada, dezertirao je jedan zastavnik (bivši podoficir)
i deset mornara. Taj događaj treba ipak oceniti kao pojedinačni slučaj, koji
ne bi smeo uticati na načelnu odluku da, kao što je planirano, posada raspoloživih
plovnih jedinica bude sastavljena od Hrvata. Na žalost, »T 7« je sa svojom
posadom 25. 6. prilikom premeštanja iz Šibenika u Rijeku uništen od
neprijateljskih dejstava, kojom prilikom je poginuo komandant i 12 mornara. 5. Uključivanje
Crnomorske legije Crnomorska
legija, koja se vratila krajem maja, bila je prilikom svog dolaska u Zagreb svečano
dočekana. Mornarička sedmica, koja je tim povodom bila organizovana, pružila
je svojim raznovrsnim priredbama, pri čemu je sudelovala i muzika komandanta
odseka Kukshafen, dobrodošlu priliku da se u širim krugovima popularise mornarica i time doprinese lakšem vrbovanju za pristupanje u njene redove.
Vojnici su dobili više sedmica odsustva. Nepovoljni politički uticaji, sa čime
se računalo s obzirom na situaciju u zemlji, nisu se ispoljili. Legionari su
sada, ukoliko već nisu ukrcani ili upućeni na kurseve u Nemačku, prikupljeni
u mornaričkom bataljonu (logor Sv. Bartol kod Trsta), kako bi kao politički,
vojnički i stručno najbolji deo mornarice bili raspoređeni na plovne jedinice
koje su predviđene za hrvatsku mornaricu. Na žalost, to se neće tako brzo
ostvariti, pošto su rokovi za isporuku brodova, a posebno jurišnih čamaca,
koji su za legiju naročito pogodni, produženi. Kao prvi posve hrvatski brodovi
— ako se zanemari »T 3« i nekoliko HS
brodova — biće, kako se predviđa, popunjeni ljudstvom bivše 4. legije jurišni
čamci koji su nedavno stigli na Jadran. Dosadanji komandant Crnomorske legije, kapetan bojnog
broda Vrkljan,7 postavljen je 8. 7. 44. za načelnika Štaba Komande
mornarice. IV. Organizacijska i nastavna
pitanja mornarice 1) Premeštanje hrvatskih
regruta u 2. istočno pomorsko područje Po naređenju Komande mornarice, sva hrvatska regrutna
odeljenja koja se nalaze u Nizozemskoj pri 4. pomorskom nastavnom puku biće
premeštena u Nemačku (Kamin i Sasnic) sa ciljem da se svi Hrvati iz 2.
severnog pomorskog područja prebace u 2. istočno pomorsko područje. Ešalonizirano
prebacivanje je u toku. 7 Ante 2) Novi način regulisanja
osnovne obuke Pošto postojeći kontingent regruta koji se trenutno
nalazi u Rajhu, odnosno u Nizozemskoj na osnovnoj obuci (okruglo 1560 ljudi)
zadovoljava za 1944. godinu predviđene okvire izgradnje hrvatske mornarice,
ubuduće će se osnovna obuka provoditi kako sledi: a)
Izobrazba ljudstva za popunu (osnovna obuka) vršiće se do daljnjega u hrvatskoj
regrutnoj školi u Sisku. Obišli smo je 18. 7.; ona odgovara zahtevima koji se pred
nju postavljaju. Organizovana je jednostavno, ali svrsishodno; čistoća i red
besprekorni, nastavni kadar pod rukovodstvom komandanta, jednog mlađeg kapetana
fregate, ostavio je dobar utisak, jednako kao i regruti — tek kratko vreme na
obuci — koji sa vidljivim zalaganjem obavljaju svoje dužnosti. Treba poboljšati
smeštajne uslove. Raspoloživi prostor, koji je predviđen za 120—150 ljudi,
je komandant, delimično na upravo pronalazački način, proširio za preko 300
ljudi. Međutim, za trajno rešenje neophodno je proširenje. Mornarički štab
za vezu je zbog toga poduzeo mere
da
podigne 3 barake. b)
U cilju dobijanja popune za podoficire, ubuduće će se svaka 4 meseca,
