spisak
Gajić Mihajla Ljubivoje Đoka

Rođen je 1904. u selu Mali Požarevac (kod Mladenovca), Srbija, u imućnoj seljačkoj porodici. Bavio se zemljoradnjom i bio veoma ugledan domaćin u svom selu. Rano se počeo baviti političkim radom i imao je dosta utjecaja na seljake. Izvjesno vrijeme je bio u opoziciji, a zatim, pod utjecajem komunista, sagledava stvarnost, okreće se radničkom pokretu, prihvata njegove ideje i 1939. postaje član KPJ. Postavši član Partije, na sebi svojstven način oštro istupa protiv građanske opozicije i režima. Isticao je potrebu ujedinjenja radnika i seljaka zbog lakšeg odupiranja buržoaskim eksploatatorima. Znao je što znači prosvjećenost, pa je dao prijedlog i dobar dio materijalnih sredstava za otvaranje čitaonice i narodne tribine u svom selu. Bio je inicijator stvaranja udruženja napredne omladine u Malom Požarevcu.

Narodnooslobodilačkom pokretu pristupio je prvih dana ustanka 1941, godine. Izvjesno vrijeme se nalazio na dužnosti političkog komesara 3. čete 1. šumadijskog odreda. S obzirom na njegovu popularnost, iskustvo u političkom radu i utjecaj na narodne mase, povjerene su mu, uglavnom, političke dužnosti. Kao član SK KPJ za gračanski srez, ispoljio je mobilizatorske i organizacione sposobnosti u pridobivanju masa za NOB. Bio je neumoran partijsko-politički radnik. Radio je u vrlo teškim uslovima, stalno u opasnosti da bude otkriven.

Partija mu je povjerila odgovorne dužnosti, znajući da će ih on savjesno i odgovorno izvršiti. Izvjesno vrijeme je bio sekretar Partije u ljiškom srezu, a zatim predsjednik Okružnog NO, odbora za Mladenovački okrug; na toj dužnosti je i poginuo, u svom rodnom selu, 21. februara 1944. godine. Bilo je to u vrijeme održavanja značajnog sastanka s visokim političkim rukovodiocima. Policija je to otkrila, i cijeli jedan vod pripadnika Srpske državne straže je opkolio kuću. U neravnopravnoj borbi Ljubivoje i ostali drugovi dali su junački otpor, borili se nekoliko sati, i svi herojski izginuli. Pogibija omiljenog partijsko-političkog rukovodioca Ljubivoja Gajića teško je odjeknula tim dijelom Srbije, ali je njegova smrt pojačala mržnju prema okupatoru i domaćim izdajnicima i bila nadahnuće mnogim novim borcima NOP-a.

Narodnim herojem proglašen je 9. oktobra 1953.

spisak