Rođen je 15. septembra 1907. godine u selu Miošići, općina Pale, Bosna i Hercegovina, u siromašnoj seljačkoj porodici.

Do 1941. godine bavio se zemljoradnjom. Kao dopunskim zanimanjem bavio se tesarskim poslovima i izgradnjom kuća u svom i okolnim selima. Pošto u njegovom selu nije bilo osnovne škole, a prilike njegovih roditelja nisu dozvoljavale da ga šalju u školu na drugom mjestu, nije ni pohađao osnovnu školu. Međutim, sam je naučio da čita i piše. Pripadao je Zemljoradničkoj stranci i politički je bio vrlo angažiran.

U narodnooslobodilačkoj borbi učestvuje od jula 1941.

godine. Kada su organizatori ustanka, članovi KPJ s područja Glasinca i Romanije, saopćili narodu odluku CK KPJ o dizanju ustanka i pozvali rodoljube da stupe u oružanu borbu, Mihajilo se odmah odazvao. On je na zborno mjesto doveo više ustanika iz njegovog i okolnih sela. Odmah je pokazao vojničku snalažljivost i hrabrost pa je, prilikom formiranja partizanskih grupa, postavljen za komandira voda, koji je dobio naziv Čvorski vod, jer su borci u tom vodu bili pretežno Čvore. Kad je vod narastao, formirana je Čvorska četa, a poslije je nosila naziv 1. pračanska četa, čiji je komandir bio Mihajilo. U martu 1942. godine Mihajilo je postavljen za zamjenika komandanta Pračanskog bataljona Romanijskog partizanskog odreda.

Mihajilo se, odmah poslije stupanja u ustanak, istakao hrabrošću. Pod njegovom komandom, Čvorski vod je odmah poslije formiranja izvršio uspješne akcije oko Prače, Sočica, Han-Stjenica i na pruzi Sarajevo—Višegrad. Kad su jedinice Romanijskog partizanskog odreda vršile napad na Rogaticu, Mihajilo je sa svojom četom napao kod Podgraba, na pruzi Sarajevo—Višegrad, kolonu domobrana, koji su hitali u pomoć garnizonu u opkoljenoj Rogatici, i poslije borbi koje su trajale cijelog dana, zaustavio njihovo nadiranje; tada je poginulo 20, a zarobljeno 25 domobrana, zaplijenjena tri mitraljeza i 20 konja natovarenih municijom. To je bio dragocjen plijen, jer se u oružju još oskudijevalo. U borbi na Prutinama, gdje je ubijeno 200 ustaša, Mihajilo je zarobio top. U toj borbi, kad je njegovoj četi nestalo municije, on se sam probija u domobransku komoru, i pod kišom kursu ma donosi svojim borcima sanduk municije. Taj podvig Mihajila Čvora je omogućio da četa odbije napad neprijatelja. Međutim, u toj borbi je ranjen, pa je otišao u bolnicu.

Iz partizanske bolnice je izišao još nezaliječen, i komandirao svojom četom u borbama koje je četa vodila s Nijemcima, 12. i 13. januara 1942. godine, na Romaniji. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti i dobro organiziranoj obrani, Nijemci nisu uspjeli da probiju front njegove čete. Ali, Mihajilo je ponovo ranjen, i prebačen u bolnicu 1. proleterske brigade.

Kao hrabar borac i dobar komandir čete, Mihajilo je primljen u KPJ 25. decembra 1941. godine.

Poginuo je 5. septembra 1942. godine od četnika kad je, po direktivi Partije, vršio dužnost društveno-političkog radnika, na terenu Miošića i Prače. Naime, četnici su, u namjeri da ga ubiju, došli u njegovo mjesto kao da su partizani. Kada su se s njim sreli, uperili su puške u

partizansku grupu s kojom je bio Mihajilo, i pozvali ih na predaju. "Zar vama da se predam", uzviknuo je Mihajilo i podigao pušku. Ali, pao je pokošen četničkim mitraljezom. Bio je jedan od najhrabrijih boraca iz njegovog sela, iz kojeg je poginulo dvadeset osam partizana.

Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine.