Danilo Komnenovic, Muharem Kreso: 29. HERCEGOVACKA DIVIZIJA

Danilo Komnenovic, Muharem Kreso: 29. HERCEGOVACKA DIVIZIJA

III DIO

LJETNE OPERACIJE

XI Glava

SNIJEŽNIČKO-TRUSINSKA OPERACIJA

Početkom jula 1944. godine Vrhovni štab NOV i POJ završavao je grupisanje snaga za prodor u Srbiju. Na prilazima ka Srbiji, duž Lima i Drine, bilo je u tu svrhu prikupljeno devet divizija NOVJ. Treći NOU korpus u istočnoj Bosni, a Drugi u Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini predstavljali su solidan oslonac ove grupacije.

Pred opasnošću da mu se glavne snage NOVJ nađu na najvažnijem komunikacijskom pravcu, u dolini Morave, njemački komandant Jugoistoka naredio je vojnoupravnom komandantu Srbije i komandantu 2. oklopne armije da, istovremenim operacijama, razbiju novoformirane divizije NOVJ. (21, 22, 23, 24 i 25) pod komandom Glavnog štaba Srbije u Toplici i Jablanici i spriječe prodor divizija NOVJ prikupljenih na prilazima Srbiji.

Za izvršenje ovog zadatka 2. oklopna armija ojačana je rezervom komandanta Jugoistoka — 1. brdskom divizijom. Kako je njeno prebacivanje bilo znatno usporeno, 2. oklopna armija, ne čekajući njen dolazak, snagama 5. SS u istočnoj Bosni i Hercegovini i 21. brdskog armijskog korpusa, u gornjem toku Lima, pokušala je da, razbijanjem dijelova 2. i 3. korpusa NOVJ, suzi osnovicu jedinica NOVJ za prodor u Srbiju i, na taj način stvori uslove da ih, po pristizanju 1. brdske divizije, nabaci na Durmitor i razbije.¹)

U tim okvirima snage njemačke 2. oklopne armije izvele su četiri jednovremena i prostorno odvojena poduhvata:² u istočnoj Bosni, protiv dijelova 3. i 12. korpusa NOVJ, pod šiframa »Fligenfenger« (Fliegenfänger) i »Rezlajn« (Rös1ein) sa početkom 12. i 17. jula, u gornjem toku Lima, protiv glavnine 2. korpusa NOVJ (pod šifrom »Draufgenger« andrijevička operacija), sa početkom 18. jula, i u Hercegovini, protiv 29. divizije 2. udarnog korpusa NOVJ, pod šifrom »Zonenštih« (Sonnenstich) s početkom 13. jula. Razbijanje 29. divizije i izbijanje jakih snaga na liniju Gacko — Bileća — Vilusi — Nikšić, bez partizanskih snaga u neposrednoj pozadini, nudilo je neprijatelju mogućnost da, po pristizanju predviđenih pojačanja, u novoj operaciji »Ribecal« (»Rübezah1« - durmitorska operacija) s više nade na uspjeh pokuša da uništi ili potpuno odbaci snage NOVJ predviđene za prodor u Srbiju.

Kao što smo u prethodnim glavama vidjeli, slobodna teritorija u Hercegovini, na kojoj se 29. divizija održavala od formiranja, nalazila se u izvjesnom smislu u poluokruženju: između neprijateljskih snaga na obalskom pojasu, na jugu, i neprijateljskih snaga na komunikaciji Mostar — Nevesinje — Gacko, na sjeveru. Površina slobodne teritorije bila je oko 2.000 km² (60 — 70 km dubine i 30 — 40 km širine). Samo uskim pojasom ona je bila vezana za slobodnu teritoriju ostalih jedinica 2. udarnog korpusa u Crnoj Gori. Front koji je Divizija imala da zatvara iznosio je 170 km, pa je u obzir dolazilo zatvaranje samo najvažnijih pravaca, a čitavi odsjeci, od po 10 — 20 km, bili su neposjednuti i samo osmatrani.

Raspored snaga, zadaci i planovi:

Sve neprijateljeve snage u istočnoj i srednjoj Hercegovini, te južnoj Dalmaciji, bile su objedinjene pod komandom komandanta njemačke 369. (legionarske) pješadijske divizije generala Frica Najdholda (Fritz Neidhold).

Za izvršenje operacije neprijatelj je angažovao slijedeće jedinice:

— 2. bataljon 370. grenadirskog puka, 8. bateriju 369. artiljerijskog puka, Gatačku četničku brigadu (šest bataljona i jedan jurišni), 3. (milicijski) bataljon 9. domobranskog posadnog zdruga. Ove snage nalazile su se u rejonu: Avtovac — s. Stepen — Kula Fazlagić — s. Fojnica — Gacko i — sa oko 1.800 vojnika — činile su Gatačku borbenu grupu.

— 369. dopunski bataljon, Udarnu četu »Dinov« (Dünow«), 1. vod 7. baterije 369. artiljerijskog puka i Mostarsku četničku brigadu (120 četnika) u rejonu s. Rabina — Vilenjak (k. 1213) — Nevesinje i Nevesinjsku četničku brigadu u s. Odžaku (5. i 6. bataljon) i Ulogu (3. bataljon, te oko 500 nevesinjskih milicionara iz 2. bataljona 9. pos. zdruga. Sa oko 1.500 vojnika, ove jedinice su, pod nazivom Nevesinjska borbena grupa, činile glavnu napadnu kolonu, pa je i bilo predviđeno njeno pothranjivanje iz dubine.

— 369. izviđački bataljon u Blagaju — oko 400 vojnika;

— Alarmnu jedinicu 369. artiljerijskog puka u s. Buni — do 200 vojnika;

— 3. bataljon 370. grenadirskog puka (bez jedne čete) i 1. vod 6. baterije 369. artiljerijskog puka u s. Aladinićima — oko 400 vojnika;

— 369. protivtenkovski divizion i glavninu Stolačke četničke brigade u rejonu Stoca — oko 300 vojnika;

— 3. bataljon 4. puka »Brandenburg« u s. Dračevu — oko 500 vojnika;

— Potjerni odredi (Jagdkommando) 369. grenadirskog puka iz rejona Slano — Trsteno — oko 300 vojnika;

— Ojačani 1. bataljon 369. grenadirskog puka i Trebinjsku četničku brigadu u rejonu Trebinja činili su (Trebinjsku borbenu grupu — oko 1.600 vojnika);

— Bilećku četničku brigadu sa dijelovima Ljubinjske i Stolačke četničke brigade u Bileći (Bilećku borbenu grupu — oko 1.200 vojnika);

Ukupno: 7 njemačkih bataljona, jedna specijalna četa i najmanje dvije alarmne, te 3 — 4 baterije topova i sa drugim ojačanjima, oko 3.800 vojnika, 6 četničkih brigada, oko 3.200 vojnika i 500 milicionara, svega oko 8.000. Taj broj se u toku operacije povećao sa novih oko 2.000 — 2.500 vojnika izvučenih iz posada svojih garnizona, dakle — svega oko 10.000 vojnika (od čega je 1.500 izdvojeno za borbu protiv Primorske operativne grupe). Neprijateljeve snage su bile raspoređene u garnizonima: Gacko, Kifino Selo, Nevesinje, Bišina, Blagaj, Buna, Aladinići, Stolac, Dračevo. D. Hrasno, Slano, Trebinje i Bileća. Garnizoni su oko oslobođene teritorije sačinjavali gotovo zatvoren krug sa osiguranim komunikacijama između njih.

Neposredno angažovane snage neprijatelja, u odnosu na ukupne snage 29. divizije, bile su veće od tri puta, dok je odnos snaga na težištu (nevesinjski pravac) dostizao i 4:1 u korist neprijatelja. Sve je to, takođe, bilo potencirano i vatrenom nadmoći neprijatelja, naročito u minobacačima.

Trinaestog jula ujutru raspored jedinica 29. divizije bio je ovakav:

— 11. brigada — na položaju Gat (k. 1112) — Milatovica (k. 1104) — Kobilja glava (tt. 1115); Ona je zatvarala pravce Gacko — Golija i Gacko — Bileća;

— 3. i 4. bataljon 10. brigade — na Trusini, Glogu i Nekudini; zatvara pravce od Nevesinja prema Divinu i Dabru;

— 13. brigada — na Sniježnici, Hrgudu i u Dubravama; zatvara svojom glavninom pravac od Mostara i Blagaja;

— Južnohercegovački partizanski odred je na širokom prostoru zatvarao pravce od Stoca prema Ljubinju i Hrasnu, od Metkovića i D. Hras-na prema s. Bjelojevićima, sa željezničke pruge Hutovo — Hum prema selima na sjevernoj strani Popova polja i, od Trebinja i Ljubomira, prema Brdima;

— Sitnički partizanski bataljon na pl. Sitnici samo je osmatrao pravce koji od Ljubomira i Bileće izvode preko Sitnice;

— 10. brigada (bez 3. i 4. bataljona), na položaju s. Trnovica — s. Oko-lišta — s. Vučji Do, vezujući se za 2. dalmatinsku brigadu Primorske operativne grupe u s. Pilatovcima, zatvarala je pravce koji od Bileće izvode prema Planoj i Banjanima;

— 12. brigada (bez 3. bataljona) bila je na maršu od Bileće prema Nevesinju. Njen 3. bataljon privremeno je zadržan kod 10. brigade, a kasnije je obrazovao divizijsku rezervu;

— Štab Divizije, sa prištapskim dijelovima, nalazio se u pl. Somini.*Susjedi: desno i, više u pozadini, u početku, dvije samostalne parti zanske čete, zatvaraju pravac koji od Gacka izvodi u Goliju i Pivu; kas nije, još dva bataljona Nikšićkog područja Korpusne vojne oblasti; lijevo: Primorska operativna grupa** — zatvarala je pravce koji od Bileće, Tre binja i Grahova izvode preko Vilusa ka Nikšiću. Južnodalmatinska grupa odreda iz sastava 8. korpusa NOVJ u južnoj Dalmaciji i 17. (Ramska) brigada 10. divizije 5. korpusa oko Prozora i Konjica; bez neposredne veze, nisu mogle ispoljiti nikakav direktan uticaj kao, uostalom, ni glav nina 2. udarnog korpusa, vezana na drugoj strani borbama u dolini Lima." Tako je aktivnost partizanskih odreda, koji su se nalazili u južnoj Herce govini i na primorju, u znatnoj mjeri vezivala tamošnje neprijateljske snage. Saveznici su, u nekoliko mahova, sa po 4 — 8 lovaca-bombardera bombardovali neke neprijateljske garnizone i saobraćaj između njih, ali — to je imalo sasvim mali, uglavnom moralni efekat (poginulo 6, a ranjeno 36 neprijateljskih vojnika, ali i, gotovo isto toliko, i civilnih lica — 5 mrtvih i 34 ranjena).

*) Štab, Intendantura i Zaštitni bataljon u s. Poljicu, od 16. jula do kraja operacije u s. Crkvicama; Divizijska bolnica u s. Crnom Kuku; bacalište za vazdušno (padobransko) snabdijevanje bilo je u blizini s. Poljica.

*) Sastava 2. dalmatinska i 6. crnogorska udarna brigada, te grupa bokeljskih (1. i 2) bataljona.

Suština zadatka 29. divizije NOVJ, određenog još direktivom Vrhovnog komandanta od marta 1944,⁴ bila je da se širenjem oružane borbe u Hercegovini ostvare vojnički i podrže politički ciljevi revolucije. Takav zadatak, u neposrednoj blizini važnog obalskog odsjeka, imao je veliki operativni i politički značaj. Zadatak koji je dobijen od štaba 2. udarnog korpusa*, u odnosu na zadatak koji je postavio Vrhovni komandant, bio samo dopunski, dakle, ne jedini ili »osnovni i stalan«.⁶ Divizija je tako, pored neposrednog zatvaranja nekih pravaca koji sa zapada izvode na slobodnu teritoriju 2. udarnog korpusa u Crnoj Gori, održavajući širu slobodnu teritoriju u istočnom dijelu Hercegovine, vezala znatne neprijateljske snage i, na taj način, obezbjeđivala duboko zaleđe glavnini 2. korpusa i onim divizijama koje su se u dolini Lima prikupljale za prodor u Srbiju.

*) ... »da dijelom snaga zatvara pravce: Gacko — Golija — Nikšić i Bileća — Velimlje — Nikšić, a ostalim snagama dejstvovati prema situaciji«.»)

Zadatak postavljen snagama pod Komandom 369. divizije: da razbiju 29. diviziju i izbace je iz istočne Hercegovine — proizišao je iz namjere njemačkog višeg komandovanja: da jedinice NOVJ liši pogodne osnovice za namjeravani prodor u Srbiju.** Izvršenjem ovog zadatka (u vezi sa druga dva, istovremeno izvedena poduhvata) ostvarila bi se prva etapa ovog plana — sužavanje osnovice i postavljanje 369. divizije na liniju Čemerno — Gacko — Bileća — Vilusi, radi zajedničkog učešća sa ostalim neprijateljskim jedinicama u uništenju snaga NOVJ nabačenih na teškoprohodni i ekonomski iscrpljeni kraj Durmitora i Pive.

**) To se sasvim uklapalo u stalnu težnju 5. SS korpusa da 29. diviziju odstrani iz priobalnog pojasa.

Osnovna zamisao komandanta njemačke 369. divizije za izvršenje postavljenog zadatka bila je: koncentričnim angažovanjem svih formacijskih i pridatih snaga razbiti 29. diviziju i izbaciti je iz Hercegovine, a uništenjem ekonomskih izvora,⁷ otežati joj povratak i duži boravak u Hercegovini. Planirane su i represalije — potpuno uništenje sela koja su bila izrazitija uporišta narodnooslobodilačkog pokreta.⁸

Dokumentacija koja je sačuvana pruža punu sliku početnih obostranih planova i namjera. Iz nje se vidi da su obje strane, kroz višemjesečne međusobne okršaje, već dobro upoznale taktiku, raspored i numeraciju protivničkih jedinica i — o tome su imale uglavnom tačne podatke. Stab 29. divizije, štaviše, već na početku sukoba plijeni i potpun plan neprijatelja za čitavu operaciju. Drugog dana napada, 14. jula, pronađena je kod ubijenog komandanta 369. dopunskog bataljona divizijska zapovijest za operaciju »Zonenštih«. Prema pomenutoj zapovijesti, operaciju je trebalo izvršiti u četiri etape, od 13. do 24. jula:

— prva etapa (13 — 14): potiskivanje 29. divizije do linije Stolac — s. Berkovići — Studenac — Nekudina — Vj etreno;

— druga etapa (15 — 17): uništenje »Crvene republike« i glavnine Južnohercegovačkog NOP odreda na međuprostoru Stolac — Metković — s. Hutovo — Ljubinje;

— treća etapa (18 — 19): koncentričnim udarom iz Bileće, Gacka i Nevesinja rasjeći snage 29. divizije i, zahvaćene, uništiti u rejonu Plana — s. Meka Gruda — Fatničko polje;

— četvrta etapa (20 — 24): protjerivanje ostataka 29. divizije u Crnu Goru i ponovno pročešljavan je čitavog prostora.

Na osnovu ove neprijateljeve zapovijesti i ispoljenih dejstava, kao i svog zadatka, štab 29. divizije je donio svoj plan, izražen u zapovijesti od 16. jula:⁹

Po jednom brigadom čvrsto vezati neprijateljeve garnizone na bokovima — Bileća i Gacko i time spriječili presijecanje svojih snaga i odsijecanje od glavnine Korpusa. Udarima u bokove i pozadinu, drugim dvijema brigadama tući glavne neprijateljeve kolone od Nevesinja i Blagaja. Od ovih brigada štab Divizije tražio je da se, pogodnim manevrima, održe na planinama Trusini i Sniježnici. Južnohercegovački NOP odred dobio je zadatak da »partizanskim načinom dejstva« tuče neprijateljeve kolone i da se održi na svojoj teritoriji. U svoju rezervu štab Divizije je ostavio jedan bataljon iz 12. brigade. U stvari, u rasporedu jedinica nije mijenjao ništa. Ranije zauzeti raspored uglavnom je odgovarao novoj situaciji.

Stvarni tok operacije se može podijeliti u tri etape. Ni jedna od njih, ni po vremenu, ni po dejstvima, nisu identične planiranim. Prvu od njih predstavlja manevarska obrada pretpolja, odnosno pokušaj neprijatelja da ovlada Trusinom, Sniježnicom i Hrgudom; neprijatelj je na nju utrošio tri puta više od predviđenog vremena. Pokušaj neprijatelja da u drugoj etapi, od 21. do 26. jula, presiječe borbeni poredak 29. divizije, nametnuo je ovoj frontalnu odbranu glavnih pravaca, koji, od Nevesinja, Bileće i Gacka, vode prema centru slobodne teritorije. Treća, odlučujuća etapa, sastoji se iz obilaznog manevra Operativne grupe brigada, izvedenog od 27. do 29. jula, koji je neprijatelja natjerao da se do 31. jula potpuno povuče u polazne garnizone.

Neuspio pokušaj neprijatelja da ovlada Trusinom, Sniježnicom i Hrgudom

U zoru 13. jula, tačno u 4 sata, krenule su napadne kolone sa linije Buna — Blagaj — Rabina — Odžak.

Kao nosilac napada prva dva dana, 369. izviđački bataljon iz Blagaja žurio je da se u toku noći 13/14. jula dohvati Hrguda, kako bi najkasnije, 15. jula, dostigao Berkoviće. Pročešlj avaj ući Dubrave 3. bataljon 370. grenadir skog puka i četa sa Bune osiguravali su mu desni bok.

Nevesinjska borbena grupa krenula je sa linije s. Rabina — Vilenjak — Bilek, u tri kolone, preko s. Udrežnje i zapadnog dijela s. Biograda, s ciljem da, u toku sutrašnjeg dana, u sadejstvu sa četničkom Nevesinjskom brigadom,* dostigne liniju Studenac — Nekudina — Vjetreno.

*) Ozbiljno načeta procesom diferencijacije i uspješnim radom aktivista NOP-a, četnička nevesinjska brigada imala je prikupljene samo 3, 5, i 6. bataljon, dok je jurišnim bataljonom i Štabnom četom još uvijek pokušavala okupiti ljudstvo ostala -tri bataljona. Zbog toga su samo 5. i 6. bataljon iz s. Odžaka izašli u s. Grabovicu i Budisavlje, dok je 3. bataljon iz Uloga uputio slabije snage uz Neretvu u izviđanje, kroz prazan Borac do s. Pridvorice.

Ovog dana su se jedinice 29. divizije našle u slijedećem rasporedu:

— 13. brigada, sa po jednim bataljonom, na Hrgudu i na D. Trusini (s. Košuta), dok se u s. Meci nalazio štab Brigade sa dijelovima novoformiranog Omladinskog bataljona (radi obuke privremeno dodijeljen 13. brigadi). Treći bataljon, s političkim komesarom brigade i zamjenikom komandanta, bio je od prethodnog dana u Dubravama gdje se ovog dana zatekao i Izviđački vod (u s. Hodbini), kao i jedna četa Južnohercegovačkog NOP odreda (u rejonu s. Opličića);

— 12. brigada (bez 3. bataljona) je u toku dana domaršovala od Bileće. Smijenivši pred mrak dva bataljona 10. brigade, smjestila je po jedan bataljon u s. Slato i s. Studence, a Štab i prištapske dijelove u s. Bezđeđe.

Razumljivo je što je neprijatelj odmah, u samom početku, težio da jakim snagama dostigne Dabarsko polje, objekat od prvorazredne važnosti za obje strane. Potpunim obezbjeđenjem ubiranja žetve u Dabru, 29. divizija je osiguravala ishranu naroda i svojih, sve brojnijih jedinica. Uništenjem žetve u ovom, na oslobođenom dijelu Hercegovine tada najvećem kraškom polju, neprijatelj bi, u znatnoj mjeri, otežao ishranu, a time i duži boravak naših jakih snaga u Hercegovini. Odbrana Dabarskog polja sa sjeverozapada oslanjala se na planine Trusinu, Sniježnicu i Hrgud, pa je neprijatelj usredsredio sve svoje napore da ovlada što prije ovim osloncima naše odbrane.

Oprezno podilazeći, Nevesinjska borbena grupa (ojačani 369. dopunski bataljon) nije prvog dana dostigla na polazne položaje.¹⁰⁾ To je namjeravala učiniti u toku noći. Pokreti sve tri njene kolone otkriveni su od naših, duboko izaslanih patrola. Iako u dijelu Dubrava, sjeverno od puta Mostar — Stolac, nije očekivao naše jače snage, neprijatelj je, za pročešlja-vanje ove prostorije, angažovao dva i po bataljona da bi, demonstrirajući svoju snagu, zaplašio nepouzdanu miliciju i omogućio mobilizaciju »mnogobrojnih naoružanih vojnih bjegunaca« i mladića koji još nisu bili pozvani u vojsku.

Ovog dana je došlo do sukoba samo na pravcu Blagaj — Dabrica.

Pošto su 12. jula uveče od partijske organizacije iz Blagaja i Izviđačkog voda obaviješteni o predstojećem napadu, politički komesar i zamjenik komandanta 13. brigade prikupili su u toku noći 3. bataljon u zaselak Huskoviće. Odatle su, udarom u bok zapadno od s. D. Brštanika, razbili desnu kolonu 369. izviđačkog bataljona, tako da ni, uvođenje u borbu lijeve kolone (uz podršku minobacačke čete i dijela divizijske artiljerije iz Blagaja), nije pomoglo. Njemački bataljon se zbog toga, poslije pretrpljenih gubitaka (17 mrtvih, među kojima dva oficira, i neutvrđen broj ranjenih), povukao u Blagaj. Izgubivši jednog borca* i s jednim ranjenim, 3. bataljon je zaplijenio 1 puškomitraljez, 1 automat, 5 pušaka i preko 1.500 metaka. Druge dvije neprijateljske kolone su se opreznije kretale. Pored nuspjeha glavne kolone, njih je zadržavalo i pripucavanje NOP-u prijateljski raspoloženih pripadnika milicije, koje je, u stvari, bilo ugovoreni signal za označavanje nastupanja neprijatelja.¹¹

* Poginuo je zastavnik Boško Bjelica iz s. Potkubaša, kod Stoca, vodnik voda.

Kad je sutradan (14. jula) Nevesinjska borbena grupa, usamljena, :podišla položajima naših jedinica na planini Sniježnici i Trusini, ove su bile potpuno spremne da je dočekaju, ali ne i da duže izdrže u borbi — jer su obje brigade, a naročito 13-ta, bile skoro bez municije.¹²

Oko 11 sati, kod s. Mučibabića, na sjevernim padinama Sniježnice, na liniji Kozica — Osredak, sukobio se 4-ti, desnokrilni, bataljon 13. brigade sa desnom napadnom kolonom ojačanog 369. dopunskog bataljona. Poslije dužeg vremena borba se prenijela prema Ponoru, Lastavici i Poljani, gdje je došlo do sukoba isturenih patrola 12. brigade sa prednjim ::elovima srednje i lijeve neprijateljeve kolone. One su, u toku popodne-va. uz podršku artiljerije iz rejona Gvozdenog mosta na r. Zalomki, bezuspješno pokušale da ovladaju položajima 2. bataljona 12. brigade na Studencu.¹² Tako su bataljoni na unutarnjim brigadnim krilima uspjeli da održe svoje položaje.

U sumrak su po dva bataljona obje brigade (na inicijativu komandanta 13. brigade) izvršila dvostruki obuhvatni napad u pozadinu neprijatelja, s ciljem da se zahvate neprijateljeve komore s municijom. Trinaesta brigada je, zabacivanjem 3. bataljona preko pl. Sniježnice, odbacila glavninu desne napadne kolone, koja je brojala oko 450 vojnika i preko 50 konja komore. Ona je iz s. Kruševa nastupala preko s. Mučibabića prema Lu-kaču. Dio ove kolone, okružen na Stubalskoj kiti, oko 23 sata je jurišem 3. i 4. bataljona potpuno razbijen, pri čemu je poginulo 20, a zarobljeno 9 neprijateljskih vojnika, dok je broj ranjenih procijenjen na više od 50.¹⁴U gonjenju neprijatelja prema Udrežnju zaplijenjen je veći deo komore.*

*) Pored nekoliko ranjenih, u borbi je poginuo zastavnik Nenad Bojanić iz s. Fatnice kod Bileća, politički delegat u 4. bataljonu.

Iako su se ovoga dana prikupili svi borci Omladinskog bataljona, njih 220, od čega 40 omladinki i nešto pionira, ovaj bataljon nije angažovan u borbi,¹⁵ osim pojedinaca. On je, međutim, svojim prisustvom omogućavao Brigadi lakši manevar, obezbjeđenje pozadinskih dijelova i osmatranje sporednih odsjeka fronta, a služio je i kao uvijek prisutna, ali neupotrebljena rezerva.

Prvi bataljon je sa izviđačima 13. brigade, u naslonu na Južnoherce-govački NOP odred, zatvarao na širokom frontu pravce preko Dabrice, Hrguda i Vlahovića. Na stolačkom sektoru 3. bataljon 370. grenadirskog puka i 369. protivtenkovski divizion iz Stoca vršili su pripreme za čišćenje »Crvene republike«** i, u toku dana, zauzeli polazne položaje. Bataljon »Marko Mihić« i Izviđački vod 13. brigade odbacili su prema Stocu njihove manje izviđačke dijelove s linije Ravnice — Drenovac.

**) Neprijatelj je pod »Crvenom republikom« podrazumijevao prostor G. Hrasno — Bjelojevići — Burmazi, bazičnu teritoriju Južnohercegovačkog NOP odreda.

Dvanaesta brigada upustila je u svoj raspored lijevu neprijateljevu napadnu kolonu i, u prvom protivnapadu, razbila je. Neprijatelj je imao gubitke od 30 mrtvih vojnika. Dok su neprijateljeve kolone bile još u podilaženju položajima Brigade, komandant 2. bataljona 12. brigade, Radovan Šakotić uočio je pokret jedne kolone iz doline r. Zalomke prema s. Rakovoj Nozi. Pošto nije mogao odvojiti jače snage, poslao je puškomitra-ljesca Aleksandra Zelenovića Šašu sa zadatkom da je, bar privremeno, zadrži. Bili su to izgleda pozadinski dijelovi sa štabom 369. dopunskog bataljona i preko 60 komorskih konja. Kada je puškomitraljezac u rejonu s. Rakove Noge došao do kolone, ona je bila na zastanku, obezbijedena samo jednim puskomitral jezom na glavici iznad puta. Uništivši ručnom bombom osiguranje kolone, puškomitraljezac Šaša je osuo vatru po iznenađenom neprijatelju. Konjima su na zastanku bili popušteni kolani pa su se tovari izvrnuli pod trbuhe. To je zabunu učinilo potpunom. Iskoristi vši i zaplijenjeni puskomitraljez (sa uvučenim redenikom), on je tako pobio većinu konja i nešto vojnika, a poginuo je i sam komandant 369. dopunskog bataljona. Pored njegove zapovijesti za prvi dan, kod poginulog nemačkog komandanta je nađena i kompletna zapovijest komandanta 369. divizije za operaciju »Z o n e n š t i h«.¹⁶^

Ovaj poraz je vjerovatno pokolebao i srednju napadnu kolonu, prema kojoj su se nalazili manji dijelovi 12. brigade, pošto se o borbama na tom pravcu u jednoj divizijskoj zapovijesti kaže da je »12. brigada potukla dvije kolone na prostoru: Ponor — Lastavica — s. Džinova Mahala — s. Poljana, a ostatke gonila u pravcu s. Odžaka.¹⁷ Istovremeno je 1. bataljon 12. brigade, iznenadnim udarom odbacio iz s. Grabovica i s. Budisavlja 5. i 6. bataljon četničke Nevesinjske brigade.

