Rođen je 18. marta 1909. godine u Đedovicama, Sokolac, Bosna i Hercegovina. Potiče Iz siromašne seljačke porodice.

Osnovnu školu je završio u Han-Stjenicama. Poslije završetka osnovne škole, ostao je na selu kod roditelja, i bavio se zemljoradnjom. Mučan život na selu odveo ga je rano na put revolucionarne borbe za jedinstvo radnika i seljaka i za poboljšanje uvjeta života. Član KPJ postao je 1938. godine. Poslije prijema u Partiju, još više se aktivira u političkoj borbi, i postaje jedan od značajnih narodnih tribuna, koji se svojom političkom zrelošću i smjelošću uspio uzdići do velikog borca romanijskog područja. Stekao je i solidno marksističko obrazovanje, družeći se sa studentima Grujom Novakovićem, Slobodanom Principom Seljom, i drugima.

U vrijeme priprema njemačkih fašista za invaziju na našu zemlju, Danilo je s grupom drugova s Romanije otišao u Sarajevo, i tražio da ih kao dobrovoljce prime u vojsku — da brane zemlju.

Odmah poslije kapitulacije stare Jugoslavije, uključuje se u pripreme i postaje jedan od organizatora ustanka na Romaniji. Odlazi na područje Rogatice i Sjenice, i diže narod u borbu. Bio je jedan od prvih boraca romanijskog partizanskog odreda, komandir glasinačke čete i zamjenik komandanta Romanijskog partizanskog odreda.

Već u prvim borbama se istakao kao hrabar i vješt borac. Samo za nekoliko dana, on je s dva druga razoružao žandare u Sjeverskom, kod Rogatice, uništio deset neprijateljskih kamiona na cesti, i na nekoliko mjesta porušio željezničku prugu.

Kad je romanijska partizanska grupa narasla, formirana je Romanijska četa, za čijeg je komandira postavljen Danilo Đokić. S romanijskom četom je napravio niz podviga. Posebno se istakao u borbi za oslobođenje Sokoca, 25. augusta 1941. godine, kada je kao bombaš doprinio uništenju neprijateljskog uporišta u osnovnoj školi, i kasnije, u borbama na Crvenim stijenama na Romaniji, Danilo je, sa svojom četom, vodio svakodnevne borbe s ustašama i domobranima; najčešće bombama i jurišima, odbijao je napade neprijatelja, koji je pokušavao da osvoji položaje koje su držali partizani. Danilovi podvizi i neustrašivost imali su u narodu velikog odjeka. Junački je poginuo, novembra 1941, na Crvenim stijenama na Romaniji, prilikom osmatranja položaja. Narod Romanije i Glasinca je ispjevao pjesme o svom legendarnom junaku.

Narodnim herojem proglašen je 6. novembra 1942. godine.