Rođen je 1922. godine u selu Bjelaja kod Bosanskog Petrovca, Bosna i Hercegovina, kao najstariji sin Hasana Ibrahimpašića, naprednog poljoprivrednika. Hasan je imao pet sinova i dvije kćeri. Poslije završetka niže gimnazije u Bihaću, Mahmut je pošao u banjalučku učiteljsku školu. Ovo revolucionarno žarište Bosanske krajine ne samo da je presudno utjecalo na njegovo političko formiranje, već je Mašo ideje naprednog omladinskog pokreta prenosio i u svoj rodni Bjelaj, šireći ih po ostalim selima Petrovačkog polja. Vrativši se kući iz Banja Luke u vrijeme uspostavljanja ustaške "Nezavisne Države Hrvatske", Mašo se odmah javno deklarirao protiv takve "tvorevine" i najoštrije osudio progone Srba, čime je navukao na sebe gnjev ustaške vlasti. U svom selu je formirao skojevski aktiv, koji je imao značajnu ulogu u pripremama ustanka.

A kada su odjeknuli prvi ustanički pucnji s Oštrelja i Klekovače, Masa su u vozu za Bihać, kamo je išao po zadatku ustanika, uhapsile ustaše i zatvorile u zloglasnu Bihaćku kulu, odakle se, u jesen 1941, pod sretnim okolnostima i akcijom ilegalaca, oslobodio i krenuo u Bihaćku partizansku četu. Nije trebalo mnogo vremena da borci i rukovodioci zavole Masa i da ga, početkom 1942, prime u KPJ, a zatim izaberu i za političkog komesara omladinske čete.

Mašo je od tada uvijek među najhrabrijim borcima svoje čete. Isticao se u mnogim napadima. Poslije oslobođenja Bihaća bio je u Štabu 4. bataljona 8, krajiške brigade. U prvoj žestokoj borbi koju je bataljon vodio na Lipi, za vrijeme neprijateljske ofanzive na Grmeč, januara 1943, Mašo je ličnim primjerom. u jurišu na njemačko mitraljesko gnijezdo, pokazao kako se valja boriti. Tako je bilo i u borbama s nadmoćnim njemačkim snagama koje su, u proljeće 1943, opkolile njegov bataljon. Kao zamjenik političkog komesara 4. bataljona 8. krajiške brigade, išao je na čelu dijelova koji su hrabro jurišali i izvršili uspješan proboj.

Ponovilo se to i na Manjači, u borbi s četnicima, i mnogo puta na neprijateljskim uporištima — od Bihaća i Bosanske Krupe do Banja Luke i Sanskog Mosta.

Jula 1944. Mašo je politički komesar 5. kozarske brigade. Rade Kondić, narodni heroj, bio je komandant. Slagali su se i voljeli. Kozarčani su voljeli svog druga Mahmuta Ibrahimpašića, koliko i on njih. Samo s osobinama koje su ga krasile, mogao je stajati na čelu neustrašivih Kozarčana.

Forsirajući reku Bosnu na Manjači, kod Žepča, kada je brigada počela da savlađuje prve prepreke na marš u prema Srbiji, Kozarčani su se sukobili s jakim njemačkim snagama. U jednom jurišu u prvim borbenim redovima poginuo je Rade Kondić, komandant brigade. Mašo nije htio da ostavi mrtvog komandanta, već je s bombašima izvukao poginulog druga.

Bio je 19. oktobar 1944. Na prilazima Ljutoj strani u zaseoku Popovići, zapadno od Ripnja prema Avali, ušančilo se dvije hiljade njemačkih vojnika. Napadale su ih 5. i 12. brigada 11. krajiške divizije, pod komandom Miloša Šiljegovića, junaka s Kozare.

S Kozarčanima iz ovog bataljona bio je i Mašo. Kao i uvijek hrabro se boreći, tu je i poginuo. Mahmut Ibrahimpašić — Mašo sahranjen je na groblju Oslobodilaca Beograda, između Branka Neradića i Momčila Milanovića, koji su poginuli zajedno s njim.

Ćijela porodica Ibrahimpašić učestvovala je u narodnooslobodilačkoj borbi. Mašov brat Hakija, prvoborac, i sestra Devleta, također su poginuli u narodnooslobodilačkoj borbi.

Narodnim herojem proglašen je 15. novembra 1944. godine.

Rijeka i Trst.