Rođen je 1917. u Zagrebu. Prije rata bio je aktivan u radničkom pokretu. U napredni radnički pokret uključuje se u Zagrebu neposredno poslije naukovanja za trgovačkog pomoćnika. Izvjesno vrijeme radi u Zagrebu, a zatim, 1932. godine, odlazi u Tuzlu. Godine 1935. odlazi na odsluženje vojnog roka, u artiljeriju. Godine 1936. se vraća u Zagreb, ali poslije kratkog vremena odlazi u Španjolsku, kao dobrovoljac u internacionalnim brigadama.

U Španjolskoj je, početkom 1937. godine, dodijeljen bateriji protuavionske artiljerije "Dambrovski", u Albaseti.

Najprije sudjeluje u borbama na centralnom frontu, a potom na frontu u Aragoniji. Komandir baterije bio je tada Lazar Latinović, a od Jugoslavena s njim su se nalazili:

Branko Krsmanović, Mirko Kovačević i Ilija Engel. U svim borbama Cvetko se isticao kao hladnokrvan i hrabar vojnik, a posebno kao odličan nišandžija. Krajem 1937. godine primljen je u Komunističku partiju.

Poslije odlaska iz Španjolske, Cvetko je u Francuskoj zatvoren u koncentracioni logor Girs. Početkom travnja 1940, Cvetko, Lazar Latinović i Ivan Trpin su, kao organizatori manifestacija u logoru, odvedeni u vojni zatvor u Bordo. Prije dolaska Nijemaca u logor, prebačeni su ponovno u Girs, u južnoj Francuskoj, a zatim u vojni zatvor u gradu Pau, u blizini francusko-španjolske granice, gdje im je održano suđenje. Suci, stariji oficiri, od kojih su neki sudjelovali u proboju solunskog fronta u prvom svjetskom ratu, a neki bili ogorčeni zbog brze kapitulacije Francuske, imali su "razumijevanja za vojne prestupnike", a posebno za one iz Jugoslavije. Presuda je glasila: 6 mjeseci zatvora, ali se u kaznu uračunavao i boravak u istražnom zatvoru. Poslije izdržane kazne u listopadu 1940. godine upućeni su u logor Verne. Međutim, dok su još bili u zatvoru, dobili su direktivu partijskog komiteta u logoru, čiji je sekretar bio Ivan Gošnjak, da na putu u logor pobjegnu i da se upute u Marsej, gdje je trebalo da organiziraju punkt za prihvat odbjeglih Jugoslavena iz logora. U Marseju su se obratili generalnom konzulu Kraljevine Jugoslavije, Ivanu Gerasimoviću, koji je pripadao Samostalnoj demokratskoj stranci, a za kojeg se znalo da je naklonjen "Špancima" Čak im je slao štampu u logore. Iako je Ministarstvo unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije izdalo naređenje kojim se zabranjivalo davanje bilo kakve zaštite španjolskim borcima kao građanima Jugoslavije, Gerasimović je Cvetku i Latinoviću izdao potvrdu da su državljani Jugoslavije koji čekaju "repatrijaciju". Tako su i kod policije mogli "legalizirati" svoj boravak. Preko dobro organiziranog punkta, Cvetko i Latinović su počeli da prihvaćaju i prebacuju u Jugoslaviju naše "Špance", koji su pobjegli iz logora. Jednom su bili uhapšeni, ali su uspjeli pobjeći. Cvetko je bio već jednom protjeran iz Francuske, pa da ne bi bio automatski repatriran u Jugoslaviju, što je ujedno značilo da bi bio izručen jugoslavenskoj policiji — javio se kao dobrovoljac za rad u Njemačkoj, kao i mnogi jugoslavenski internirci, pošto je iz Njemačke bilo mnogo lakše organizirati njihov povratak.

Početkom lipnja 1941. godine, Cvetko je, zajedno s još 13 drugova, pobjegao iz Njemačke, i vratio se u zemlju. Prešavši okupiranu Sloveniju, našli su se na granici NDH. Prešavši jedne noći Sutlu, naišli su na vikend-kućicu Augusta Cilića, organizirani punkt za prihvat Jugoslavena koji su pobjegli iz Njemačke.