Skoro cijelu noć su sva četiri bataljona (1. i 4. bataljon 12. brigade i 3. i 4. bataljon 13. brigade) gonili razbijenog neprijatelja i prikupljali razbacani plijen. Još za vrijeme dana uočene su neuobičajeno velike komore, pa je i težište protivnapada usmjereno u prvom redu na njih. Cilj je bio da se borci snabdiju municijom, bez koje se nije moglo misliti na dužu odbranu.

Udar po komorama napravio je takav metež u neprijatelj evo j pozadini da su i okruženi dijelovi na Studencu i Stubalskoj kiti brzo likvidirani, a panika je zahvatila i dublje raspoređene jedinice. Situaciju su iskoristile i komordžije — prisilno mobilisani seljaci — i razbježali se što je, u toku slijedećeg dana, ukočilo svaki pokret neprijatelja. Do zore je neprijatelj odbačen preko Zalomske rijeke.

Prema nepotpunim izvještajima brigada, na bojištu je nađeno 60 leševa, zarobljeno je 10 njemačkih vojnika i bataljonski ljekar. Na pravcu 13. brigade procijenjeno je preko 50 ranjenih, dok je na pravcu 12. brigade bilo svakako više. Prema četničkim podacima, njihova Mostarska brigada je imala 3 mrtva, a Nevesinjska 1 mrtvog i 2 ranjena.^18J

Zanimljivo je da neprijatelj nije upotrijebio svoju rezervu — četu »Dinov«.

Nuspjeh je prisilio komandanta 369. divizije da izmijeni plan operacije: odustao je od izvođenja druge etape — uništenja »Crvene republike«, pa je prema Dabarskom polju udvostručio angažovane snage, naglasivši težište dejstva i time što je svoje komandno mjesto iz Blagaja premjestio u Nevesinje. Neuspjeh je pokolebao moral neprijateljevih jedinica.

Za 29. diviziju je najveći značaj imala činjenica što su 12. i 13. brigada snabdjevene znatnim količinama municije. Koliko je pitanje municije bilo od presudnog značaja vidi se i iz činjenice da je čitava 29. divizija sa svim rezervama imala na početku mjeseca svega 68.000 metaka¹⁹ ili — prosječno 20 metaka na pušku, 100 metaka na puškomitraljez, 500 metaka na mitraljez i po 30 mina na minobacač, te po jednu ručnu bombu na borca. Dvanaesta, a naročito 13. brigada, bile su snabdjevene još slabije (po 5 metaka na pušku). Neprijatelj je računao da će 29. divizija brzo utrošiti raspoloživu municiju, pa je i svoju bolju snabdjevenost uzimao kao vrlo važan elemenat nadmoći.²⁰

U kojoj mjeri je plijenom u municiji poboljšan položaj 12. i 13. brigade vidimo i iz toga što je evidentirani plijen 13. i 14. jula (29.500 metaka) bio približan polovini ukupne količine municije kojom je raspolagala čitava 29. divizija, a prema usmenim izjavama učesnika — stvarno zaplijenjena količina municije morala je biti mnogo (možda dvostruko) veća.

Još se 13. brigada nije bila sredila poslije noćne borbe, a od Blagaja se, 15. jula preko Stjepankrsta, ispeo na Sniježnicu 369. izviđački bataljon (sa oko 100 grla u komori). Do sukoba je došlo na liniji Kozica — s. Maričin Gaj. Do 24 sata dijelovi 13. brigade triput su odbacivali neprijatelja, ali se ovaj na kraju održao na dostignutom položaju s. Dabrica — Straževica — Kriva lijeska — s. Komarevac. Međutim, ni neprijatelj nije, uprkos visokim gubicima (20 mrtvih i 25 ranjenih),²¹) postigao cilj, pa je u toku borbe iz rejona Stolac — Aladinići na ovaj pravac upućen kao pojačanje i ojačani 3. bataljon 370. grenadirskog puka. Prebacivanje 3. bataljona je, izgleda, išlo sporo i po dijelovima, tako da u toku dana nije donijelo nikakvo poboljšanje.

Zbog upućivanja 3. bataljona 370. grenadirskog puka na novi pravac, predviđeni napad od Stoca prema Bjelojevićima i Vlahovićima je otpao, a dijelovi 13. brigade i Južnohercegovačkog partizanskog odreda lako su spriječili ispad 369. protivtenkovskog diviziona i pokušaj četničke Stolačke brigade da se probije za Ljubinje.

Ni ovog puta nije izostao udar po neprijateljskoj komori. Dijelovi 1. bataljona 13. brigade sa Hrguda, na čelu sa komandantom bataljona Omerom Mrganom i koristeći neprohodno zemljište i jaruge, iznenadili su je usred dana u s. Dabrici. Od oko 100 tovarnih grla pobijeno je dvadesetak, a zaplijenjeno 5 — 6 sa tovarima i nekoliko jahaćih. Tako se i 1. bataljon snabdio dovoljnim količinama municije, a zaplijenjeno je i 3 — 4 puškomitraljeza. Neprijatelj doduše nije bio razbijen, ali je 369. izviđački bataljon bio izbačen iz borbe još za jedan dan.

Dvanaesta brigada je ovog dana neometano završila prikupljanje plijena i čišćenje predterena do r. Zalomke. Njen 2. bataljon je spriječio pokušaj veće grupe njemačkih vojnika da sa bojišta pokupi dio, u panici pobacane, opreme i naoružanja.*) Neprijatelj je na ovom pravcu bio zauzet pregrupisavanjem, dovođenjem pojačanja i pripremom napada za slijedeći dan.

*) Tom prilikom u s. Džinova Mahala poginula je Bosiljka Adžić iz s. Kokorine kod Gacka, bolničarka u 2. bataljonu.

Komandant 369. divizije je u toku prethodnog dana na nevesinjski pravac dovukao 3. bataljon 4. puka »Brandenburg«, 369. tenkovsku četu i nekoliko automatskih protivavionskih topova 20 mm.²²) Smatrao je da će, udvostručenim snagama pod svojom neposrednom komandom, ovladati grebenom Trusine i time izbiti u pozadinu 13. brigade, čime bi onemogućio njen otpor na Sniježnici i Hrgudu.

Deset kilometara širokim frontom, od Ponora do s. Drežnja, krenule su 16. jula njemačke i četničke kolone u napad, podržane tenkovima, artiljerijom i avijacijom, s težištem napada zapadno od komunikacije Nevesinje — s. Berkovići. U toku dana njemačke kolone su ovladale položajima 12. brigade na r. Zalomki i zauzele Mišin kuk, Kose i s. Džinovu Mahalu. Četnička Nevesinjska brigada je zauzela Videž i podišla Nekudini i Glogu, ali je protivnapadom odbačena uz gubitke (2 mrtva i 5 ranjenih). Malobrojna i demoralisana četnička Mostarska brigada je ovog dana izvučena iz borbe i postavljena za osiguranje klanca Bišine, te u borbama nije više uzimala učešće.²³⁵ Tako je 12. brigada ovog dana potisnuta za svega 3 — 4 km, na položaj Vranjkuk — s. Tabaja — Glog. Neprijatelj nije uspio da se dohvati grebena Trusine, ali ni 12. brigada nije u noćnom protivnapadu povratila svoj odbrambeni položaj.*)

*) Ovog dana iz 12. brigade poginuli su: poručnik Savo Sparavalo, iz Đedića kod Trebinja, politički komesar čete i borac Đorde Miladinović iz s. Turmenti kod Trebinja.^31a)

Na pravcu Blagaj — Dabrica — Dabar u toku dana vladalo je uglavnom »zatišje uz manje prepucavanje«. Za to vrijeme neprijatelj je vršio pregrupisavanje i pripreme za naredni napad, pomjerajući težište na greben Sniježnice. Pripreme je trebalo izvršiti u toku noći. Međutim, gubici i zamor trupa u borbama, koje su prethodnog dana trajale do duboko u noć, onemogućili su to. Neprijatelj se zadržao na liniji s. Dabrica — Straževica — Kriva lijeska, uputivši samo izvjesne dijelove u s. Komarevac. Štab 13. brigade je već tog dana imao sva tri bataljona na ovom pravcu, ali je, zbog izbijanja dijelova Nevesinjske borbene grupe Brigadi za leđa (u rejon s. Lastavica), morao orijentisati svoj 4. bataljon na taj pravac.

Osjećajući zamah neprijateljskog pritiska, štab 13. brigade je, zajedno s komandom 2. područja divizijske vojne oblasti, preduzeo mobilizaciju širom Dabarskog polja odbornika, seoskih partizanskih stražara i terenskih političkih radnika, prikupivši na taj način oko 170 novih boraca²⁴ Od ovih je boraca idućih dana formirana četa »Savo Belović« u sastavu Južnohercegovačkog partizanskog odreda. Istovremeno je štab 13. brigade predložio štabu Divizije formiranje Operativnog štaba*) i objedinjavanje komandovanja 12. i 13. brigadom, te eventualno i Južnohercegovačkim odredom,²⁵ a za noć 16/17. jula dogovorio se sa 12. brigadom o koordiniranom protivnapadu. Preduzete mjere dovele su sutradan 13. brigadu u povoljan položaj.²⁶

*) Ne čekajući odluku štaba 29. divizije, komandant 13. brigade i politički komesar 12. brigade obrazovali su Operativni štab samoinicijativno i tako objedinili aktivnost dviju brigada.

Tek u toku noći neprijatelj je počeo napad i zauzeo vrh Kozicu. Doduše on je protivnapadom bio sa nje zbačen, ali je, u ponovljenom jurišu, zauzeo ovaj najviši vrh Sniježnice i time otvorio sebi put za Trusinu.

Sutradan, 17. jula, na oba pravca se nastavila borba. Potpomognut snažnom artiljerijskom i minobacačkom vatrom, neprijatelj je sa Kozice ovladao Kiševcem i, preko Cvijetova kuka, udarom u bok, pomogao Nevesinjskoj borbenoj grupi, koja je nastupala uz podršku tenkova duž druma, da s položaja Vranjkuk — Džinov Do — Poljana odbaci 2. bataljon 12. brigade preko druma. Pošto je njen »protivnapad bez nade na veći uspjeh«²⁷ ostao bez rezultata, 13. brigada je unekoliko rokirala svoje snage prema Trusini, proširivši svoj front do ceste Nevesinje — s. Berković. Ovim je, u pravom i posljednjem trenutku, ostvarena čvrsta veza unutrašnjih krila obiju brigada. Oslobođena frontalnog pritiska, 13. brigada se našla na boku s dijelom i u pozadini neprijateljeve Blagajske borbene grupe, te se glavninom ponovo ispela na greben Sniježnice. Tu je, na Stubalskoj kiti, njen 1. bataljon razbio bateriju topova 75 mm, koja je zbog teško prohodnog zemljišta bila zaostala. Ostale tri četvrtine ukupnog fronta ona je branila i osmatrala sa svega dva voda i Teritorijalnim bataljonom komande 2. područja (170 boraca u dvije čete). Smijelost u grupisanju snaga urodila je plodom. Ubijeno je 35, ranjeno 60 i zarobljeno 10 neprijateljevih vojnika, a pored 2 ispravna topa sa 67 granata, zaplijenjeno je 10.000 metaka i 25 konja sa opremom.³⁵ Uz desetak ranjenih Brigada je imala samo 2 poginula borca.**)

**) Poginuli su Nikola Eterović iz Splita (SR Hrvatska) i Mitar Gačić iz Žitomislića kod Mostara, oba iz 1. bataljona 13. brigade.

Prisiljena da napusti položaje zapadno od druma, 12. brigada je čvrsto zadržala u svojim rukama sve tačke istočno od njega: Košenu gradinu, Studenac, Obarač, s. Mucaloviće, Glog i Nekudinu.

Spojivši se pred mrak u rejonu Vranjkuka, neprijateljske kolone su u toku noći nastavile prodiranje i, čelom klina, izbile u rejon bivše žandarmerijske stanice Trusina, ovladavši pri tom i k. 1066. Zbog zamora, 12. i 13. brigada nisu vršile u toku noći protivnapade.

Ujutru je neprijatelj nastavio prodiranje prema Ržaniku, Straževici, Kućanici i Zečku. Poslije ovlađivanja ovim tačkama, njegove kolone su se mogle nesmetano sručiti u Dabarsko polje. Krajnjim naporom i posljednjim rezervama²⁸ Operativna grupa* je, međutim, uspjela da održi ove tačke.²⁹) U toku dana ona je čvrsto povezala front, sabila neprijatelja na uski prostor duž druma od žandarmerijske stanice Trusina prema s. Dži-novoj Mahali i, do mraka, držala ga u tom nepovoljnom položaju. Bar dvije njegove čete, (jedna od njih bila je četa »Dinov«) našle su se kod žandarmerijske stanice Trusina i s. Džinova Dola kao u nekom kotlu...

*) Štab grupe su sačinjavali: komandant Danilo Komnenović, komandant 13. brigade, politički komesar Đoko Novosel, politički komesar 12. brigade. Istovremeno komandu nad 13. brigadom preuzeo je zamjenik komandanta, Milorad Kujačić.

Baš na ovaj dio neprijateljskog klina Operativna grupa je u sumrak sručila svoju glavninu, dok su prvi bataljoni obiju brigada u rejonu s. Džinov Do odsjekli klin u korjenu. U oštroj borbi istureni dio neprijateljevog klina je bio razbijen, dok je ostatak, po grupicama, pobjegao i, na liniji Kose — s. Poljana, bio prihvaćen od pozadinskih dijelova. Na bojištu je nađeno 30 leševa, među kojima i komandir čete Dinov (Dünnow).³⁰ Veći dio komore je zaplijenjen. Gubici Operativne grupe nisu potpuno utvrđeni, ali su znatni.**)

*) Među ostalim, poginuli su: zastavnik Stevo Dursun, sa Ilidže kod Sarajeva, politički delegat voda, te borci Derviš-Dervo Česir i Milorad Skiba, oba iz Mostara. Sva trojica iz 1. bataljona 13. brigade.

