Rođen je 25. listopada 1899. godine u Sukincu, Križevci, Hrvatska, u siromašnoj radničkoj porodici.

Otac mu je bio šumarski radnik, a i Mirko, do 1941. godine, radi na šumskim radilištima. Nije išao u školu, već ga je mati učila. Preselio se, 1913. godine, u Levinovac, u virovitičkom kraju, gdje su njegovi kupili zemlju. Otac mu je poginuo u prvom svjetskom ratu, tako da mu je majka ostala sama s osmoro djece. Naprednom radničkom pokretu pridružuje se 1936; članom KP Jugoslavije postaje 15. rujna 1940. godine.

Odmah poslije okupacije zemlje, 1941. godine, pridružuje se NOP-u.

Odbija, usprkos prijetnji, da se, poslije okupatorskog uspostavljanja NDH, priključi ustaškom pokretu, što zahtijevaju od njega ustaše iz sela. Štoviše, nastavlja svoju djelatnost i povezuje se s komunistima i drugim naprednim i patriotski raspoloženim ljudima iz susjednih sela.

Kada je u virovitičkom kraju formirana prva grupa naoružanih Srba, odlazi u tu grupu, iako je u njoj odlučujući utjecaj imao šovinist i četnik Jovo Kosanović. Krajem 1942. godine, prelazi u Štab Treće operativne zone, gdje obavlja kurirske i druge specijalne poslove. Veljače 1944. godine povučen je na pozadinski rad; postaje članom Općinskog komiteta KP Hrvatske u Pivnici, a zatim i članom Kotarskog narodnog odbora te, potkraj 1944. godine, članom Oblasnog komiteta KP Hrvatske u Virovitici.

Od početka rata, Mirko Fiket se ističe hrabrim držanjem u borbi i pravilnim političkim radom u jedinicama.

Kao član prve grupe naoružanih Srba u virovitičkom kraju, hrabrošću, druželjubljem i političkim djelovanjem dobiva simpatije većeg dijela boraca, i ostaje u grupi usprkos Kosanovićevim nastojanjima da ga ubije, ne trpeći ga ni kao komunista ni kao Hrvata. Njegovom zaslugom ta grupa je, većim dijelom, prešla potpuno na stranu NOP-a (dok je komandir Kosanović, s još nekolicinom svojih pristalica, strijeljan, kao izdajnik).

Posebno se istakao u borbama na Lomu, Kućancima, Orahovici, Drenovcu, Vilić-Selu, Čaglinu, Malim i Velikim Bastajima, Miokovićevu, Siraču, Hum-Varošu, Levinovcu. Kada su ga, krajem 1941. godine, s grupom boraca, opkolile ustaše u selu Kometniku, hrabrošću i odlučnošću izvukao je cijelu grupu. Početkom 1942. godine opkolilo ga je, s još trojicom drugova, nekoliko stotina ustaša, usred dana, u šumici kod Levinovca (pokraj Virovitice). Opkoljeni partizani prihvaćaju borbu, i uspijevaju se održati do ponoći. Poslije pogibije svojih drugova, nastavlja borbu sam, zahvaljujući preciznom gađanju (još prije rata bio je poznat kao odličan strijelac), obara desetak ustaša koji mu se pokušavaju približiti. To je pokolebalo neprijatelja, i on se izvlači iz obruča. Taj događaj, posebice što su u toj borbi sudjelovale i ustaše iz njegova sela, donosi mu ugled u narodu, kao i poštovanje neprijatelja. U vrijeme rata bio je, od ustaša, ucijenjen na 150.000 kuna.

Poslije oslobođenja zemlje, djeluje i radi u svom kraju. Bio je član Kotarskog komiteta KP Hrvatske u Virovitici, šef odsjeka za zdravlje i socijalnu politiku u kotaru, član Suda časti... Godine 1953. odlazi, zbog bolesti, u penziju.

Narodnim herojem proglašen je 24. srpnja 1953. godine.