Rođen je 16. novembra 1905. godine u Staroj Pazovi, Vojvodina.

Porijeklom je iz siromašne seoske porodice, pa je još odmalena osjetio sve tegobe života u kapitalističkoj Jugoslaviji. Poslije završetka osnovne Škole radi kao napoličar, obrađujući zemlju veleposjednika. i tako ishranjuje sebe i svoju porodicu. Brzo uočava bijedu života radnih ljudi u kapitalizmu i počinje da vodi borbu protiv eksploatacije i nepravde. U toj borbi prihvata ideje KPJ. Svojom aktivnošću i ličnim primjerom vrši utjecaj na poljoprivredne radnike i siromašne seljake da se organizirano bore za bolji život. KPJ zapaža njegovu revolucionarnu aktivnost i moralna svojstva i prima ga u svoje redove 1935. godine.

Kao partijac pojačava rad i stvara uporišta Partije u Staroj Pazovi i okolnim selima. Oko sebe okuplja nove komuniste i postaje sekretar partijske ćelije 1936. godine, a 1937. godine izabran je za sekretara MK KPJ u Staroj Pazovi, koji 1938. godine vrši funkciju SK KPJ za staropazovački srez. Na partijskoj konferenciji 1940. godine izabran je za člana Okružnog komiteta KPJ za Srijem.

Svojom aktivnošću i borbom stiče veliki ugled u narodu. Bio je učesnik i organizator štrajka poljoprivrednih radnika u Staroj Pazovi. Organizira i prikupljanje pomoći za štrajkače-obućarske radnike. Razvija solidarnost među radnicima.

Aktivno radi i s omladinom, pa 1938. godine obnavlja i učvršćuje aktiv SKOJ-a u Staroj Pazovi.

Djeluje kroz Slovačku čitaonicu, kao član uprave, s još nekim Članovima KPJ. Tu razvija komunističke ideje i proleterski internacionalizam.

Aktivno radi na razvijanju zadružnog pokreta. Okuplja omladinu i stvara organizaciju Zadružne omladine 1939. godine. Ideju zadrugarstva širi i među odraslima. Staropazovčani i drugi ga biraju za predsjednika Zemljišne zajednice, koja je sprovela odluku o podjeli dijela državne zemlje bezemljašima.

U Čmelikovoj kući održana je partijska konferencija okružnog značaja, na kojoj su donjete važne odluke za revolucionarni rad u Srijemu.

Njegova aktivnost, komunističke ideje i borba nisu ostali nezapaženi buržoaskoj vlasti, koja ga proganja, a veleposjednici ga protjeruju sa svojih imanja da im ne "buni radnike". Bez obzira na teror i prijetnje, Čmelik nastavlja revolucionarnu aktivnost.

Aprilski rat 1941. godine ga je zatekao u vojsci. Zbog izdaje jugoslovenske buržoazije, vojska se raspala, a Janko je zarobljen zajedno s hiljadama drugih vojnika i otjeran u zarobljenički logor u Njemačku. Znajući da ga čekaju revolucionarni zadaci, uspijeva da iziđe iz logora, i juna 1941. godine dolazi u Staru Pazovu, gdje se odmah povezuje s OK KPJ za Srijem i

nastavlja revolucionarni rad. Postaje politički sekretar SK KPJ za srez Stara Pazova. Radi na učvršćenju oružanih grupa, uspostavljanju veza, snabdijevanju ilegalaca. Kao član OK KPJ za Srijem zadužen je da formira Podunavski partizanski odred, što je s uspjehom izvršio. Ostvario je uspješno i zadatak prihvaćanja grupe komunista koji su pobjegli s robije iz Sremske Mitrovice, i njihovog prebacivanja na oslobođenu teritoriju Srbije. Kad se vraćao s partijskog sastanka, 19. novembra 1941. godine, bio je izdan i fašisti mu postavljaju zasjedu u namjeri da ga uhapse. Iznenađen, Janko je pokušao da bježi, ali je teško ranjen i uhvaćen. Znajući koga imaju u rukama, fašisti ga lece u zemunskoj bolnici, u namjeri da poslije, primjenom najstrašnijih sredstava mučenja, od njega saznaju podatke o radu komunista. Do proljeća 1942. godine agenti danonoćno muče ovog jugoslovenskog revolucionara, i, razjareni što nije htio ništa da prizna, u bolnici mu pucaju u tek zaraslu ranu.

Iz zemunske bolnice prebačen je u zatvor u Sremskoj Mitrovici, a zatim ga odvode u Vukovar, gdje je ponovo podvrgnut strašnom mučenju. Gulili su mu kožu s leđa i svrdlom bušili kosti. Čmelik je sve to herojski izdržao. Prijeki sud u Vukovaru, gdje je Čmelik donijet na nosilima, donio je 2. maja 1942. godine presudu kojom je prekaljeni komunist osuđen na smrt. Strijeljan je 12. maja iste godine, u Sremskoj Mitrovici.

Nekad su (a možda i danas) škole, poduzeća i ulice ponosno nosile ime heroja Janka Čmelika.

Za doprinos širenju komunističkih ideja, za pokazanu revolucionarnost, za učešće u socijalističkoj revoluciji, za herojsko držanje u neprijateljskim zatvorima i za pokazana komunistička svojstva, u znak priznanja, 25. oktobra 1943. godine proglašen je narodnim herojem.