| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeci dokument |
|
BR. 82 PREDLOG ŠTABA OZRENSKOG ČETNIČKOG ODREDA OD 10. MAJA 1942. KOMANDANTU 4.DOMOBRANSKE DIVIZIJE ZA SASTANAK RADI SKLAPANJA SPORAZUMA O SARADNJI U BORBI PROTIV NOP1 ŠTAB OZRENSKOG ČETNIČKOG ODREDA Br. 24 10. maja 1942. OZREN KOMANDANTU IV DOMOBRANSKE DIVIZIJE Doboj Gospodine Komandante, Vi ste bili ljubazni da mojim delegatima saopštite 20. u Lipcu uslove za koje bi hrvatske državne vlasti bile voljne da na miran način likvidiraju ustanak na sektoru Ozren planine.2 Ja kao komandant četnika na tome sektoru a po saslušanju svojih saradnika slobodan sam ovim podneti Vam ovaj odgovor na to saopštenje: U prvom redu izričem zahvalnost kako hrv. državnoj vlasti, za njenu inicijativu u pravcu mirnog rešenja našeg spora tako i Vama, Gospodine Komandante, kao i Vašim saradnicima na trudu što ga ulažete da bi se ova akcija smirenja na obostranu korist uspješno izvela. Moja i mojih ljudi je želja da što prije nastanu među nama takvi odnosi, da možemo pristupiti ublaženju neprilika koje donosi ovaj svjetski rat, sam po sebi, svima stanovnicima ove zemlje i da prestanemo pogoršavati još te neprilike našim građanskim ratom. I u koliko naiđemo na razumjevanje kod hrv. drž. vlasti za naše životne interese, i to svedene na najmanju mjeru, ograničenu na održavanje golog života, ja sam uvjeren, da ćemo naći jedan sretan izlaz iz ove za obje strane neželjene situacije. Da Vam ukratko izložim naše stanovište i naše mišljenje: Ustanak u Bosni podigli su u velikoj većini komunisti. A olakšano im je to nečuvenim do sada u istoriji mjerama poduzetim od strane organa hrv. države protiv srpskog naroda u Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji. Poznato je i odviše sve što se učinilo da se istrijebi taj narod, koji je tu vijekovima živio uglavnom mirno. Nikakvo nije čudo, sasvim je razumljivo, da su komunisti našli plodno tlo među neukim seljacima, kad se uzme u obzir, da je gotovo sva inteligencija odstranjena odnosno emigrirala, kad su gotovo sve crkve, ne zatvorene nego otvorene pa u njima činjene sve moguće ružne stvari, svi sveštenici otjerani i time pripravljen, dakle od strane hrv. države, najbolji teren za komunističku propagandu. Ako se ko usudio protiv-stati komunističkoj propagandi, bio je proganjan i ubijan od strane komunista. Naposletku je došao čas otrežnjenja srpskog naroda i spontano i skoro jednovremeno, bez naročitih veza i akcije sa strane, seljaci su otjerali komuniste3 i sada se na četničkim, t.j. nacionalno svjesnim, teritorijalna nalaze samo ostaci komunista, koji će, nadamo se, uskoro biti likvidirani. Promjenom u komandama, dolaskom na površinu nacionalno opredeljenih ljudi, promjenilo se mnogo toga. Dok su komunisti sebe smatrali i prema tome radili kao prethodnica crvene armije, mi četnici nismo to, i nismo uopće ratujuća stranka. Mi ne vodimo rat ni s kim, mi samo branimo svoje živote, branimo srpski narod a na to imamo pravo po prirodnom zakonu, primljenom u sve zakonike od postanka svijeta, po pravu samoodbrane. Iz toga i takvog našeg stava slijedi da mi ne pravimo nikakve akte sabotaže, ne rušimo pruge i mostove i t.d. ne napadamo u koliko ne vršimo reparacije načinjenih nam nepravdi. Vi tražite od nas razoružanje, a nudite nam da nećete dirati u živote i naš imetak. Ali mi imamo vrlo loše iskustvo, nećemo reći sa hrv. domobranima, koje izuzimamo i odajemo im priznanje da su se uglavnom ponašali korektno i propisno vojnički, ali ustašama a naročito miliciji ne vjerujemo. Toliko su se, osobito muslimanska milicija, pokazali krvožedni i pljačkaroši da bi za nas dati oružje, značilo počiniti samoubistvo. A imamo i jednog zajedničkog neprijatelja, koji nije ništa bolji od musl. milicije