Odmah poslije povratka u Zagreb, Vjećeslav Flores se uključio u rad partijske organizacije. Jedan od glavnih zadataka partijske organizacije u Zagrebu bio je: organizirati prebacivanje "Španaca" koji su se nalazili na radu u Njemačkoj nazad u zemlju. Jedan od glavnih organizatora povratka naših "Španaca" bio je upravo Vjećeslav. Po zadatku kojeg je primio od sekretara Operativnog rukovodstva CK KPH Vlada Popovića, odlazi, u srpnju 1941, u Njemačku, da pronađe grupe jugoslavenskih radnika i da organizira njihov ilegalni povratak u zemlju.

Poslije dolaska u Njemačku, u gradu Desauu, u tvornici aluminija pronalazi grupu Jugoslavena, medu kojim a su bili: Kosta Nađ, Ivan Hariš, Otmar Kreačić, Dušan Kveder, Veljko Kovačević... Cvetko im je prenio direktive Partije o povratku. Dogovorili su se na koji se način valja povezati s ostalim Jugoslavenima koji su bili raštrkani po njemačkim tvornicama. Cvetko se nekoliko puta vraća u zemlju, dok konačno nije uspio stvoriti kanal za povratak jugoslavenskih radnika u zemlju. Taj je kanal išao od Leipziga, preko Graca, Maribora i Dobove do Zagreba. Na kolodvoru u Leipzigu Cvetko je dočekivao jugoslavenske radnike koji su stizali iz svih krajeva Njemačke. Bilo je dogovoreno da se grupe razbiju u manje, po dvojica ili trojica, zbog lakšeg prelaska granice, jer su Nijemci još imali stražu na bivšoj jugoslavensko-austrijskoj granici.

Tako su, u srpnju i kolovozu 1941. godine, stalno stizale grupe bivših dobrovoljaca u Španiji. U Zagrebu su smješteni i dalje upućivani prema rasporedu. Taj je kanal radio sve do sredine 1942. godine, a da niti jedan od dobrovoljaca iz Španjolske nije pao u ruke ustaša. Poslije uspješno izvršenog zadatka, Vjećeslav Flores odlazi, krajem kolovoza 1941. godine, u partizane. Neposredno poslije formiranja odreda "Matija Gubec" na Žumberku, 15. i 16. kolovoza 1941, Cvetko je preuzeo dužnost komandira. 6. rujna 1941. Odred je u zasjedi, u blizini Slavetića, napao ustašku patrolu. Slijedećeg dana, 7. rujna, ustaše su nastupile s jačim snagama, te je Odred morao da odstupi. Zanoćili su kod sela Griča. Cvetko je s devetoricom drugova krenuo u selo da nabavi nešto hrane. Iznenada su ih napale ustaše. Joža Turković, desetar u Odredu, poginuo je, a Cvetko ranjen i zarobljen. Odveden je u Jastrebarsko, gdje je s još 36 zarobljenih pripadnika NOP-a zatvoren u konjušnicu. Bili su podvrgnuti mukama. Cvetko ne samo što nije odao svoje drugove, nego nije čak htio redi svoje ime, tako da su ga ustaše vodile pod imenom Kalc.

Na vijest da je Cvetko uhvaćen, partijska organizacija u Zagrebu donijela je odluku da ga pokusa osloboditi dok se nalazi u Jastrebarskom, gdje je akciju mnogo lakše izvesti nego kad budu prebačeni u Zagreb. Po direktivi partijske organizacije, u Jastrebarsko je upućena Zlata Ogorelec, aktivist NOP-a u Zagrebu, koja je odrasla s Cvetkom. Zlata Ogorelec je zatočenicima dostavila pile u kruhu, da bi oni mogli prepiliti rešetke na prozorima kad sutradan počne akcija za njihovo oslobođenje. Međutim, tog istog dana ustaše su ih prebacile u Zagreb, te je tako propao plan.

U listopadu 1941. godine, Cvetko je, zajedno s ostalih 36 drugova, izveden pred Prijeki sud u Zagrebu. šesnaest uhapšenih a medu njima i Cvetko, osuđeno je na smrt strijeljanjem. Drugog dana suđenja u sudnicu su ušli ustaški policajci i sve prisutne odveli u logor Jasenovac. Cvetko, pod imenom Kalc, i njegovi drugovi strijeljani su krajem listopada u Maksimiru.

Narodnim herojem proglašen je 16. srpnja 1951. godine.