Rođen je 10. augusta 1913. godine.

Porijeklom je iz ugledne radničke porodice, koja je, u potrazi za radom, izvjesno vrijeme provela u SAD. Poslije povratka iz Amerike, njegova porodica je živjela u Nikšiću, gdje je završio gimnaziju.

Još kao gimnazijalac pripadao je skojevskoj organizaciji. Poslije odlaska u Beograd, gdje je studirao prava, aktivno se uključio u napredni studentski pokret, pa je 1940. godine postao član KPJ.

Poslije kapitulacije zemlje, aprila 1941. godine, vratio se u Nikšić, i aktivno se uključio u pripreme za oružani ustanak. Pošto su okupatori namjeravali da pohapse sva sumnjiva lica i komuniste, Okružni komitet je donio odluku da se, početkom jula, iz grada sklone svi za koje se zna da mogu biti uhapšeni. Tako se medu komunistima koji su prije julskog ustanka izbjegli iz grada našao i on. Postao je borac čete "Đuro Đaković", formirane od boraca koji su izišli iz grada. Bila je to primjerna jedinica, sastavljena od članova KPJ i skojevaca, koji su bili već provjereni u nizu akcija.

Isticao se u borbama koje je njegova jedinica vodila u okolini Nikšića. To je došlo naročito do izražaja poslije formiranja udarnih bataljona (početkom marta 1942. godine).

U aprilu 1942. godine, u borbi na Kablenoj glavi kod Nikšića, upao je u zasjedu četnika i zarobljen. U zatvoru je bio mučen. Kao komunist i komesar čete imao je junačko držanje. Otvoreno je prkosio i ismijavao četnike i nacionaliste, kao sluge okupatora. Rekao im je da ih prezire kao ljudska ništavila. Svojoj rodbini je poručio da ne pokušavaju da za njega traže bilo kakvu milost od okupatora i domaćih izdajnika. Poznat je njegov prkosni osmijeh sa strelišta, pred uperenim cijevima.Kvislinzi u Nikšiću organizirali su javni proces grupi boraca i komunista. Na ovom procesu Ljubo se otvoreno rugao vijećnicima tog sramnog Suda. U stvari, njegove riječi su odzvanjale kao optužbe, pa su se organizatori procesa pokajali, i brzo donijeli odluke o smrtnim presudama grupi komunista, medu kojima je bio i Ljubo. Mirno je saslušao smrtnu presudu, spreman da do posljednjeg daha ostane dosljedan svojim komunističkim uvjerenjima.

Tih dana okupator i kvislinzi su, da bi zastrašili narod, komuniste i druge rodoljube izvodili na strijeljanje ispod Trebjese. Maja 1942. izveden je i Ljubo na strijeljanje. Na strelištu je nastavio da bodri drugove, čime je podizao duh otpora kod stanovništva, prisiljenog da prisustvuje javnom strijeljanju komunista i ostalih rodoljuba. Klicao je: "Živjela slavna Komunistička partija!" I kada su ga prvi mitraljeski rafali pogodili, stajao je uspravno i gordo dovikivao da će doći dan pravedne osvete.

Njegovo herojsko držanje na gubilištu pod Trebjesom imalo je veoma pozitivan odraz na stanovništvo ovog kraja. Ostao je upečatljiv njegov svijetli lik. Okupatori i izdajice su ga se i mrtvog plašili.

Narodnim herojem proglašen je 10. jula 1953. godine.