PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

LOKOMOTIVE SAMOUBICE U sklopu akcije paljenja aviona na njemačkom aerodromu u Rajlovcu, 10. avgusta 1943. godine, Druga četa Trećeg bataljona je dobila zadatak da napadne željezničku stanicu Podlugovi. Trebalo je da zauzme i na taj način obezbijedi brigadi da nesmetano uništi neprijateljske avione koji su sijali smrt po našim glavnim snagama u petoj neprijateljskoj ofanzivi i poslije nje, a ni naša brigada ni dana nije bila pošteđena od njihovih stravičnih posjeta. Komandir naše čete Lazo Ivaniš i Mirko Kesić, zamjenik političkog komesara Trećeg bataljona, prije polaska čete u akciju objasnili su borcima značaj napada na ovu stanicu, naglašavajući da od njenog uspješnog zauzimanja u dobroj mjeri zavisi i uspjeh u napadu cijele brigade. Vrijeme je bilo vedro i toplo. Četaje tiho i neprimjetno pregazila neki potočić i ubrzo se našla ispred same željeznićke stanice. Borci su sa nestrpljenjem oćekivali određeno vrijeme za napad. Komandir čete je tačno u 22,00 časa komandovao brzu paljbu i četaje u istom trenutku, sa 12 puškomitraljeza izvršilajuriš na stanicu, koja je ubrzo osvojena. Pred veoma jakom vatrom naših boraca neprijatelj je napustio položaje i povukao se u suprotnom pravcu od stanice i pruge. Na stanici smo zatekli jednu teretnu kompoziciju natovarenu svinjskim mesom, brašnom, šećerom, jajima, cigaretama i drugim životnim namirnicama. Pored ove kompozicije, na stanici je bilo još pet lokomotiva pod punom parom. Komandi čete bilo je poznato da se u Visokom nalazi njemačko-ustaški garnizon, udaljen svega 8 km odavde, i da će Nijemci i ustaše intervenisati upravo ovuda kako bi stigli u pomoć napadnutom aerodromu u Rajlovcu, od željezničke stanice Podlugovi udaljenom svega 20 km. Radi toga je još prije napada na stanicujedan vod upućen u zasjedu prema Visokom. Međutim, četa se oomah po zauzimanju stanice našla pred velikim problemom - kako uništiti teretnu kompoziciju sa hranom i parne lokomotive tako da više ne mogu da služe neprijatelju. Pokušali smo da ih onesposobimo nekim ćekićima, ali to su ispadala neznatna oštećenja, gotovo bez ikakve koristi. U međuvremenu, dok smo pokušavali da onesposobimolokomotive, zasjeda nam je javila da od Visokog, radi intervencije, dolazi njemački voz. U tom tre-nutku četa se našla u vrlo složenoj situaciji i pred pitanjem - šta da radi. Pošto je vrijeme brzo proticalo, komanda čete je odlučila da se pruga sruši i da prihvatimo borbu kako se brigada ne bi našla između dvije vatre. U tom kritičnom momentujedan od željezničara je, krišom od ostalog željezničkog osoblja, predložio komandi čete da se pruga još ne ruši, dodajući: "Vi naredite da ja dam jednog mašinovođu, a vi dajte dva borca, pa neka otjeraju jednu lokomotivu na 500 metara od stanice prema Rajlovcu, a zatim je, uključenu pod punom parom, nakon što prethodno iz nje iskoče, puste pred njemački voz". Tako smo i postupili i na isti naćin uputili smo i drugu lokomotivu. Prije realizacije te namjere, zasjeda je obaviještena da se brzo udalji od pruge kako ne bi neko od boraca stradao u slučaju da lokomotive ispadnu iz šina. Ovako upućene lokomotive direktno su se sudarile sa vozom kojije krenuo u pomoć Nijemcima na aerodromu. Da li su Nijemci imali žrtava i koliko, u ovom sudaru ostalo nam je nepoznato, ali je vjerovatno da su ih imali dosta. Međutim, zasjeda je, za svaki slučaj, i poslije toga razrušila prugu i ostala i dalje na obezbjeđenju sve dotle dok nije dobila naređenje za povlačenje. Preostale četiri lokomotive uništili smo tako što smo najprije dvije, postavljene na rastojanju od 1 do 1,5 km, pod punom parom puštali jednu na drugu. One su se pri velikoj brzini i u direktnom sudaru rneđusobno uništavale i odmah ispadale iz šina. Na isti način smo uništili i preostale dvije lokomotive. Na kraju smo iz teretne kompozicije uzeli onoliko hrane, odjeće i obuće koliko smo mogli da pone-semo. Željezničko osoblje i seljaci su, krišom jedni od drugih, nosili u šumu i potočić džakove brašna, šećera i ostalih namirnica. Sve ostalo što se nije moglo ponijeti četa je zapalila, tako da je cijela kompozicija izgorjela. U samoj zgradi željezničke stanice nalazile su se velike bačve pune zejtina. Njih smo uništili na taj način što smo ih izrešetali puškomitraljezima. Tako se iz njih sav zejtin izlio po stanici i ispred nje, i činilo nam se da ga je bilo do koljena. Četaje u potpunosti izvršila svoj zadatak dobiven od štaba brigade. Obavila ga je bez gubitaka. U dva časa poslije pola noći četi je izdato naređenje za povlačenje u sastav brigade. Tada sam se nalazio na dužnosti politićkog komesara Druge čete. Velimir Kukolj Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument