Rođen je 14. travnja 1920. u siromašnoj seljačkoj porodici u selu Kovačiću, općina Knin, Hrvatska. U majke je bio jedino dijete, a oca nije ni zapamtio, tako da mu sreća od najranijih dana nije bila naklonjena. Osnovnu školu završio u svom selu. U petnaestoj godini krenuo je u svijet za zaradom. Godine 1936. kao fizički radnik zaposlio se na Unskoj pruzi. Na tom radu je proveo dvije godine i postao član URSS-ovih sindikata, učestvujući u štrajkovima.

U aprilskom ratu 1941. godine Jošo je kao dobrovoljac stupio u 54. pješadijski puk, koji je iz Knina upućen na Zadarski front. Sudjelovao je u borbi koju su dijelovi puka vodili s Talijanima kod sela Oćestova i Staroj Straži. Prilikom raspadanja vojske, Jošo je izbjegao zarobljavanje i s pedesetak ljudi pod oružjem vratio se u Kovačić.

Već 1. kolovoza 1941. među ustanicima je koji napadaju ustaše u selu Polači, oko Knina i Strmice, gdje je njegova hrabrost i odvažnost došla do naročitog izražaja. Kad je uslijedila Četnička izdaja, Jošo se odlučno suprotstavio četnicima. Upadao je na zborove, koje je držao četnički vojvoda pop Đujić, i otvoreno istupao protiv izdajnika. Zbog toga postaje veoma popularan u Kninskoj krajini. Ugled mu je još više porastao poslije uništenja jedne grupe ustaša rujna 1941. u selu Krčiću.

Siječnja 1941. Jošo postaje komandir Kninske partizanske čete, na čijem je formiranju radio po direktivi Partije. Sa ovom četom učestvovao je u mnogim borbama Protiv četnika i Talijana na sektoru Knina i Bosanskog Grahova, postižući uvijek pobjede. Lipnja 1942, formiranjem 2. dalmatinske brigade, Jošo Durbaba je postavljen za komandira 3. čete 2. bataljona. Tada je primljen u članstvo KPJ. To ga je još više potaklo na podvige. Poslije nekoliko uspješnih borbi studenog 1942. postavljen je za komandanta 2. bataljona. Poslije borbi za oslobođenje Livna, prosinca 1942, u kojima je razbio ustaše na Borovoj glavi, Jošo je upućen u Kninsku krajinu sa zadatkom da radi na formiranju partizanskih jedinica i da razbije četnike. Zahvaljujući stečenoj popularnosti, uspio je za kratko vrijeme da formira Kninski partizanski bataljon; postao je njegov komandant. Odlučnim ofanzivnim akcijama potisnuo je četnike iz znatnog dijela Kninske krajine. U siječnju 1943. razbio je napad oko 1400 hercegovačkih četnika, pod komandom zloglasnog vojvode Petra Baćevića, koje su tu prebacili Talijani radi učešća u IV ofanzivi. Poslije toga Kninski bataljon ušao je u sastav 5. dalmatinske brigade i učestvovao u borbama u dolini Neretve, a zatim u prenošenju nepokretnih ranjenika preko masiva Prenja. iako je bio ranjen od neprijateljske avijacije, Jošo nije napuštao bataljon, bodreći borce da izdrže izuzetne teškoće.

Poslije rasformiranja 3. dalmatinske brigade, na Sutjesci 7. lipnja njen 2. bataljon sa Jošom Durbabom došao je u sastav 2. dalmatinske brigade. U vrtlogu velike bitke našla se i njegova familija. Jošo je tu na Sutjesci doživio najteže momente. Od avionske bombe ranjen je njegov trogodišnji sin, izgubivši lijevo oko. Iako mu se ništa teže nije moglo dogoditi, Jošo se nije kolebao. Stegao je srce i odlučno je probijao njemačke obruče kroz Zelengoru.

Listopada 1943. na Čakoru je 2. dalmatinska brigada vodila borbu protiv dijelova 297. njemačke divizije i muslimanskih balista. Tu je Jošo na čelu 4. bataljona, na položaju Sikirice, vještim manevrom uništio 220 njemačkih vojnika i 7 oficira i zaplijenio cijelo njihovo naoružanje, a sutradan, na ponovljeni napad Nijemaca, poveo bataljon u protujuriš i ponovo ih razbio i nanio im velike gubitke.

Početkom ožujka 1944. godine, 2. dalmatinska vodila je borbu protiv Nijemaca i četnika oko Dragalja i Crnogorskog Grahova. U tim teškim okršajima, neprijatelj je sa više pravaca koncentrirao oko 8000 ljudi i napao naše pozadinske jedinice oko Čeva i Bate. U kritičnoj situaciji u kojoj se našla bolnica, Josi je naređeno da sa svojim bataljonom razbije neprijatelja. Ne gubeći vrijeme pošao je na izvršenje zadatka. Borba je trajala dan i noć. Pojačan još jednim bataljonom, Jošo je odlučnim napadom i manevrom razbio neprijatelja, koji je imao 150 poginulih i 130 zarobljenih četnika.

U lipnju 1944. Jošo Durbaba je sa još nekoliko izraslih vojno-politički h rukovodilaca upućen iz Crne Gore u 8. dalmatinski korpus i tamo raspoređen za komandanta Kninskog partizanskog odreda sa tri bataljona. Kasnije je bio i zamjenik komandanta brigade i istakao se u završnim operacijama za oslobođenje osobito u borbama za oslobođenje Sušaka i Rijeke.

Po završetku rata Jošo je ostao u Armiji kao aktivni oficir. Završio je Vojnu akademiju. Položio ispit za Čin pukovnika. Bio je na dužnosti komandanta puka i brigade. U rezervu je preveden u činu general-majora. Od tada je aktivni društveno politički radnik. Predsjednik je općinskog SUBNOR-a Knin, član predsjedništva SUBNOR-a za Dalmaciju, član saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije, član Komiteta SK općine Knin i zastupnik u Saboru SR Hrvatske.

Za narodnog heroja proglašen je 27. studenog 1953. godine.