Slijedeća dva dana na ovom pravcu bilo je uglavnom zatišje. Dva pokušaja Operativne grupe (noću 19/20. i 20/21. jula) da njemačke prednje dijelove odbace preko r. Zalomke ostali su bez uspjeha, prvenstveno zbog nedostatka ručnih bombi i zbog toga što je neprijatelj ispred položaja već bio postavio minska polja u kojima je desetak naših boraca ranjeno.

Tako se pokušaj neprijatelja da ovlada pl. Hrgudom, Sniježnicom i Trusinom i prodre u Dabarsko polje završio potpunim neuspjehom. Bilans ove etape ukratko bi bio: tučena su tri neprijateljeva bataljona, uništena po jedna baterija i jedna specijalna četa, a jedinice su skoro ostale na polaznim položajima. Pored već izgubljenih šest dana na pripremama novog napada i na dovlačenje novih pojačanja (iz Mostara i Gacka), neprijatelj je izgubio još dva, a na ovom pravcu tri dana. Komandant 369. divizije uvidio je da napadima samo s jednog pravca ne može postići ni ciljeve postavljene za prvu etapu, pa se odlučio da pokuša ostvariti nešto izmijenjeni i skromniji plan za treću (najvažniju) etapu. Ovako smanjene ciljeve morao je prihvatiti i štab 5. SS brdskog armijskog korpusa, čiji je komandant, general Fleps, dva dana poslije poraza, 20. jula, lično izvršio obilazak trupa i položaja — jer mu se očigledno žurilo da i ovu diviziju ima pravovremeno pripremljenu za odlučujuću etapu operacije »Ribecal«.

Na ostalim pravcima odbrane jedinice 29. divizije su u toku ove etape bile uglavnom u iščekivanju, spremne da odbiju pripremljene napade. Ovo, kao i potreba da se sigurnije obezbijede pozadinski dijelovi, naročito bolnica u s. Crnom Kuku i oblasne ustanove, donekle je ukočilo inicijativu štaba Divizije, koji je, smjelijim manevrom, mogao znatnijim snagama intervenisati u korist Operativne grupe. Tako je deset bataljona ostalo skoro deset dana neaktivno.

Jedino je Južnohercegovački odred čitavo vrijeme bio aktivno angažovan. Iako je neprijatelj, zbog nedostatka snaga,³¹ stvarno odustao od izvršenja druge etape operacije — uništenje »Crvene republike«, odnosno Južnohercegovačkog odreda — on ipak ovaj odred nije ostavio na miru. Stolačka posada, 369. protivtenkovski divizion i četnika Stolačka brigada, izvršili su više bezuspješnih pokušaja da se probiju u s. G. Hrasno, odnosno Ljubinje. To isto, sa sličnim rezultatom, pokušali su dijelovi talijanske 49. fašističke legije »San Marko« i četa ustaške milicije iz s. D. Hrasna.

Međutim, najveća opasnost ovom odredu zaprijetila je iz pozadine. Četrnaestoga jula je komandant četničke Ljubinjske brigade upućen iz Bileće u Ljubinje u pratnji dijela svoje brigade radi mobilizacije svojih pristalica, koji su se u većini krili po škripovima u opštini Ljubinjskoj. Savladavši otpor neucvršcenog Sitničkog partizanskog bataljona, četnici su prodrli i, 16. jula, zauzeli Ljubinje, potisnuvši Ljubinjsku četu Južnohercegovačkog odreda. Četnici su zatim u okolnim selima počeli održavati zborove i vršiti mobilizaciju. Prema podacima Obavještajnog centra 10. brigade ova četnička kolona je imala cilj da se u rejonu Zegulje spoji sa kolonom iz Stoca i odavde, preko s. Vlahovića, upadne u Dabar — u neposrednu pozadinu Operativne grupe brigada.³²

Opasnost ovog manevra podjednako su uočili svi zainteresovani štabovi. Štab 10. brigade uputio je za četnicima svoj 3. i 4. bataljon, prebacujući na Sitnicu, kao njihovu zaštitu, 3. bataljon 12. brigade, a štab Južnohercegovačkog odreda je odmah prikupio snage i, 17. jula, odbacio četnike sa Bančića u rejon s. Kruševica — Ljubinje — Rankovci — Gradac. Osamnaestog jula ujutru Južnohercegovački odred je produžio napad. Četnici su se povukli prema s. Ivica, gdje ih je dočekao bataljon »Rade Pravica« i nabacio na bataljone 10. brigade, s kojima je u međuvremenu uhvaćena veza.* Zajedničko gonjenje prema Bileći nije dalo većih rezultata,³³⁾ ali je i samo otklanjanje opasnosti sa ovog pravca opravdalo angažovanje tri brigadna i gotovo četiri partizanska bataljona. Izbijanje četnika u Dabarsko polje 17. ili 18. jula komplikovalo bi odbranu 12. i 13. brigade na Trusini i Sniježnici.

*) Između ostalih, u borbi sa četnicima ranjen je (i na putu za bolnicu umro) Josip Krstić, zamjenik komandanta bataljona »Mihajlo Čuzulan« Južnohercegovačkog; NOP odreda.

Ostatkom snaga (tri bataljona) i krilnim bataljonom 2. dalmatinske brigade,³⁴ štab 10. hercegovačke brigade izveo je noću 16/17. jula jedan nepovezan demonstrativni napad na spoljna obezbjeđenja Bileće. Prema divizijskim zapovijestima za odbranu od 16. i 18. jula, 10. brigada i 2. dalmatinska brigada zauzele su odbrambeni raspored, prva u cilju zatvaranja pravca: Bileća — Plana, Bileća — Sitnica, Trebinje — Sitnica, a druga s pravca Bileća — Vilusi.

Kod 11. brigade sve do 21. jula, kada je dobila obavještenje da je gotovo ispražnjen gatački garnizon, nije bilo nikakvih promjena.

Zauzimanjem Lastve noću 14/15 i prodorom na Zubce, dijelovi 2. dalmatinske brigade vezali su neprijateljevu Trebinjsku borbenu grupu, tako da nije ni u idućoj etapi mogla biti angažovana pravcem Trebinje — Ljubomir — Sitnica planina. Time su Dalmatinci na najkorisniji način sadejstvovali 29. diviziji.

Pokušaj neprijatelja da presječe snage 29. divizije

U noći 18/19. jula, kada je izgledalo da je odbrana na Trusini probijena i Dabar — osnovni objekat I etape — gotovo dostignut, Operativna grupa brigada je, u posljednjim trenucima i posljednjom snagom, uspjela da neprijateljev uspjeh pretvori u poraz, koji ga je natjerao da još jednom odstupi od plana. Neprijatelj je odlučio da angažuje sve snage i da pređe na izvršenje planom predviđene III etape, iako nije bio izvršio ni prethodne dvije.

Pripreme su na drugim pravcima bile izvršene, pa mu je ostalo samo da sredi uzdrmanu glavninu na nevesinjskom pravcu. Za ovo je bio planirao dva a utrošio — tri dana.

U toku dva dana utvrđeno je dovlačenje novih pojačanja na nevesinjski pravac (20. i 21. jula po jedna kolona od 70 kamiona), ali njihova numeracija nije ustanovljena. U toku 20-og na ovom pravcu je položaje obišao lično komandant 5. SS brdskog armijskog korpusa, što samo potvrđuje značaj koji je pridavan ovoj operaciji. Vršena je ponovna rekvizicija konja i mobilizacija konjovodaca. Četnička Nevesinjska brigada konačno je ovog dana prikupila sve bataljone i izvukla ih na položaje.

Glavnina četničke Gatačke brigade (četiri nepotpuna bataljona), 2. bataljon 370. grenadirskog puka (bez čete) i dio 3. bataljona domobranskog 9. posadnog zdruga prebačeni su noću 19/20. jula unazad, na plići bočni pravac (s. Gradina — s. Šipačno — s. Slato), u desni bok 12. brigade.

Pokreti ojačane četničke Gatačke brigade uočeni su od strane Operativne grupe još prethodnog dana, te je u tom pravcu upućen ojačani 2. bataljon 12. brigade. Poslije prvih dodira uočena je jačina ove kolone, pa je štab Operativne grupe brigada, po izbijanju njemačko-četničke kolone 21. jula oko 18 sati u s. Šipačno, uputio na ovaj pravac i dotadanju divizijsku rezervu, 3. bataljon 12. brigade, koji je tog dana bio stigao u s. Lukavac. Ova dva bataljona su noću 21/22. jula odbacili četnike na liniju Brezovi Do — Javič — Zelena ubla. U ova dva dana obje brigade imale su po nekoliko poginulih boraca.*

*) Zastavnik Tomo Sorajić iz Ljubomira kod Trebinja, vodnik voda Savo Setenčić iz Dračeva u Popovom polju (kod Trebinja), borac iz 12. brigade, te Roman Kuleša iz Varšave (Poljska) i Radovan Ćirić iz Zeljeva kod Trebinja, (borci 13. brigade).

Dvadeset prvog jula oko 12 sati krenula je u napad i četnička Bilećka borbena grupa:

— desna kolona (Granični, Zavodski i Bilećki bataljon) pravcem Bileća — k. 440 — k. 482 — Dubovac — Gradina — s. Podgorje;

— srednja kolona (Sitnički bataljon i dijelovi Ljubinjske i Stolačke brigade) pravcem Bileća — Podosoje — s. Granica — s. Krstače;

— lijeva kolona (Ljubomirski bataljon) pravcem Logor — Tu-hor — s. Sobadine — s. Zvijerina — pl. Sitnica. Oko 18 sati kolone su izbile na liniju s. Prijevor — s. Ćurjen — Nakvanj — s. Podgorje — s. Krstače — Osmić-gomile — Bukovi vrh, a već oko 21 čas i na Kukun.

Angažujući nedovoljne snage — tri čete (iz 1. i 3. bataljona) i novoobrazovanu divizijsku rezervu (njen 4. bataljon), 10. brigada nije uspjela da protivnapadom spriječi ovaj prodor neprijatelja,³⁵⁾ a imala je izvjesne gubitke.**

**) Poginuli su Milan (Milovan) Stolica iz s. Granice kod Bileće i Ivan Stubičar, iz Lepoglave (SR Hrvatska), oba iz 1. bataljona.

Sa zakašnjenjem od 36 sati štab 11. brigade je uočio da je gatački garnizon znatno oslabljen,^S6) ali je odmah, samoinicijativno, donio odluku za napad³⁷ i, u toku noći izvršio pripreme, pregrupisavanje i prikupljanje jedinica.

Na glavnom, nevesinjskom pravcu, neprijatelj je završavao pripreme (ovog dana je iz Mostara stiglo još 70 kamiona vojske)³⁸⁾ tukući artiljerijom i jurišnom avijacijom položaje Operativne grupe brigada na Trusini.

Konačno sređena, glavna Nevesinjska borbena grupa krenula je u napad ujutro 22. jula. Težište joj je bilo na pravcu Džinova Mahala — Studenac — Straževica — Magunica. Nakon žestokih borbi, sa promjenljivim ishodom, protivnapadom Operativne grupe brigada pred mrak Nevesinjska borbena grupa je ipak bila zadržana.* Koordinirano sa ovim napadom, četnička Gatačka brigada, pravcem s. Šipačno — s. Rioci, i četnička Nevesinjska brigada, pravcem s. Drežanj — s. Slato — s. Lukavac, potisle su desno krilo 12. brigade, u čijoj su se pozadini, preko Vučje bare (između planina Babe i Bjelašnice), pojavili dijelovi 3. milicijskog bataljona »Gacko«. Zbog nepovoljnog razvoja na ovom pravcu, štab Operativne grupe brigada je, u toku noći 22/23. jula, pomjerio čitavu 12. brigadu na položaje Val — Oštri vrh — Tisova pleća — Omutić, dok je 13. brigada preuzela odbranu Trusine, na položajima Tamindžina gradina — Ržanik — Vranj-kuk.

*) Među ostalim u borbama su poginuli: zastavnik Nikola i Rajko Ratković, iz Zubaca kod Trebinja, oba politički delegati vodova u 4. bataljonu 12. brigade.

Već u 6 sati ovog dana, 4. bataljon 10. brigade je počeo napad na Oblo brdo i Osmić-gomile. Usamljen, međutim, nije mogao održati dostignute položaje, pa je, pod pritiskom tri bataljona četničke Bilećke brigade, u 17 sati odstupio preko s. Pađena i s. Đeča na Rogove. Pred neprijateljem su se povukli i stanovnici iz sela Njeganovića, Pađena i Pod-gorja, sa stokom. Dijelovi 1. i 3. bataljona ove brigade (tri čete), bočnim napadom, uspjeli su da na Bijelim rudinama zadrže četnički Zavodski bataljon, koji je nastupao prema Planoj. U noćnom protivnapadu 2. i 5. bataljon 10. brigade ovladali su položajima spoljne odbrane Bileće (Vlahinja — Hadžibegovo brdo — Modropac), dok je napad 1. i 3. bataljona na Ćurjen, uprkos žestokoj borbi,³⁹ ostao bez rezultata.**

**) Pored dva ranjena borca, poginuli su: zastavnik Branko Jnić iz s. Deleuše kod Bileće, politički delegat voda, te borac Novak Salatić iz Bogdašića kod Bileće, oba iz 1. bataljona 10. brigade.

Ostavivši svoj 3. i 4. bataljon na položajima Gat, Milatovica, Kobilja glava, štab 11. brigade je noću 21/22. jula, krenuo glavninu,⁴⁰ preko s. Samobora i zauzeo s. Miholjače. Oko 10 časova na r. Mušnicu pristigli su i dva bataljona Nikšićkog vojnog područja i Pivska partizanska četa. Angažovani na desnom krilu, preko Ponikve, uskoro su izbili iznad Gacka na liniju Zečice — tt. 1156. Neprijatelj (oko 70 njemačkih vojnika i nešto četnika) pokušao je bočni udar preko s. Dražljeva, ali su ga 2. bataljon Nikšićkog vojnog područja i Pivska partizanska četa odbacili. Ne goneći ga, propustili su priliku da izbiju na kose iznad Gračanice. Time bi spriječili pristizanje pojačanja iz Nevesinja. U međuvremenu, početkom noći 22/23. jula, bataljoni 11. brigade su bili zauzeli Jovanovo brdo i Avtovac i počeli napad na Gacko, iz kojega se neprijatelj bio počeo u neredu povlačiti (artiljerija je već bila izvučena u rejon s. Nadinića). Upravo je tada u Gacko stiglo 6 kamiona sa oko 150 njemačkih vojnika, što je učvrstilo pokolebani garnizon. Istovremeno su se 2. bataljon Nikšićkog vojnog područja i Pivska partizanska četa povukli prema s. Ulinju. Neprijatelj je zbog toga jednom kolonom, preko s. Kravareva, obišao 1. bataljon Nikšićkog vojnog područja i tako prisilio štab 11. brigade da 23. jula oko 3 sata obustavi napad i do zore napusti zauzete položaje.⁴¹Prema izvještajima 11. brigade neprijatelj je imao oko 30 mrtvih i više ranjenih, a Brigada 2 mrtva*) i 5 ranjenih. Prema neprijatelje vim izvještajima, samo su četnici do 22. jula u 8 sati imali 7 mrtvih i 9 ranjenih.⁴²)

*) Imena poginulih nisu utvrđena.

Da je štab 11. brigade upornije dejstvovao (kad je već bio obavješten o stanju i mogućnostima neprijatelja), ili da je bar čvršće držao jedinice u rukama, efekat ovog napada mogao je biti i veći. Odvajanje ma i najmanje jedinice s nevesinjskog pravca svakako je imalo posljedice — u smislu usporavanja napada na težištu. Neprijatelj je, međutim, sa svega 150 vojnika⁴³) sanirao situaciju u Gacku, pa bi bilo smjelo tvrditi da je ovo odvajanje bilo i odlučujuće za neuspjeh da se od Nevesinja i Bileće presijeku jedinice 29. divizije.⁴⁴)

Dvadeset trećeg jula na sektoru Bileće i Gacka nije bilo drugih događaja. Deseta i 11. brigada su uglavnom sređivale jedinice, a neprijateljeve snage na oba pravca bile su takođe pasivne — zbog zamora.

Na nevesinjskom pravcu Operativna grupa brigada nastavila je teške odbrambene borbe u kojima je neprijatelj i ovog dana angažovao devet aviona, od čega pet »štuka«. Nastavljajući pomjeranje snaga udesno, 13. brigada je, prepustivši komandi 2. područja kontrolu masiva Hrguda i pravca preko s. Vlahovića, preuzela dio fronta s. Bezđeđe — s. D. Lukavac, što je omogućilo 12. brigadi da otkloni opasnost za svoje desno krilo ugroženo od pravca s. Slata i pl. Babe.

Štab Divizije ovog dana izdao je zapovijest za slučaj neprijateljskog dubljeg prodora ili presijecanja snaga Divizije. Ostajući pri ranijoj koncepciji odbrane bilećkog i gatačkog pravca, štab Divizije je predvidio povlačenje glavnine u Crnu Goru, ali je, istovremeno, zatražio mišljenje od Štaba operativne grupe brigada da li bi ona »mogla manvrisati u južnoj Hercegovini«. Smatrao je to najpovoljnijim rješenjem. U tom bi slučaju pod komandu štaba Grupe bili stavljeni Južnohercegovački odred i komanda 2. vojnog područja. Prisustvo Operativne grupe brigada u južnoj Hercegovini, prema mišljenju Štaba, bilo bi od velike koristi pri prelasku Divizije u napad.⁴⁵)

Umjesto toga, Operativna grupa je u 22 sata (23. jula) izvršila pro-tivnapad i, na desnom krilu, ponovo izbila pred liniju s. Podgrađe — s. Grabovica — s. Drežanj — Glog — Šiška glava.⁴⁶)

Sutradan su produžene oštre borbe na nevesinjskom pravcu, uglavnom na dostignutoj liniji, osim jednog dubokog prodora jedne njemačke čete pravcem s. G. Drežanj — Oštra gr. — Oštri vrh — s. Stevanovića Torine. Protivnapadom ova kolona je, međutim, razbijena. U gonjenju je nađeno 45 lješeva, među kojima je i više nižih oficira i jedan major.⁴⁷-¹ Podaci o gubicima 13. brigade su nepotpuni.**) Sem toga, u toku noći 12. brigada je ovladala i Glogom i Nekudinom. Operativna grupa brigada je time ponovo uspostavila prednji kraj odbrane skoro na početnoj liniji. Međutim, jedinice su već bile suviše zamorene, a municije je opet ponestalo. Istovremeno je uočeno dovlačenje novih pojačanja neprijatelju u Nevesinje.⁴⁸

**) Poginuli su potporučnik Stevan Bjelica, iz s. Ljutog Dola kod Stoca, zamjenik komandira čete u Trećem, i Halu Pašalić iz Mostara, borac u 1. bataljonu 13. brigade.

Kako su ovog dana dijelovi Nikšićkog vojnog područja, po naređenju Korpusne vojne oblasti, povučeni od Gacka, štab 11. brigade konačno je odustao od ofanzivnih namjera. Svoj 2. bataljon vratio je na Gat, a samo 1. bataljon i prištapske dijelove zadržao još dva dana u rejonu s. Lipnik — s. Samobor. Borbenog dodira s neprijateljem ovog dana uglavnom nije bilo. Četiri saveznička aviona bombardovala su Gacko, pri čemu je poginulo deset građana.⁴⁹ Na pravcu 10. brigade dan je takođe protekao bez značajnijih promjena.

Nevesinjska borbena grupa je 25. jula krenula svim snagama u napad. Neprijatelj je bio vrlo uporan. Mada je na sektoru Gloga triput odbačen, on je pred mrak ponovo zauzeo i zadržao ovaj važan i dominantan položaj.⁵⁰ Slično ovome, položaji Straževica i Magunica, na pravcu 13. brigade, prelazili su više puta iz ruku u ruke. Do mraka neprijatelj je ipak uspio da Operativnu grupu brigada potisne na liniju Krstac — s. Radovanovića Torine — s. D. Lukavac — Val — Oštri vrh — V. Rankovac — Ostrvica — Omutić. Operativna grupa brigada je ovog dana imala više poginulih* i desetak ranjenih boraca, ali se gubici neprijatelja »od 60 mrtvih« mogu smatrati preuveličanim.

*) Poručnik Drago Sarić, iz s. Borci kod Konjica, komandir čete u Prvom, Huso Đulmez iz Dubrava kod Stoca, borac 1/13. brigade, Lazar Dobranić iz Berkovića kod Stoca, borac 13. brigade i Pavle Bjelica iz s. Podkubaša kod Stoca, borac u 3. bataljonu 12. brigade.

Deseta brigada je za ovaj dan bila pripremila napad na čelo četničkog klina u rejonu Osmić-gomile — Krstače. Snage su opet bile nedovoljne (angažovani su 2, 3. i 4. bataljon i Sitnički odred), a sam napad je počeo nejednovremeno, tako da su se poslije neuspjelog napada bataljoni uputili: 2-gi u Planu, a 3. i 4. bataljon preko komunikacije, u s. Lađeviće i s. Selište, a Sitnički odred prema s. Vlahovićima. Brigada je imala 2 mrtva**) i 5 ranjenih, a četnici 3 mrtva i 9 ranjenih.⁵¹

Nevesinjska i Bilećka borbena grupa neprijatelja bile su već na 10 km jedna od druge, ali im je očito već bilo ponestalo snage da pređu i te posljednje kilometre i tako konačno ostvare cilj ove rješavajuće etape. Četnička Bilećka brigada, iako je odbacivanjem bataljona 10. brigade preko komunikacije Bileća — Plana — Gacko praktično bila stvorila mogućnost za direktan udar u leđa Operativnoj grupi brigada, nije to učinila. Na nevesinjskom pravcu desna napadna kolona u toku dana je ovladala položajima 13. brigade na Krscu i ovu potisla na Vran (k. 986 iznad s. Kulušići).***

**) Jedan od njih je zastavnik Trifko Spremo, iz s. Biograda kod Nevesinja, politički delegat voda u 2. bataljonu 10. brigade, a drugi Obrad Vasiljević, iz Petrovića (SR Crna Gora) borac 1. bataljona 10. brigade.

***) U borbama su poginuli: Hasan Dizdar i Muhamed Jugo (oba iz Mostara), te Ibro Culiman iz s. Pješivca kod Stoca, sva tri iz 1. bataljona 13. brigade.

Dvanaesta brigada je već lakše izdržala pritisak ostalih kolona, sa čijeg krajnjeg lijevog krila se već ovog dana počela izvlačiti iz borbe Gatačka borbena grupa.⁵²

Jenjavanje neprijateljevog napada neposredno pred ciljem ne može se objasniti samo zamorom. Biće da je tačna tvrdnja njemačkog komandanta, generala Najdholda, da su neki dijelovi izvučeni iz borbe radi disciplinovanja,⁵³ i da je više puta pojačavana Nevesinjska borbena grupa bila nekoliko puta tučena. Pored otkazivanja poslušnosti (moti-visanog odbijanjem saradnje s četnicima), ovo potvrđuje i »priličan broj« dezertera, od kojih je dotad u Mostaru 18 bilo strijeljano.⁵^

Stab Operativne grupe brigada ocijenio je da, s obzirom na gubitke u ljudstvu i vremenu, neprijateljski napadi ne mogu još dugo trajati. Štabu je takođe bilo jasno da bez velikih gubitaka, Grupa nije u stanju zadržati dosadašnje položaje, pa je odlučio: prethodno uputiti štabu 29. divizije sve teže ranjenike i nepotrebni materijal iz brigadnih i bata-ljonskih komora i, u toku noći 26/27. jula, prebaciti se u rejon s. Vranjska — s. Vlahovići, odakle dejstvovati prema situaciji. Kao najvjerovatniji manevar, pošto je pretpostavljao da će neprijatelj produžiti dejstvo po poznatom planu, predviđao je zabacivanje neprijatelju za leđa — preko* Sniježnice i Trusine. Popunjena ovog dana municijom⁵⁵⁾ i rasterećena,, uprkos zamoru, Operativna grupa »se osjećala sposobnom za proboj u ma kom pravcu«.⁵⁶⁾

U ovoj drugoj, šestodnevnoj etapi, došlo je s obje strane do angažovanja svih raspoloživih snaga, ali, valja reći, da su snage 29. divizije mogle biti efikasnije upotrijebljene. Četnička Bilećka brigada ne samo što je uspješno vezala najbrojniju, Desetu brigadu, jedan bataljon 2. dalmatinske brigade i Sitnički NOP odred, nego je, i bez pomoći Trebinjske borbene grupe (1. bataljon 369. puka i Trebinjska brigada), izbila na Sitnicu i ugrozila pozadinu Operativne grupe brigada. Da je štab Divizije izvukao veću rezervu,⁵⁷ njegov uticaj na tok dejstva mogao je biti odlučujući. Deseta brigada nije bila u stanju sama da tuče četničku Bilećku brigadu u njenom utvrđenom garnizonu, ali se s njom lako mogla nositi, pa je i tući na otvorenom prostoru. Što se to nije desilo, iako je ova bila već šest dana van garnizona, razlog je neadekvatno angažovanje snaga 10. brigade.

Neprijatelj je u ovoj etapi uspio da 29. diviziji nametne frontalne borbe. Na bilećkom i gatačkom pravcu to se odražavalo u vezivanju znatno većih efektiva 29. divizije nego što je bilo potrebno, dok je, na nevesinjskom pravcu, Operativna grupa brigada krajnjim naporima uspjevala da, pred mnogo nadmoćnijim neprijateljem, jedva održava front. Pri tome je trpjela visoke gubitke. Od ukupno 28 mrtvih, 72 ranjena i 45 nestalih⁵⁸ iz 12. i 13. brigade u toku jula, najveći je broj; boraca izbačen iz stroja baš u toku tih šest dana. U frontalnim borbama utrošena je cjelokupna municija zaplijenjena u prvoj etapi, a do novog plijena u frontalnim borbama teško se dolazilo.

Malobrojni i još neučvršćeni Sitnički bataljon nije mogao doći do ozbiljnijeg izražaja ni u ovoj etapi, međutim, Južnohercegovački odred (tri bataljona, dvije samostalne čete, prateća četa i zaštitnica) bio se, po svojoj borbenoj vrijednosti, približio brigadama. On je na veoma širokoj prostoriji uspješno izvršavao svoje zadatke. Od Trebinjskih brda i Šume (bataljon »Rade Pravica«) do Dubrava (bataljon »Marko Mihić«) — oko 40 km — i od Bobana (Bobanska četa u formiranju) do Hrguda i Dabra (četa »Savo Belović«) — preko 30 km prostirala se slobodna teritorija koju je taj odred kontrolisao i na njenim granicama izvodio diverzije na komunikacijama. Odred je, takođe, sprečavao upade manjih neprijateljskih dijelova i, osmatranjem i preko organizovane obavještajne mreže, pravovremeno prikupljao podatke o neprijateljevim pokretima. Odred je, pored toga, obezbjeđivao nesmetan rad komande 2. vojnog područja, komandama mjesta Stolac (s. Suzina) i Ljubinje, te rad dva sreska, pet-šest opštinskih i većeg broja seoskih narodnooslobodilačkih odbora.

Povlačenjem dijelova Nikšićkog vojnog područja iz rejona Gacka, Korpusna vojna oblast jače je vezala 11. brigadu 29. divizije za ovaj garnizon i time 29. diviziji smanjila mogućnost manevra.

