IZVESTAJ ČETNIČKOG POLITIČKOG DELEGATA ZA MOSTARSKI SREZ OD 22. OKTOBRA 1944. KOMANDANTU OPERATIVNIH JEDINICA ISTOČNE BOSNE I HERCEGOVINE O REZULTATIMA PREGOVORA I SARADNJE SA NEMAČKIM TRUPAMA1 1 Kopija originala (pisanog na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, «Ča, k. 232, reg. br. 49/16 (BH-X-464). Perović Vukašin pol. delegat za .mostarski srez Zijemlje dana 22. 10. 44. KOMANDANTU OPERATIVNIH JEDINICA na ruke majora g. Danila Salatića Borci. Shodno našim zaključcima na konferenciji održanoj dana 14 oktobra t.g. na Borcima obratio sam se sa priloženim pismom nemačkoj komandi u Nevesinju. Pismo sam otpremio po kuriru dana 15. o.m. Međutim, valjda pod uticajem muslimana Nevesinjaca komandanti bataljona V. Dabić u sporazumu sa komandantom brigade Gutićem nisu uputili moje pismo adresantu već su ga vratili meni natrag, s motivacijom da je Smajo Jugo izrazio bojazan da moj korak neće uspjeti zbog mojeg neprijateljskog stava prema Nemcima. Dana 16. o.m. zamolio sam kapetana Milorada Popovića da jednim službenim aktom dostavi ovo moje pismo Gutiću da ga ovaj ima odmah uputiti adresantu i da su primjedbe napred navedenih lica suvišne zbog njihove nepozvanosti za prosuđivanje u ovoj stvari. Pismo je upućeno 16. i predato je opet preko muslimana njemačkom komandantu. Dana 17 o.m. obrazovana je delegacija iz Gornjeg polja da idu Nemcima na pregovore. Delegaciju su sačinjavali Božo Dabić, Aleksa Kovačević i Vlado Kovačević. Izgleda da su i ovi uputili neko pismo njemačkoj komandi, ali mi sadržina nije poznata. Imenovani su došli do Sovilja i dalje nisu išli ovoga dana, već su se ponovo uputili u njemačku komandu dana 18. o.m. Sa kakvim su rezultatom uspjeli kod komande meni nije poznato. Međutim prema vijestima koje su mi prispjele preksinoć obavješten sam da su oba Kovačevića stavili pod njemačku zaštitu. Dana 20 o.m. jedna njemačka trupa otvorila je vatru na četnike koji su se bili sklonili u selima Bi jenja i Unčani. Tom prilikom neka lica su ranjena, a 12 naših vojnika zarobili su Njemci i odveli sobom u Nevesinje. S naše strane nije dat nikakav povod ovom napadu. Prema izvjesnim verzijama ovo je muslimanski trik da bi razbili odnosno otjerali iz sela i ovaj dio četnika koji se tamo sklonio. Šta više čujem glasove da muslimani stavljaju do znanja našim ljudima da je poželjno da se »stranci« uklone iz njihovih sela, ili će doći do nezgoda između domaćeg stanovništva. Ove verzije po mojem mišljenju su osnovane, znajući ko vodi politiku kod muslimana. Smatram da je ovo inscenirao Smajo Jugo, kao što je inscenirao i raniji napad na selo Lakat. Dana 20. o.m. dobio sam pismo od njemačkog komandanta iz Nevesinja u kojem mi javlja da će se moje pismo uzeti u ozbiljno razmatranje kada im budu predati svi zarobljenici njemačke, talijanske i hrvatske narodnosti sa oružjem. Dana 21 o.m. odgovorio sam Njemačkom komandantu sljedeće: »Savezno sa Vašim dopisom od 19 oktobra t.g. upućenog na moju adresu čast mi je obavijestiti Vas, da je komandant operacija u Južnoj Hercegovini Ađutant Njegovog Veličanstva Kralja Petra II major Voja Lukačević, na moju intervenciju i molbu predao sve zarobljenike njemačke i hrvatske narodnosti komandantu konjičke brigade kapetanu Veljku Remetiću da sa njima uradi potrebno u sporazumu sa njemačkim vojnim vlastima. Dana 18 o.m. u selu Bijeloj njemački vojnici predati su komandi njemačke vojske u Konjicu po sporazumu da se za ovu uslugu prime naši ranjenici na njegu kod njemačke vojske. Za hrvatske vojnike traži se u zamjenu hrana i razni sanitetski materijal, ali sporazum još nije perfektuiran. Nadam se da će za koji dan i to biti svršeno. Izvoliti stvari provjeriti putem Vaše komande u Konjiću. Prema tome računam da nema smetnja odgovoru na moju prestavku od 15 oktobra ove godine. Primite uverenje mojeg poštovanja. Pol. delegat, V. Perović, s.r. Odgovoru se nadam danas. Prema podacima i vijestima koje sam dobio, kao i iz neposrednog razgovora sa pojedinim licima prilikom mojeg bavljenja na teritoriji sreza nevesinjskog prije par dana vidio sam da je svijetom i našom vojskom zavladala puna anemija. Stvorena je jedna naročita psihoza stavljanja pod nemačku zaštitu. Vojska negoduje i sve se svelo na odbranu vlastitog života. Vojnih starešina u vojsci nema niti se osjeća bilo kakav njihov rad. O instrukcijama koje su im date poslednjih dana potpisanom nije ništa poznato. Novih momenata, ha osnovi kojih bi se ušlo u narod nema, a sa sadanjim se ne može napred i skoro da se reče nema se sa kime. Molim eventualno dalje upute i obaveštenje. pol. delegat, Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument