Rođen je 4. januara 1921. u selu Parcani, kod Mladenovca, Srbija, u siromašnoj seljačkoj porodici. Zbog lošeg materijalnog stanja roditelja, nije imao priliku da se školuje. Izvjesno vrijeme je obrađivao zemlju i radio kod imućnijih seljaka. Kad mu se ukazala prilika, zaposlio se kao pružni radnik. Tada je imao 17. godina.

Početkom augusta 1941. stupio je u 1. četu Kosmajskog odreda, i učestvovao u svim akcijama odreda protiv okupatora i domaćih izdajnika. Član KPJ postao je pred kraj 1941. godine. Isticao se smjelošću. U jurišu je bio uvijek među prvima. Izvjesno vrijeme bio je puškomitraljezac, i svojim zalaganjem doprinosio je da jedinica postigne uspjehe. Za pokazanu hrabrost i samoinicijativu bio je istican kao primjer, i postao je vodnik. Učestvovao je u borbama koje je Kosmajski odred vodio na željezničke slanice Ripanj, Ralja i Đurinci, septembra 1941. S grupom boraca je, kod raljskog tunela, napao voz s Nijemcima i prinudio ih da se povuku u Mladenovac. U jednoj borbi, u februaru 1942, kod Venčana, probio je neprijateljski obruč i uspeo da spase svoje borce. Izvjesno vrijeme bio je član SK KPJ za kosmajski srez. Početkom 1943. postao je zamjenik komandanta Kosmajskog odreda. Početkom juna 1943. određen je za zamjenika komandanta Samostalnog bataljona, koji je služio kao jezgro za formiranje Šumadijske NO brigade. Kada se, 3. juna 1943, 1. četa odreda sukobila s pripadnicima nedićevih jedinica na Tresiji. bio je u prvoj borbenoj liniji, i tada je ranjen. Prilikom jednog sastanka štaba odreda s članovima Glavnoga štaba NOV i POJ za Srbiju, u Orašeu, iznenada su na kuću u kojoj se održavao sastanak napali četnici. Milosav je dohvatio puškomitraljez i, sa sebi svojstvenom hrabrošću, razbio četničku bandu. Bio je omiljen drug, hrabar, snalažljiv i odvažan borac i starješina. Poginuo je u borbama protiv žandara; u Vlaškoj, 25. juna 1943.

Narodnim herojem proglašen je 6. jula 1945. godine.