Ponovnim zauzimanjem Lastve, 23. jula, i prodorom preko Zubaca prema Konavlima i u rejonu s. Vrbna, Primorska operativna grupa definitivno je omela upotrebu Trebinjske borbene grupe prema 29. diviziji, i time znatno rasteretila 10. brigadu. Da se ova borbena grupa pojavila na Sitnici, 10. brigadi bi svakako bilo teško, a možda i nemoguće da izdrži toliki pritisak.

Obilazni udar Operativne grupe brigada i poraz neprijatelja

Štab divizije, cijeneći situaciju 26. jula, došao je do zaključka da Operativna grupa brigada jedva odolijeva napadima neprijatelja sa fronta i da će se, za kratko vrijeme, za njenim leđima pojaviti četnici od Bileće. Imajući u vidu pretrpljene gubitke i zamor boraca, štab Divizije je naredio povlačenje svih brigada u Crnu Goru.⁵⁹ Međutim, kako je to već rečeno, štab Operativne grupe, koji je bio na licu mjesta i bolje poznavao trenutnu situaciju, oslanjajući se na dobro poznavanje prilika i zemljišta u južnoj Hercegovini, odlučio se na manevar i udar u pozadinu, a štabu Divizije predložio da ovaj, svojom rezervom i teritorijalnim bataljonom 1. vojnog područja, preuzme odbranu pravca s. Davidovići — Plana. Prihvativši razloge štaba Operativne grupe, štab Divizije je odobrio njegovu inicijativu i, u duhu te zamisli, izdao novu zapovijest krilnim brigadama. Ideja manevra se sastojala u slijedećem: zadržavajućom odbranom usporavati nastupanje neprijatelja dok se ne ispolji dejstvo Operativne grupe brigada u pozadini, a onda preći u energičan protivnapad i eventualno gonjenje.

Tačno prema zapovijesti štaba Operativne grupe,⁶⁰ do ponoći su se obje brigade odlijepile od neprijatelja i prikupile u polaznim rejonima. Tako je u ponoć 26/27. jula počeo manevar u dvije marševske kolone:

— desna (13. brigada): pravcem s Hebibovina — s. Bijeljani — s. Mila-vići — s. Ugarci — s. Dolovi, razmjestivši se u rejonu s. Dolovi — s. Ugarci — s. Lazarevići — Šuplja glava;

— lijeva (12. brigada): pravcem s. Barakovina — s. Divin — s. Prisoje — s. Zasada — Meteriz — s. Vranjska, razmjestivši se u rejonu s. Škrljane — s. Dlakoše — s. Ljubomišlje — s. Oblo Brdo.

U ovim rejonima, na južnoj strani Dabarskog polja, brigade su preduzele sve mjere za što bolji odmor boraca i osposobljavanje jedinica za brz pokret. Naročita pažnja poklonjena je dobroj ishrani U međuvremenu je štab Operativne grupe pratio razvoj situacije i prikupljao podatke o pokretima neprijatelja i rasporedu snaga u njegovoj pozadini.

Kada je sutradan nastavio nastupanje u pravcu s. Davidovića, neprijatelj je, ne nailazeći na jači otpor,⁶¹ svakako pretpostavio da je naša glavnina odstupila prema Crnoj Gori.⁶²) Štab četničkog Nevesinjskog korpusa je glavninu Gatačke brigade prebacio u gatačku Površ, da vrši mobilizaciju novih boraca, a Nevesinjskoj brigadi (bez 3. bataljona) naređeno je da u s. Odžaku 29. jula do 20 sati prikupi 300 boraca »u cilju čišćenja teritorije koju su partizani napustili«.⁶³ Ovo je — pored naprijed pomenutog skidanja sa fronta izvjesnih dijelova 369. divizije i razumljivog opreza na koji su ih natjerali teški porazi — jedno od objašnjenja zašto je usporen tempo napada u momentu kada je trebalo da bude pojačan. Ipak, sa onim što je ostalo (oko 1.000 vojnika u dvije kolone), produženo je nastupanje preko s. Davidovića i prema s. Riocima.

Obaviješten, u 2 sata, od štaba Operativne grupe o njenom izvlačenju iz borbe, štab Desete brigade odmah je u tom pravcu uputio .svoj 4. bataljon sa pomoćnikom komesara brigade. Bataljon se iz s. Selišta, preko Rogova, do jutra prebacio u s. Kačanj. Zbog nepoznavanja situacije, nepreciznog zadatka i zakašnjenja divizijske zapovijesti,⁶⁴) ovaj bataljon nije u toku dana došao u dodir ni s neprijateljem ni sa dijelovima komande 1. vojnog područja. Četnička Bilećka brigada ovog dana izvršila je samo dva izviđačka ispada u pravcu Plane i s. Mokrog Dola.

Pošto se u toku noći povezao s komandom Prvog područja, 4. bataljon 10. brigade je u 5,30 — zajedno s tom komandom — prihvatio borbu s nadmoćnijim neprijateljem i, u toku dana, uspio održati liniju k. 992 — Krstac — Čovkovina ispred G. Meke Gruge i Orahovice uhvativši vezu sa 4. bataljonom 11. brigade u s. Bjelavama (Korita). Tako se 28. jula, pred borbenom grupom koja je nastupala od Nevesinja, ponovo formirao front, te je zadržana na liniji s. Tucakov Do — s. Kalac.

Neposredno pred ciljem, ova grupa je, međutim, po padu mraka, koordinirano sa borbenom grupom koja je nastupala od Bileće, vrlo energično obnovila napad, u cilju konačnog spajajna u rejonu s. Rogovi .sa četničkom Bilećkom brigadom. Dva bataljona ove brigade krenuli su padom mraka sa Curjena, preko s. Podgorja, prema Planoj i Rogovima.

Uvidjevši da, razvučena na 20 km fronta,⁶⁵) ne može osujetiti nikakav manevar neprijatelja, a da se i ne govori o preuzimanju inicijative, 10. brigada je, još u toku dana, izvukla u rezervu u rejon s. Vrbice, .svoj 5. bataljon, čije je položaje preuzeo 5. bataljon 2. dalmatinske proleterske brigade. Tako je odlučujući momenat, ipak, spremno dočekan i na ovom pravcu. Uočivši neprijateljeve pokrete, štab Brigade je pripremio napad 2. bataljona na Ćurjen, u bok četničkom klinu.

Prikupivši podatke o neprijatelju i odmorivši jedinice, Operativna grupa brigada se noću 28/29. jula ponovo, preko Dabarskog polja, vratila na pl. Trusinu. Pokreti su počeli 28. jula u 23. sata. U rejonu ranijeg rasporeda, pod zaštitom 1. bataljona 12. brigade i partizanskih i teritorijalnih dijelova, Operativna grupa je ostavila komore i bolnice. Treći bataljon 13. brigade je već bio preuzeo odbranu pl. Hrguda, čime se •Operativnoj grupi obezbjeđivao slobodan manevar.

Pokreti 12. i 13. brigade ostali su neprimijećeni. Neprijatelj nije uočio ni pravac njihovog odstupanja noću 26/27. jula, ni njihovo odmaranje 27. i 28. jula u rejonu s. Vranjska — s. Zasada — Kubaš, ali je, odmah po povratku 12. brigade na pl. Trusinu, u rejon s. Stanici — a. Kulušići — s. Vujovići — s. Bezđeđe, bio obaviješten o njenom prisustvu.

Koristeći se povratkom četničkih kolona ka Ćurjenu, 4. bataljon 10. brigade i Bataljon 1. vojnog područja izvršili su napad na čelo klina Nevesinjske borbene grupe. Pošto su istovremeno osjetili prisustvo 12. brigade u svojoj pozadini, njemački dijelovi su odmah počeli da se povlače, prikupivši prethodno komore na Kosmatuši. Borba se otegla preko čitavog dana. Veza između 12. brigade i gonećih kolona sa fronta sporo se uspostavljala. Došlo je i do nesporazuma, a zamalo — i do međusobne borbe dijelova 12. brigade i 1. vojnog područja.⁶⁶ Desna kolona Nevesinjske borbene grupe je u toku dana okružena na Kosmatuši, ali se, zbog nepovezanosti napada, održala na njoj do noći.⁶⁷⁾ Štab 12. brigade je uspio da poveže sve jedinice i da, za noć 29/30. juli, pripremi koordinirani napad. Neprijateljeva kolona s Kosmatuše, iskoristivši jaku kišu i maglu, 29. jula u 21,30 izvršila je po mraku proboj iz okruženja u pravcu s. Bijeljana, a zatim drumom (trkom i bacajući dijelove opreme), produžila prema s. Berkovićima. Pravac proboja i povlačenja iznenadio je štab Brigade,⁶⁸ pa gonjenje nije moglo biti preduzeto. Treći bataljon (kroz čiji je raspored izvršen proboj) glavninom se povukao preko Dabarskog polja, a i ostale su jedinice, zbog iznenađenja, izgubile borbeni dodir.

U svitanje je 13. brigada (bez 3. bataljona) izbila na liniju Ržanik — Krivi Do — žandarmerijska stanica Trusina — k. 1177 — Vranjkuk — Cvijetov kuk, razbivši kod žandarmerijske stanice Trusina jednu kolonu od oko 120 vojnika. U ovom rasporedu ona je očekivala da se ispolji bočno dejstvo 2. bataljona 12. brigade od s. Bezđeđa. Kako do toga nije došlo, izdata je zapovijest da se brigada u toku noći prebaci u rejon s. Stanje-vići — s. Drevnica — Kubaš. Dok su pripreme za pokret bile u toku, neprijateljeva kolona, koja se probila iz okruženja na Kosmatuši, izbila je u s. Berkoviće i tu, sukobom sa terenskim političkim radnicima i odbornicima, otkrila svoje prisustvo. Iznenađen neočekivanom pojavom neprijatelja u s. Berkovićima, komandant Operativne grupe preuzeo je odmah, sa jednom četom Omladinskog bataljona i ljudstvom koje se momentalno našlo u blizini, napad od s. Kubatovine preko Dabarskog polja, naredivši istovremeno 13. brigadi da orijentiše jedan bataljon sa Trusine prema s. Berkovićima. Tako je i ova kolona, sticajem okolnosti, ponovo razbijena.⁶^ Koristeći noć i zabunu ostali su se izvukli i odstupili prema Nevesinju. Naređeno prebacivanje 13. brigade izvršeno je tek sutradan. Prvi i 5. bataljon 10. brigade su u 0,30 počeli napad na Ćurjen. Kako su naišli na prilično jake snage, razvila se žestoka borba. Zavodski i Granični bataljon četničke Bilećke brigade, privučeni ovom borbom, odustali su od napada prema Rogovima i Planoj i vratili se na Čurjen. U svanuće se ovdje našla skoro čitava Bilećka borbena grupa.⁷⁰) Snažnim protivnapadom ona je odbacila bataljone 10. brigade preko s. Bogdašića ka Tegarinoj gredi, što joj je omogućilo da se do 15 sati, manje-više po planu, povuče u Bileću, na položaje spoljne odbrane garnizona: Modropac — Hadžibegovo brdo — Kamenica i Vlahinja.^71}

Ukupni gubici neprijatelja ovog dana bili su približni gubicima za svih šest dana frontalne odbrane u prethodnoj etapi, s tom razlikom što su gubici 29. divizije bili nesrazmjerno manji — 3 mrtva,*^} 13 ranjenih i 1 nestao.

*) Potporučnik Mirko Lojović iz s. Lipnika kod Gacka, komandir čete, zastavnik Radovan. Miladinović, iz Zubaca kod Trebinja, vodnik voda Gabrijel Potloček, iz G. Rijeke kod Novog Marofa (SR Hrvatska) svi iz 10. brigade.

Manevar Operativne grupe brigada i udar u pozadinu neprijatelja izvedeni su u momentu kada su obostrane snage na težištu borbe bile i fizički iscrpljene, a sve rezerve praktično utrošene. Manevar je za Operativnu grupu, u prvom redu, značio neophodan predah. Dvodnevni odmor, obezbijeđen uspješnim izvlačenjem iz borbenog dodira, tajnošću pokreta i iznenađenjem u pogledu pravca povlačenja, osposobio je njene jedinice da se upuste u nove višednevne napore. Njena neočekivana pojava čitavom dužinom grebena Trusine iznenadila je neprijateljeve komandante. Jedinice za čijim se leđima ona našla — momentalno su okrenule front, težeći da se što prije dokopaju garnizona. Lijeva napadna kolona Nevesinjske borbene grupe to je u potpunosti uspjela, dok je desnu — samo slučaj spasio potpunog uništenja. Njihovo povlačenje, međutim, faktički je značilo mnogo više. Sav trud i postignuti uspjesi u osvajanju terena pali su u vodu. U momentu kada su bile na puškomet međusobnog odstojanja, kada je između njih bio samo 4. bataljon 10. brigade, kada su se njihovi komandanti pripremili za »čišćenje teritorije koju su partizani napustili«, Nevesinjska i Bilećka borbena grupa okrenule su svoje kolone i preduzele povlačenje u polazne garnizone. Uspjeh manevra Operativne grupe brigada doprinijela je i upornost 10. i 11. brigade na bilećkom i gatačkom pravcu odbrane i Južnohercegovačkog odreda, koji im je obezbijedio duboko zaleđe a dijelom snaga ih je i prihvatio. Posebno su za to zaslužni 4. bataljon 10. brigade i jedinice komande 1. područja divizijske Vojne oblasti, one su na sebe primile frontalni udar neprijatelja i, u toku dva dana, zadržavale nastupanje Nevesinjske borbene grupe.

*

Uspješnim izvođenjem ove odbrambene operacije 29. divizija*) je u potpunosti izvršila zadatak dobijen od štaba 2. udarnog korpusa. Pravci koji su iz Hercegovine izvodili na slobodnu teritoriju 2. udarnog korpusa u Crnoj Gori bili su sigurno zatvoreni. Slamanjem poduhvata »Zonenštih«, Divizija je, sa svoje strane, spriječila planirano sužavanje osnovice snaga NOVJ određenih za prodor u Srbiju, što je do punog izražaja došlo idućeg mjeseca, u Durmitorskoj operaciji.

