Rođen je 27. travnja 1911. u Rovinju, Hrvatska. Potjecao je iz radničke porodice. Otac mu je bio drvodjeljski radnik, a bez majke je ostao dok je bio dijete. Poslije završetka osnovne i Niže građanske škole, završio je brijački zanat. Kod istoga majstora radio je i kao pomoćnik.

S osnovama antifašističke borbe upoznaje se tokom 1927. i 1928, kada je došao u doticaj s pojedinim članovima KP Italije. Tad je primljen i u članstvo KPI. Njegov rad bio je zapažen od fašističke policije, koja ga uhodi. Od 1931. do 1933. nalazi se na odsluženju vojnog roka u mornarici, u La Speziu. lako pod stalnim nadzorom, uspijeva u toj ratnoj luci formirati partijsku ćeliju. Nakon odsluženja vojnog roka, radi u rodnom mjestu. Međutim, kada je došlo do hapšenja nekolicine rovinjskih komunista, medu njima uhapšen je i Pino. Specijalni sud za zaštitu države osudio ga je na sedam godina zatvora. Nakon što je izdržao tri godine robije, amnestiran je, i u martu 1937. godine ponovo se vraća u Rovinj. Ali, na slobodi nije ostao dugo. Po izlasku iz zatvora, odmah se povezao s partijskom organizacijom. Rastura antifašističke letke, naprednu štampu i posebno radi s antifašističkom omladinom. Taj je rad postao vidljiv, pa ga fašistička policija ponovo hapsi krajem 1937; naredne godine osuđen je od Specijalnog fašističkog suda u Rimu na 12 godina robije. Iz zatvora je pušten nakon gotovo 5 godina, uoči kapitulacije Italije 1943. godine.

Vrijeme provedeno u zatvoru u Castelfrancu nije bilo uzaludno. Marljivo je čitao i s drugim zatvorenim komunistima proučavao marksizam.

Kapitulacija Italije zatiče ga u Rovinju. Sve svoje sposobnosti usredotočio je u jednom pravcu: da općenarodni ustanak dobije odgovarajuće organizacione oblike. Radi na stvaranju narodne vlasti, vrši mobilizaciju za Rovinjski bataljon i radi na učvršćenju partijske organizacije u Rovinju. Njegova popularnost prešla je okvire rovinjskog kotara, a njegova borba za borbeno bratstvo i jedinstvo Hrvata i Talijana u Istri postala je općepoznata. Zbog toga je bio biran u mnoge forume. Između ostalog, bio je politički sekretar KK KPH za Rovinj, član Oblasnog komiteta KPH za Istru, član Oblasnog NOO za Istru, a na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom izabran je za Člana tog visokog političkog tijela i reprezentanta revolucionarne vlasti u Hrvatskoj. Pino je radio i na pokretanju štampe na talijanskom jeziku u Istri, kako bi se njegovi sunarodnjaci upoznali s ciljevima narodnooslobodilačke borbe na svom materinjem jeziku. S drugim suradnicima pokreće list "Il Nostro Giornale".

7. veljače 1944, zajedno s organizacionim sekretarom KK KPH Rovinj, uhapsili su ga fašisti u blizini Rovinja. Strijeljan je na obali luke Valdibora, 8. veljače 1944. godine. Prije strijeljanja imao je još toliko snage da kaže fašističkim zločincima: "Od svake kapi moje krvi niknut će stotinu partizana." Talijanski bataljon, koji je formiran u ožujku 1944, dobio je ime ovog komunista.

Narodnim herojem proglašen je 26. rujna 1973. godine.