a to su komunisti. Oni su u toku nametanja svoje vlasti nad srpskim seljacima, a osobito u zadnjim pokušajima da je održe, počinili toliko zločina da nama svima, koji smo njihov jaram zbacili, prijeti potpuno istrebljenje, ako se ne mognemo od njih odbraniti. Ko da nas brani od tih mnogih razularenih, ostrvljenih i na pljačku i ubistva naučeni elemenata? Niko osim nas samih, a to bez oružja ne možemo. Mi, koji se [za] razliku od komunista nazivamo četnici, hoćemo da budemo elemenat reda i mira, u koliko se može o redu i miru govoriti u ovome ratnom haosu, hoćemo da na najmanju mjeru svedemo neprilike, koje dolaze kao posljedica ovako vođenog rata. Nismo ratoborni ni ofanzivni, nego samo zaštitnici svoga naroda, a da to možemo biti potrebno nam je zadržati oružje. Kraj ovakvog našeg stava, mi se sa vojnim organima hrv. države na terenu borbe protiv komunista nalazimo ne kažemo saveznici, ali kao neki slučajni saradnici. Iz toga može za obje strane nastati dosta dobrih posljedica. I kad bi mi htjeli oduzimati oružje od naših ljudi ne bi to mogli u potpunosti izvesti, nego bi gore zlo izazvali. Masa bi njih otišla sa oružjem u pljačkaške bande t.zv. proleterske brigade koje lutaju po našim krajevima, time bi ojačali komuniste, koji bi nas razoružane popljačkali i pobili, a i vama bi, pojačani sa ovim našim oružjem, zadavali more neprilika. Jer držim da je to i Vama poznato, da komunizam istjeran od nas Srba, nalazi i naći će sve više podrške među drugim vjerama i budemo li se mi među se, mi nacionalno opredeljeeni i dalje progonili, komunisti će nas nadobiti i poništiti. Puno će lakši biti i Vaš položaj, ako nam ostavite oružje stim, da mi preuzmemo jedan dio odbrane od komunista na se. Zato Vam mi predlažemo, da u koliko ste u principu za miroljubivo rješenje, kao što smo mi, da upriličimo jedan sastanak obostranih delegata, na kome bi usmenom izmjenom misli našli najpovoljnije riješen je i bude i vuk sit i koza čitava. Budite uvjereni takvo riješenje je uvijek najbolje riješenje.4 Mi bi i to želeli, da na ovaj sastanak, ako dođe do njega, budu pozvani osim delegata našeg Ozrenskog odreda i delegati ostalih četničkih odreda kod Trebavskog, Majevičkog i četničkih formacija između Bosne i Vrbasa sa kojih su terena komunisti uglavnom protjerani. Ako ste stim sporazumni mi [bi] te delegate mogli pozvati. Primite, Gospodine Komandante, uvjerenje o mome odličnom poštovanju Komandant Ozrenskog četničkog Odreda Cvijetin Todić,5 s.r. M.P6 U akta Komandant 1 Prepis originala (pisan na mašini, ćirilicom) u Arhivu VII, ča, k. 235, reg. br. 1/9 (BH-X-9O3). 2 O razgovoru sa delegatima Ozrenskog četničkog odreda komandant 4. domobranske divizije je 6. aprila 1942. telegramom obavestio Glavni stožer domobranstva i predložio da se prihvate ponuđeni pregovori (Zbornik NOR-a, tom IV, knj. 4, dok. br. 118 i Arhiv VII, ANDH, k. 174, reg. br. 6015). Za pregovore o saradnji sa četnicima bio je zainteresiran i poglavnik NDH Ante Pavelić. (Arhiv VII, ANDH, k. 55, reg. br. 41/3: Uputstvo Glavnog staoa poglavnika od 13. maja 1942. za pregovore sa četnicima.) 3 Okupivši četnički nastrojeno ljudstvo iz Ozrenskog NOPO, Cvi-jetin Todić je 18. aprila 1942. napao 1. istočnobosanski udarni bataljon i razbio jednu njegovu četu. Nakon toga su se Bataljon i Štab Ozrenskog NOPO povukli na teritoriju Zeničkog NOPO. Opširnije o tome, vidi Zbornik NOR-a, tom IV, knj. 4, dok. br. 122, knj. 6, dok. br. 92; Rudi Petovar, Šesta proleterska istočnobosanska brigada, VII, 1951, str, 20 i 21. 4 Vidi dok. br. 89. 5 Seljak iz Striježovice (Doboj), član JRZ, u leto 1941. komandant bataljona srpskih ustanika protiv ustaškog terora na području Ozrena. 6 Četvrtasti pečat Ozrenskog četničkog odreda. 7 Potpis nečitak.
|