*) Na kraju operacije, 31. jula, Divizija je raspolagala sa: 1943 puške, 75 automata, 152 puškomitraljeza (talijanski puškomitraljezi, uslijed nedostatka municije talijanske izrade, zamijenjeni su njemačkim i engleskim), 26 mitraljeza, 20 protivtenkovskih pušaka, 16 minobacača 60 mm, 14 minobacača 81 mm, 1 brdski top 75 mm, 9 tromblona za pušku i 265 pištolja. Sada je i municije bilo skoro triput više — 195 hiljada metaka, ali — gotovo polovina te municije bila je engleska na svega 37 puškomitraljeza »bren«...

Dvadeset deveta divizija nije dozvolila da je neprijatelj u svom poduhvatu »Zonenštih« izbaci iz Hercegovine. Na zauzetom prostoru bila bi uništena njena materijalna baza, a razmah narodnooslobodilačkog pokreta u Hercegovini usporen.

Prema zaplijenjenoj zapovijesti,⁷² neprijatelj je planirao masovne represalije nad narodom. Neka sela je trebalo da budu potpuno uništena, a sve muško stanovništvo u njima povješano. Međutim, 29. divizija je, uspješnim dejstvima, onemogućila ove neprijateljeve namjere.

Nov odnos snaga uticao je na dalju diferencijaciju i brže osipanje kolaboracionističkih formacija, četnika, milicije, pa i legionara u sastavu njemačkih jedinica. Rad društveno-političkih organizacija postao je još življi, a akcije vojnopozadinskih organa i organa narodne vlasti postale su efikasnije.

Prema planu trebalo je da se operacija »Zonenštih« završi za 12 dana. Međutim, II i IV planirana etapa potpuno su otpale, a operacija je slomljena za 17 dana, prije završetka III etape. Proizilazi da je njemačka 369. divizija bila u zakašnjenju čitavih 17 dana, koji se nikako nisu mogli nadoknaditi.

U toku operacije, od 13. do 29. jula, prema podacima štaba 29. divizije, »tačni« i »naknadno provjereni« gubici neprijatelja su bili: 511 mrtvih (od toga 433 iz njemačke 369. legionarske pješadijske divizije, a iz Nevesinjskog i Trebinjskog četničkog korpusa — bez Trebinjske i Konjičke brigade — 78 četnika), 38 zarobljenih i preko 800 ranjenih.⁷³Zaplijenjeno je: 3 brdska topa 75 mm, 4 minobacača 81 mm, 3 minobacača 46 i 60 mm, 20 puškomitraljeza, 17 automata, 120 pušaka,⁷⁴8 radio-stanica, preko 50.000 metaka, 320 mina 81 mm, 140 mina 60 mm i 120 granata 75 mm, jedna kino-kamera, 1 puškarska radionica, 300 kg sanitetskog materijala i 7 tona ratne vojne opreme. Prema istim podacima, naši gubici su iznosili: 37 poginulih i 104 ranjena (od kojih 18 teže), a nestalo je, takođe, oko 100 boraca. U nedostatku potpunije neprijateljeve dokumentacije, nemoguće je bliže provjeriti ove brojke. Štab Divizije nije evidentirao gubitke teritorijalnih jedinica, a iz dokumenata nije u potpunosti vidljiva ni sudbina »nestalih«. Nema ni podataka o zarobljavanju boraca Divizije. Zna se da je dio teških ranjenika podlegao povredama, da su i teritorijalne jedinice imale osjetne gubitke, ali i da se većina »nestalih« uskoro vratila u jedinice. To sve ukazuje da je broj poginulih u operaciji mogao biti i veći od 50,*⁾ da se »nestali« mogu svesti na četvrtinu i da su ranjeni gotovo u cjelini registrovani.

*) Pored ranije registrovanih, u operaciji su poginuli: Vlado Vujović iz Simijova, zamjenik komandira čete u 2. bataljonu 12. brigade (na Trusini), Mirko Rogan iz Fatnice, borac u 4. bataljonu 12. brigade (na Bezđeđu) svi opština Bileća; zastavnik Lazar Kljajić iz Zaloma (kod Nevesinja), politički delegat voda, te Nenad Vuković, borac u 12. brigadi (u Brezovim dolima) i Pajo Kokotović, borac Teritorijalnog bataljona 1. vojnog područja, oba iz Biograda kod Nevesinja; Drago Milojević iz Parojske Njive, Rade Vreća iz Kučića i Jakov Kijac iz Doma-ševa (sve kod Trebinja), borci Bataljona »Rade Pravica« Južnohercegovačkog NOP odreda i još neki.

Sa sigurnošću, međutim, može se konstatovati da je brojno stanje 369. divizije poslije ovog poraza prvi put od dolaska u Jugoslaviju palo ispod 10.000. U pogledu plijena u naoružanju cifre su čak umanjene, a u pogledu neprijateljevih gubitaka — preuveličane. Broj zarobijenih_rbio je takođe, veći. Potvrda za to ima više.**) U odnosu na broj zaplijenjenog naoružanja, uzimajući u obzir i činjenicu da se u odbrambenim borbama nije dolazilo do plijena, dobila bi se cifra od približno 300 mrtvih neprijateljevih vojnika.

**) Njemački oficiri (po našim obavještajnim podacima) cijenili su gubitke Nevesinjske i Blagajske borbene grupe u I etapi na preko 800 izbačenih iz stroja. U svojoj knjizi Krv na kamenu (IV dio), komandant Divizije, Vlado Šegrt, kaže da je sam komandant 369. divizije izjavio da je u operaciji imao 510 mrtvih.

Pored ostalog, ovako krupne uspjehe naročito su omogućili:

— duboko izviđanje i poboljšana obavještajna služba;

— činjenica da je štab Divizije, iz zaplijenjene zapovijesti na početku dejstva, saznao plan neprijatelja;

— objedinjavanje komandovanja na težištu borbe, formiranjem štaba Operativne grupe, što je omogućilo koordinirano i odvojeno tučenje, u početku razdvojenih, neprijateljevih kolona;

— početni uspjesi, s velikim plijenom u municiji, koji su veoma smanjili vatrenu neravnopravnost Operativne grupe brigada i, na taj način lišili neprijatelja jednog od najvažnijih elemenata nadmoći. To je odredilo dalji tok operacije. Zaplijenjena municija omogućila je odbranu;

— noćna dejstva, zabacivanje i udari po neprijateljevoj pozadini, uz slabije frontalno zadržavanje u toku dana, kao elemenat manevra, gotovo da su obilježje svakog napada ili protivnapada na svim nivoima. Uz to, ponavljali su se uporno, svaku noć, ne pružajući neprijatelju mogućnost da planski odmara jedinice;

— efektni bočni udari 10. brigade, kao i udar 11. brigade na oslabljeni sektor — ispražnjeni gatački garnizon. Oni su, s malo jačim zalaganjem i boljom organizacijom, mogli postati vrlo značajni;

— sadejstvo partizanskih i teritorijalnih jedinica sa udarnim brigadama.

I, na kraju, da se i naročito istakne: zalaganje, upornost i visok borbeni moral 12. i 13. brigade, koje su podnijele glavni teret u slamanju neprijateljeve napadne moći.⁷⁵

Kroz višemjesečne borbe protivnici su bili međusobno dobro upoznali taktiku, numeraciju i raspored snaga. Međutim, ta saznanja nisu u potpunosti iskorišćena ni na jednoj strani. Iz neprijatelj evih i dokumenata 29. divizije to se jasno vidi. Između ostalog, vidi se visoko mišljenje štaba 369. divizije o borbenoj vrijednosti 29. hercegovačke divizije. »Dvadeset deveta divizija važi kao elitna divizija. Do sada još nikada nije odlučno tučena. Potpuno vlada taktikom partizanskog rata, uz znalačko iskorišćavanje zemljišta. Najčešće pokušava da obiđe naše snage i da ih zahvati s leda. Pri napadu naših snaga smjesta prelazi u protivnapade. Bori se žilavo, rijetko da koga zarobimo.«⁷⁶ Istina, ma kako jaka, neprijateljeva obavještajna služba nije mogla prodrijeti u neke dijelove slobodne teritorije, zbog jedinstva naroda, pa je snage na tom području precjenjivala, a podaci su bili dijelom zastarjeli, naročito u pogledu numeracije. Obavještajna služba 29. divizije, znatno poboljšana ali još nedovoljno stručna, zadržavala se na opštim konstatacijama o približnom broju i sastavu, ne ulazeći u detalje.

Ostali propusti neprijateljevog komandovanja svode se uglavnom na šablonizam i upornost u sprovođenju planiranih zadataka, bez obzira na promijenjene uslove; zatim na nejednovremenu upotrebu raspoloživih snaga, čime je bilo omogućeno njihovo pojedinačno tučenje. Heterogen sastav i različita borbena vrijednost jedinica svakako su neprijatelju otežavali komandovanje i manevar, ali je to moglo biti uveliko nadoknađeno voznim parkom, sredstvima veze i, na kraju, rezervama.

I na strani Divizije je bilo nedostataka: nedovoljan uticaj štaba Divizije na borbena dejstva uzrokovan znatnom udaljenošću (30 do 40 km) od najtežih okršaja; nemanje jačih rezervi, iako je bilo uslova da se one stvore i obnavljaju; i saznanje neprijateljevog plana »u izvjesnoj mjeri je sputavalo štab Divizije u manevru snagama«.⁷⁷ Uz neravnomjerno opterećenje brigada, najveći propust bio je u tome što su dvije starije — i brojno jače brigade — ostale suviše dugo neangažovane (10-ta osam i 11-ta šesnaest dana), pa su tako mnoge neprijateljeve greške i slabosti ostali neiskorišćene.

Obavještajna služba Divizije uz to nije blagovremeno uočila »pobunu« 2. bataljona 370. grenadirskog puka,*) što je svakako bio glavni razlog da se bojazan štaba Divizije o udaru na njegove nedovoljno zaštićene ustanove u Somini nije ostvarila.

*) Karakter, razmjere i vođe nisu poznati. Bataljon je izvučen iz borbe i razoružan. Poslije istrage, izvjestan broj vojnika je predat vojnom sudu u Sarajevu a neki su strijeljani. Isti bataljon je, pobivši njemačko jezgro, u septembru 1944. na Pelješcu prešao na stranu NOVJ.

NAPOMENE (XI glava):

1) Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941 — 3945, Beograd, 1958, str. 252 — 255. De Angelis i Zeilmajer, poslijeratne izjave, NjA, kut. 71, br. reg. 1/1, kut. 70, br. reg. 1/2. Lothar Rendulic, Gekämpft, Gesiegt, Geschlagen Haidelberg. 1952, str. 228 — 229.

2) Svim snagama komandovao je komandant njemačkog 5. SS brdskog armijskog korpusa sa specijalnim štabom.

3) Još manje je moglo doći do izražaja sadejstvo ostalih najbližih jedinica: 1. proleterskog u Sandžaku i 3. i 12. udarnog korpusa u istočnoj Bosni, zbog njihove velike udaljenosti.

4) AVII, ANOP-a, kut. 1144 A, br. reg. 25/2.

5) AVII, ANOP-a, kut. 1143 A, br. reg. 1/1.

6) General-pukovnik Vojo Kovačevic: »Nepokretna Crvena republika« u zborniku »Hercegovina u NOB«, str. 789.

7) »Posebno se radi o tome da se otkriju banditska uporišta, skladišta oružja i hrane i unište« Podvučeno u originalu). — M. K. AVII, NjA, kut. 18 A, reg. br. 19/4. A da je, pri tome, važan elemenat bila i pljačka govori uputstvo: »Svakog poginulog pretresti, sve upotrebljive dijelove odjeće prikupiti i sprovesti nazad« (Isto, reg. br. 20/4).

8) Precizirajući zadatak bataljonu »Brandenburg« u drugoj etapi operacije, komandant 369. divizije, ratni zločinac general Najdhold, naredio je: »Mjesta Zagnježđe (Zagnježđe — primjedba autora) i Udora imaju se uništiti, muško stanovništvo ovih sela ima se objesiti«. (Zapovijest br. 121 od 11. VII 1944. Arhiv VII, NjA, kut. 18 A, reg. br. 19/4.

9) AVII, ANOP-a, kut. 1143, reg. br. 13/8. Iako je zapovijest za odbranu izdata 16. jula i 18-tog u 13,00 dopunjena novom zapoviješću (AVII, kut. 1143, reg. br. 14/8), ne bi se moglo reći da je štab Divizije sporo reagovao, s obzirom na io da zadaci nisu suštinski mijenjani i da su bitni elementi bili riješeni radio--depešama.

10) AVII, NjA, kut. 18, reg. br. 3/12.

11) Isto, kut. 1152 A, reg. br. 5/5 i usmena izjava zamjenika komandanta 13. brigade Milorada Kujačića.

12) Oko 5 metaka na pušku.

13) AVII, ANOP-a, kut. 1151 A, reg. br. 3614 i kut. 1151, reg. br. 5/5.

14) Isto, kut. 1143, reg. br. 10/12; kut. 1152 A, reg. br. 2/7.

15) Štab 13. brigade smatrao je neophodnim da se omladinci prethodno stručno obuče. Tog dana bataljon je imao samo 90 pušaka i 3 puškomitraljeza, ali je u toku operacije i on naoružan iz plijena, AVII, ANOP, k. 1152 A, br. reg. 5 i 11/5.

16) Zaplijenjena aleata (prilog uz zapovijest) i radna karta komandanta 369. bata- ljona nisu pronađeni.

17) AVII, ANOP-a, kut. 1143, reg. br. 13/8.