počev od 1. 7. 44. upućivati u Nemačku 50—100 dobrovoljaca na rok od 6
godina, na osnovnu obuku u trajanju od 4 meseca. U nastavku, isti će
tamo pohađati i odgovarajuće stručne kurseve. 3.) Popuna plovnim jedinicama i ukrcavanje Hrvata na
nemačke brodove U zajedničkom dogovoru između komandanta pozadine
Admiralštaba i načelnika Mornaričkog štaba za vezu Hrvatske sa komandujućim
admiralom Jadrana, dana 13. maja 1944. utvrđeno je da se stari plan za
dodeljivanje plovnih jedinica hrvatskoj mornarici, zbog gubitaka, produženih
rokova i drugih poteškoća, neće moći izvršiti. Bilo je predviđeno da —
ukoliko se ne zauzmu suprotna stanovišta — sem HS
flotile, Hrvati posednu: 2 GA broda (G 102 i G 104) 4, kasnije 8 torpednih čamaca 3
torpiljerke (uključujući »T 7«) 4
R broda (tek sept./okt.) Sem toga, u sporazumu i na predlog komandanta hrvatske
mornarice, odlučeno je da se odmah započne sa ukrcavanjem hrvatskih mornara na
nemačke brodove i to na jedinice 11. diviziona za obezbeđenje. Takva odluka je
donesena jer će plovne jedinice koje su predviđene za hrvatsku posadu najvećim
delom biti tek kasnije gotove, a, s druge strane, izgledalo je pogodno da se što
pre ukrcaju hrvatski mornari iz logora Sv. Bartol, da bi im se dala dodatna
stručna obuka na palubi i ratno iskustvo, koje im nedostaje. Ukrcavanje je otpočelo
7. 6. 44. po planu komandanta 11. diviziona za obezbeđenje, po kojem je predviđeno,
u skladu sa brojem slobodnih mesta, bilo stalno ukrcanje bilo dopunska ukrcanja
samo za pojedine akcije. Za sada je popunjenost preko formacije. Ukoliko se
Hrvati na pojedinim mestima afirmišu, oni će ostati na dužnosti i time
osloboditi nemačko ljudstvo. Predviđeno je da se nemačke jedinice posednu do
1/4 hrvatskim ljudstvom. Trenutno stanje ukrcanih: Formacijskih mesta 2 oficira — 20 podof.— 112
mornara Preko formacije 1 oficir — 2 podof.—
21 mornar Dosadanji rezultati su dobri. Hrvatski vojnici pokazali su
se kao upotrebljivi, revnosni i borbeni mornari. Teškoće nastaju zbog
nedovoljnog poznavanja jezika. Daljnja ukrcanja predviđena su na 10. L i 6. transportnu
flotilu. 4. Raspored ljudstva u
obalske baterije U okviru istog dogovora kao pod 3), sporazumeli smo se o
privlačenju hrvatskog pomorskog osoblja za posade mornaričkih obalskih
baterija u zoni admirala Jadrana. U kasnijem dogovoru sa načelnikom Komande
hrvatske mornarice kod komandujućeg generala za Jadran utvrđeno je: krajnji
cilj je formiranje dveju hrvatskih pomorskih jedinica ukupne jačine oko 1000
ljudi. Pošto se taj broj treba popuniti tek u perspektivi, mogli bi se odreći
500 Hrvata koji se nalaze pri inspektoru kopnene vojske kod nemačkog opunomoćenog
generala u okviru rezerve KoV, jer su oni unapred ocenjeni kao malo upotrebljivi
i politički nepouzdani. Umesto toga potrebno ljudstvo bi mogli dobiti iz
vlastitih mornaričkih sastava. Odmah nam stoji na raspolaganju: 17 oficira 13 podoficira 294 vojnika, koji se već nalaze na
prostoru Dalmacije i delom su već bili angažovani u okviru obalske artiljerije
na Krimu. Oni su sada raspoređeni po nemačkim mornaričkim obalskim
baterijama, gde u okviru jedinice vrše obuku pa, ako pokažu dobra svojstva,
mogu u celini da oslobode nemačke mornaričke artiljerce. Na isti način uklopiće
se čitavo potrebno ljudstvo. Od njih je već početkom jula upućeno 40 ljudi,
posle završene osnovne obuke u Sisku, u 540. mornarički artiljer. divizion.
Daljnjih 200 ljudi, koji su završili osnovnu obuku pri 4. brodskom nastavnom
puku, je ovih dana stiglo u Trst za popunu baterija u pomorskoj komandi severne
i južne Dalmacije. Sposobni oficiri i podoficiri, čim to bude moguće, treba
da budu upućeni na daljnju obuku na artiljerijske kurseve u Rajh. 5. Hrvati u zoni
Inspektori]ata za čišćenje mina na Dunavu U cilju ispunjavanja zabteva da se hrvatski mornari
upotrebe kao posada na čistačima mina na području Inspektori-jata za čišćenje
mina na Dunavu, u toku meseca jula upućena su 104 podoficira i vojnika koji su
najvećim delom završili obuku u zaprečavanju, pod komandom dvaju oficira, u
Zemun. To ljudstvo treba, zbog sprečavanja nesuglasica sa Srbima, da bude smešteno
u Zemun i angažovano, po mogućnosti, samo na brodovima sa čisto hrvatskom
posadom, u svakom slučaju ne srne ih se angažovati zajedno sa Srbima. Do sada
je inspektor za čišćenje mina za taj zadatak opremio dva putnička rečna
broda i to »Zagreb« i »Petar Zrinski«. Zbog protesta što ga je, zbog
zaplene brodova, uložilo hrvatsko Ministarstvo za trgovinu, vode se pregovori
preko nemačkog opunomoćenog generala i nemačke ambasade. U slučaju potrebe,
Uprava oružanih snaga za transport — Jugoistok preneće pravo odluke na
specijalnog opunomoćenika firera za Dunav. Oba broda su već rekonstruisana za
novu ulogu i u najkraće vreme treba sa hrvatskom posadom — specijalisti Nemci
— i pod hrvatskom zastavom, da uđu u operativnu upotrebu. Hrvatska mornarica
namerava da još 7 malih šlepova pripremi kao čistače mina. Pored toga, hrvatski komandant mornarice je svom komandantu rečnog odseka u
Zemunu i rečnoj flotili u Brodu. — ukoliko su njihove plovne jedinice
upotrebljive za taj zadatak — naredio da se potpuno stave na raspolaganje
inspektoru za čišćenje mina u cilju izvršavanja njegovih borbenih zadataka.
Pri tome treba pomenuti da je jedna od dveju topovnjača, »Bosna«, na žalost,
16. 7. o.g. naletela na minu i potonula, pri čemu su komandant kao i još jedan
oficir i 12 mornara poginuli. Efekat pomoći sa hrvatske strane bi se mogao pojačati
kako pri čišćenju mina tako i u borbi protiv partizana na odseku Dunav i Sava
kad bi uspelo požuriti izgradnju 7 patrolnih motornih čamaca u Nemačkoj.
Odgovarajući koraci su poduzeti. Još 12 motornih čamaca je u izgradnji u
Zagrebu, doduše tek u početnom stadiju. 6. Drugi hrvatski građevinski
bataljon za Mornarički štab za izgradnju fortifikacijskih objekata Drugi hrvatski građevinski bataljon, koji je bio predviđen
za upućivanje Mornaričkoj pionirskoj grupi za podizanje fortifikacijskih
objekata u Splitu (Prvi bataljon je već angažo-van), bio je, pod komandom
jednog mornaričkog inž. kapetana, sastava 521 vojnik i uz to 35 ljudi nemačke
i 40 ljudi hrvatske prateće komande, u premeštanju za Mostar. Transport je bio
2. 7. 44. na železničkoj stanici Derventa (južno od Broda) napadnut iz vazduha i potpuno razbijen. Gubici:
preko 100 mrtvih (među njima 9 Nemaca) i 78 ranjenih. Ostatak bataljona se^ je
za vreme i posle napada raspršio, ostao je jedino prevodilac. Inspektor kopnene
vojske obezbediö je organizovanje novog bataljona s tim da se, u cilju izbegavanja dugih
transporata, ta jedinica formira od rezervi sa kojima se raspolaže na južnodalmatinskom
prostoru (okolina Sinja). 7. Naoružanje a) Hrvatska mornarica je 14. 7. predala dva
kontingenta artiljerijske municije, za rečne monitore mađarskoj mornarici. Pošiljka
od 500 pušaka koja je trebalo da usledi kao protuusluga nije realizovana jer ih
nemaju. Još se izučava mogućnost drugih protuusluga (3 putnička kola). b)
Hrvatska mornarica primila je 25. 7. 44.: 600 karabina 98 K i 1000 bajoneta (od skladišta oružja
kopnene vojske — Ured Posen preko opšte uprave KoV /F a I
N), dalje 1000 šlemova i opasača, kao i 600 fišeklija (od Ureda za odjeću i
obuću kopnene vojske—Hannover). Hrvatski vojnici koji
se po završenoj osnovnoj obuci vraćaju iz Nemačke trebalo bi da u buduće
krenu na marš sa ličnim naoružanjem. Time su do daljnjega zadovoljene najnužnije
molbe hrvatske mornarice za lično naoružanje. V. Upravna pitanja 1) Uniforma hrvatske
mornarice Pitanje uniforme hrvatske mornarice regulisano je naređenjem
Admiralštaba od 14. 7. o.g. S obzirom na praktične razloge (snabdevanje iz
nemačkih magazina) i s obzirom na činjenicu da sada osnovu mornarice sačinjavaju
delovi Crnomorske legije, koji se nerado odvajaju od uniforme koju su sa poštovanjem
nosili nekoliko godina, provedeno je široko poistovećivanje sa uniformom nemačke
mornarice. Starešine svih činova nose nemačku uniformu sa hrvatskom kokardom
i oznakom hrvatske države na kapi i na desnom delu grudi. Na vrpci kapa podoficiri i mornari nose natpis »Ratna mornarica«. Za oficire zadržane su oznake širitima na rukavu, nalik
na oznake bivše austrijske mornarice. Ukupan broj odeće 1. 6. o.g. pokrivao je
potrebe 4722 lica, a do kraja 1944. g. predviđa se porast za 1010 lica. 2. Regulisanje
prinadležnosti Posle
uključivanja Crnomorske legije u mornaricu pojavila se potreba da se izjednače
prinadležnosti. Uzimajući u obzir
stalno poskupljenje u Hrvatskoj i posebne uslove hrvatske mornarice u poređenju
sa nemačkim i hrvatskim jedinicama kopnene vojske, predložena je za hrvatsku
mornaricu specijalna uredba, što je Admiralštab 29. 7. o.g. prihvatio. Ova
uredba predviđa: a) Hrvatska mornarica isplaćivaće plate i dodatke prema hrvatskim
propisima o prinadležnostima svim mornarima i vojnim službenicima (sem
kaplarima i mornarima koji koriste poseban dodatak pripadnosti — odnosno koji
primaju prinadležnosti po legionarskom osnovu). b)
Nemačka mornarica plaća: 1) Iznose za učestvovanje u dejstvima Hrvatima
koji su angažovani u pojedinim akcijama. 2) Odgovarajući dodatak za skupoću oženjenima
odnosno hraniocima, bez obzira da li su angažovani u dejstvima ili ne. Ovim pravilom postiglo se da, s jedne strane, isplata
ratnih prinadležnosti — kao kod legionara — nije više zadovoljavala u
pojedinim slučajevima, a, s druge strane, pojavilo se oštećivanje onih
mornara koji su služili neposredno pod nemačkim mornaričkim operativnim
komandama i koji su delimično u istim jedinicama bili angažovani sa nemačkim
vojnicima i čije je učestvovanje bilo odgovarajuće naporima mornaričkih ili
SS-legionara, a što je neodrživo. Zbog toga izgleda da je najpogodnije
primeniti specijalno pravilo po kojem a) će svi hrvatski mornari (bivši legionari i
nelegionari) na izvršavanju istog zadatka biti jednako nagrađeni, b) se sprečava preterano plaćanje neoženjenih,
a, s obzirom na inflacionističke tendencije, obezbeđuje se oženjenima
dovoljno izdržavanje za njihove porodice, što znači da su obeštećeni u
istoj meri kao i hemački vojnik koji prima ratne (odnosno mirnodopske) prinadležnosti. Pri tome je zadovoljena socijalna strana pitanja jednako kao i
vojnodisciplinska (unapređenje borbene gotovosti, sprečavanje crne berze), a
na kraju postignuti su i politički efekti što je dosta značajno. 3. Snabdevanje novcem nemačkih mornaričkih jedinica u
hrvatskom području Pokazalo se kao korisno postavljanje jednog intendantskog
oficira kod Mornaričkog štaba za vezu. Snabdevanje
finansijskim sredstvima mornaričkih jedinica koje su angažovane na teritoriji
Hrvatske pričinjavalo je u početku admiralu Jadrana poteškoće, pošto jedan
deo jedinica gotovo pola godine nije dostavljao propisana trebovanja sačinjena
po ključu, sa obrazloženjima i obračunima, pa je, zbog po formi i po rokovima
neispravnih zahteva, glavni intendant oružanih snaga odbijao da im zadovolji. U
postupku su se stekla iskustva i on se sada odvija bolje, iako još uvek uz teškoće,
do kojih dolazi pre svega zbog slabih veza. Za podizanje kasarni i
taktičkih gradnji uveden je pojednostavljeni sistem trebovanja. Finansijska
situacija je izvanredno teška. Sredstva glavnog intendanta oružane sile su
nedovoljna, zbog čega se moralo odustati od znatnog broja planiranih potreba.
Inflacija koja vlada dovodi do toga da cene u trenutku kad se sredstva stave na
raspolaganje budu uglavnom znatno više od iznosa koji su trebovani. To se
posebno ispoljilo pri planiranju sredstava za potrebu Inžinjerijskog štaba za
utvrđivanje Jadrana, čime je ugrožen nastavak radova na utvrđivanju.
Nastavak radova obezbeđuje se na taj način što se traže dopunska odobrenja
za isplatu nadnica ili se prelivaju sredstva namenjena za druge potrebe, s tim
što se kasnije dopunjavaju nastale praznine. U vezi sa pitanjima
dotura nema posebnih zapažanja.
|