18) Plijen: 2 minobacača 81 mm, 2 minobacača 60 mm, 1 puškomitraljez, 35 pušaka, 5 automata, ispravna radio stanica sa šifrom, kompletna puškarska radionica i velika količina druge opreme. Od zaplijenjene municije u izvještajima je evidentirano: 170 mina za minobacač 81 mm 100 mina za minobacač 60 mm i 28.000 puščanih metaka. Takođe je zaplijenjeno oko 40 konja i, isto toliko, ubijeno. Isto, CA, BH-V-9336 str. 98 — 99. ANOP, kut. 1143, reg. br. 1318 i 10/12, kut. 1152 A, reg. br. 6/5.

19) Isto, kut. 1143 A, reg. br. 3/7. Prema normama iz drugog svjetskog rata, u tadanjem svome brojnom stanju, 29. divizija je, u uslovima normalnog snabdijevanja, trebalo da ima samo u pokretnim rezervama 341.400 metaka (150 metaka na borca, 800 na puškomitraljez i 2.500 na mitraljez), a imala je samo jednu petinu potrebnih rezervi, ili manje od neprikosnovene.

20) AVII, NjA, kut. 18 A, reg. br. 20/4.

21) Isto, ANOP, kut. 1143, reg. br. 10/12, kut. 1152 A, reg. br. 2/7 i 6/5.

22) Izgleda da je istovremeno na ovaj pravac iz Širokog Brijega dovučen i 2. bataljon 369. puka, koji je od marta mjeseca bio u sastavu tzv. 21. SS fiktivne divizija. Zarobljeni vojnici na tom pravcu pripadali su njegovoj 6. četi, a baš ovog dana neprijatelj je u s. Zovi Do počeo da pali kuće. V. Kovačevic u čl. Hercegovina u NOB, str. 784, AVII, CA, BH-V-9336, str. 100 NjA kut. 18 A. reg. br. 52/4a.

23) AVII, CA, BH-V-9336, str. 99 — 100.

24) AVII, ANOP, kut. 1152 A, reg. br. 7/5.

25) Isto, kut. 1143 A, reg. br. 10/12.

26) O borbama na tom pravcu general Najdhold kaže: »Najteže napade i gubitke imao je da izdrži 369. izviđački odred i 3. bataljon 370. puka i to istočno od Stoca. Uz najteže gubitke i potpuno raspršeni, ovi odredi probili su se do Neve-sinjske grupe da se tamo preformiraju« (AVII, NjA, kut. 18 A, reg. br. 54y/4).

27) AVII, ANOP-a, kut. 1152 A, reg. br. 7/5. Izvještaj štaba 13. brigade. AVII, ANOP, kut. 1152 A, reg. br. 2/7. Spisak poginulih boraca Divizije br. 2, reg. br. 280 i 397.

28) Na Zečku se, na primjer, nalazio samo komandant Operativne grupe sa grupom kurira, jednim mitraljezom i jednim minobacačem.

29) Naime, iako je štab Divizije predlog o obrazovanju Operativnog štaba odobrio tek svojim naređenjem str. pov. br. 641 od 19. jula 1944, u 19.30, u jednom izvještaju se izričito kaže da je on formiran »dan prije« tog naređenja, a vidjeli smo da su štabovi brigada i prije toga koordinirali svoje akcije (AVII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 9, 10, 12 i 16/12).

30) Nedostaju potpuniji podaci o gubicima. Između ostaloga, zaplijenjena su 4 mitraljeska postolja, kino-kamera ratnog dopisnika i bataljonska zastava. (AVII, ANOP, kut. ;.143 A, reg. br. 4/7 i kut. 1151 A, reg. br. 38/8).

31) S tog pravca skinuti su 3. bataljon 4. puka »Brandenburg« i 3. bataljon 370. grenadirskog puka.

32) AVII, ANOP, kut. 1148-B, reg. br. 8/1.

33) U tim borbama je ukupno poginulo 13 četnika, ranjeno dvadesetak i zarobljen 1 četnik, dok su se svi novomobilisani (jedan bataljon?) razbježali kućama. (AVII, kut. 1148 B, reg. br. 8/1 i kut. 1143 reg. br. 19/12.

34) Brigada je, u sastavu Primorske operativne grupe, glavninom zatvarala pravac Trebinje — Lastva — Vilusi, a krilnim bataljonom pravac Bileća — s. Perović — Vilusi.

35) AVII, CA, BH-V-8464 i FNOP, kut. 1148 B, reg. br. 8/1.

36) Za obezbjeđenje garnizona neprijatelj je u Miholjacama, Avtovcu i na Stepenu ostavio po jedan bataljon četničke Gatačke brigade, a u Gacku Gatačku četu milicijskog 3. bataljona 9. posadne brigade i minobacačku četu 2. bataljona 370. _tpuka sa tri minobacača 81 mm i 1 topom.

37) Za napad su predviđena po dva bataljona 11. brigade i Nikšićkog vojnog područja, Pivska partizanska četa i prištapski dijelovi brigade.

38) AVII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 19/12.

39) Četnici su imali 5 ranjenih (AVII, CA, BH-V-8468; FNOP, kut. 1148 B, reg. br. 8/1).

40) Prvi i drugi bataljon, Prateću i Omladinsku četu, Izviđački vod i Podoficirski kurs.

41) AVII, ANOP, kut. 1149 B, reg. br. 15/2, kut. 1150 A, reg. br. 15 i 6/2.

42) AVII, ANOP, kut. 1150 A, reg. br. 6/1 i CA, BH-V-9336, str. 105.

43) U noći 22/23. jula prispjelo pojačanje u Gacko došlo je u svega 6 kamiona, ali je 23. i 24. jula na putu Nevesinje — Gacko takođe bio živ saobraćaj. U toku jednog od ova dva dana saveznički avioni su u Gacku i na ovom putu oštetili 2 kamiona i 2 topa, pored toga što su neprijatelju nanijeli gubitke od nekoliko mrtvih i 15 ranjenih vojnika. (AVII, ANOP, kut. 1150 A, reg. br. 15/2).

44) Štab divizije u svom naređenju 11. brigadi od 24. jula u 8.30 ovako je ocijenio njegov značaj: »... situaciji koja je vladala na sektorima naših brigada u vremenu .od 21. do 22. ov. mj. pritisak vaših bataljona na Gacko bio je smišljen i dobro procijenjen i sa takvim svojim radom ste mnogo olakšali 12. i 13.brigadi, odvlačeći jedan dio snaga sa njihovog sektora u pravcu Gacka« (AVII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 20/8).

45) AVII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 19/8.

46) Isto, kut. 1143, reg. br. 23/12; kut. 1143 A, reg. br. 4/7; kut. 1152 A, reg. br. 2/7.

47) AVII, kut. 1143, reg. br. 23/12.

48) Numeracija jedinica nije utvrđena, štab Operativne grupe ovog dana cijenio je snage neprijatelja na 1200 vojnika sa 5 topova, a već sutradan na 2000 sa 8 topova — od toga je moglo biti najviše 500 — 600 četnika (AVII, ANOP, kut, 1143, reg. br. 23 i 25/12).

49) Operacijski dnevnik četničkog Nevesinjskog korpusa, str. 109.

50) Iako izvještaj štaba 29. divizije pominje gubitke od 60 mrtvih, samo za ovaj dan, vjerovatniji je domobranski podatak da je 2. bataljon 370. puka u napadu preko Šipačna (18 — 27. 7) imao ukupno 30 mrtvih, 12 ranjenih i 3 zarobljena. AVII, ANOP, k. 1143, reg. br. 23/12. Zbornik, tom II, knj. 28, dok. 138.

51) AVII, ANOP, kut. 1143 B, reg. br. 8/1 i ČA, BH-V-8468, str. 27.

52) U operacijskom dnevniku 9. domobranske posadne brigade na str. 23 zabilježeno je da su dvije njemačke čete iz ove grupe u borbama na pravcu Fojnica — s. Šipačno — s. Rioca od 18. do 27. jula imale 30 poginulih, 12 ranjenih i 3 zarobljena vojnika (AVII, ANDH, kut. 111, reg. br. 1/11. Zbornik, tom IV, knj. 28, dok. 138.

53) Po izjavi generala Najdholda, to je bio 1. bataljon 370. puka (AVII, NjA, kut. 18 A, reg. br. 52/4).

54) AVII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 24/12.

55) Ipak, još nije bilo ručnih bombi. Umjesto njih, štab Divizije stavio je Operativ noj grupi na raspolaganje sve što je imao — 150 — 200 engleskih nagaznih mina, koje su se, za nuždu, mogle upotrijebiti kao ručne bombe, (AVII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 21/8).

56) AVII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 25/12.

57) U rezervu je uziman samo po jedan bataljon, ali je i on upotrebljavan na bileć- kom pravcu. Bio je rezerva štaba 10. brigade.

58) AVII, ANOP, kut. 1143 A, reg. br. 4/1; kut. 1152 A, reg. br. 2/7.

59) Arhiv VII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 19/8.

60) AVII, ANOP, kut. 1152 A, reg. br. 22/1.

61) Teško je, u nedostatku dokumenta, bliže ustanoviti momenat kada je neprijatelj ocijenio da su se naše jedinice izvukle iz dodira. Jedini ali i žilav otpor pružilo je na Lipniku ljudstvo komande 1. područja i komande mjesta Bileća.

62) To je, uostalom, odgovaralo očekivanju njemačkog komandovanja, a i namjeri štaba 29. divizije (AVII, NjA, kut. 18 A, reg. br. 20/4, ANOP, kut. 1143, reg. br. 19/8).

63) AVII, CA, BH-V-9210.

64) Divizijsko naređenje (str. pov. br. 666) da se bataljon hitno uputi na Lipnik primljeno je u štabu 10. brigade tek u 11 sati, pa je bataljonu moglo biti prenijeto tek krajem dana (AVII, ANOP-a, kut. 1148 A, reg. br. 8/1, str. 23).

65) U rasporedu: 5. bataljon: s. Vlahinja — Hadžibegovo brdo; 1. bataljon: Modro-pac — s. Bogdašići; 3. bataljon: s. Mokri Do — s. Krivaca; 2. bataljon; Plana — Rogovi.

66) AVII, ANOP, kut. 1143, reg. br. 4/1-7.

67) Međutim, njeni gubici su bili vrlo visoki, blizu 40 mrtvih i mnogo ranjenih, od čega dvadesetak teže (na nosilima). Demoralisana, ona je čak bila sklona da se preda. (AVII, ANOP, kut. 1148 B, reg. br. 8/1, kut. 1143, reg. br. 4/7).

68) AVII, ANOP, kut. 1143 A, reg. br. 4/7.

69) Na bojištu je nađeno 25 lješeva, zarobljeno je 6 i ranjeno 20 vojnika. Zaplijenjeno je 3 puškomitraljeza, 2 automata, 16 pušaka, oko 1000 puščanih metaka, 15 ručnih bombi i 1 pištolj. (AVII, ANOP, kut. 1152 A, reg. br. 11/5).

70) Povlačenje Bilećke borbene grupe obrazloženo je u dnevniku četničke Bilećke brigade time što do 29. jula nije uhvaćena veza s Nevesinjskim korpusom, zatim izmorenošću boraca u devetodnevnim naporima, te očekivanim napadom na Bileću. (AVII, ČA, BH-V-8468, str. 33).

71) Prema našim podacima, u ovoj borbi »četnici su imali 13 mrtvih i mnogo ranjenih«, dok je 10. brigada imala (računajući i 4. bataljon) 3 mrtva i 5 ranjenih. Prema neprijateljskim podacima, četnici su imali 5 mrtvih i 5 ranjenih. Na obje strane poginuo je po jedan komandir čete (AVII, ANOP, kut. 1148 B, reg. br. 8/1; CA, BH-V-8468, str. 35).

72) AVII, NjA, kut. 18-11, reg. br. 20/4.

73) Sedam zarobljenih vojnika njemačke narodnosti je zamijenjeno za jednog oficira Britanske vojne misije, dok su ostali, uglavnom Jugosloveni, Poljaci i Česi, dobrovoljno stupili u jedinice 29. divizije. (AVII, ANOP, kut. 1143 A, reg. br. 7/8; Dnevnik 29. divizije, str. 96).

74) AVII, ANOP, kut. 1145 A, reg. br. 9/1.

75) U naređenju 13. brigadi od 3. avgusta 1944. (pov. br. 698/44). štab 29. divizije kaže: »U toku čitave ofanzive ta brigada se pokazala neobično borbena i uporna u )borbi. Ako se uzme u obzir da je to brigada mlada, vi ste učinili čuda od junaštva. Kako umješno rukovođenje, tako i borbenost učinili su da ta brigada savlada sve teškoće i napore i da izađe kao pobjednik u zaista teškim upornim borbama«. (AVII, ANOP, kut. 1152 A, reg. br. 30/1).

76) Originalni tekst glasi: »29. div. gilt als Elite-Division. Bisher noch nie entscheindend geschlagen. Völlige Beherrschung der Kleinkriegstaktik unter geschichter Ausnützung des Geländes. Versucht meist eigene Kräfte zu umgehen und im rücken zu fasseb. Beim Angriff durch eigene Kräfte werden sofort Gegenangriffe geführt. Kämpft zäh, macht kaum Gefangene« (AVII, NjA, kut. 18-I, reg. br. 20/4). Drugi deo posljednje rečenice citata je netačan i tendenciozan. Napisan je u cilju zastrašivanja potčinjenih jedinica. Baš zbog čestog zarobljavanja mnogobrojnih njemačkih vojnika u Hercegovini, u Stocu je već poodavno postojala i uveliko dejstvovala njemačka specijalna komanda za razmjenu zarobljenika sa 29. divizijom NOVJ. S naše strane razmjenjivani su samo njemački državljani. Naši državljani i državljani savezničkih zemalja uglavnom su ostajali dobrovoljno u sastavu divizije.

77) General-potpukovnik Vojo Kovačević: Neka iskustva iz borbi hercegovačkih jedinica, diplomski rad na VA 1955. str. 44 — 45. (Biblioteka Više vojne akademije JNA, Beograd, inv. br. 2970/1).

Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument