Rođen 1911. godine u Stružcu, Kutina, Hrvatska. Radnik.

Odrastao je u Maslovarima kod Kotor -Varoši, u porodici siromašnog rudara. Tu je završio osnovnu školu i počeo učiti soboslikarski zanat. Zbog slabog materijalnog stanja porodice, morao je prekinuti školovanje i zaposliti se kao radnik u električnoj centrali rudnika Maslovare, gdje je radio do 1939. Te godine bio je optužen da skriva propagandni materijal Komunističke partije. Iako je tada bio samo simpatizer Partije, bio je potpuno odan pravednoj borbi radničke klase, kojoj je i sam pripadao. Kao simpatizer KPJ, otpušten je s posla. Zaposlio se u Željezari u Zenici; međutim, kada su stigli policijski podaci o njemu, Sresko načelstvo dalo je nalog da ga se stavi u pritvor. Poslije nekoliko dana, bio je pušten na slobodu, ali je ponovo ostao bez posla. Novo zaposlenje je našao kao ložač u rudniku Kopaonik, gdje je ostao do ožujka 1941. godine, kada se dobrovoljno javio u vojsku da bi sudjelovao u obrani zemlje.

Rat ga je zatekao na bugarskoj granici, u jednoj pješadijskoj jedinici. Pao je u zarobljeništvo, ali je uspio pobjeći. Nijemci su ga ponovo uhvatili u Doboju, i otpremili u zarobljenički logor u Teslicu, iz kojeg je poslije nekoliko dana ponovo pobjegao. Vratio se u Maslovare. Pošto je bio poznat kao simpatizer Komunističke partije, morao se skrivati od ustaša.

Poslije podizanja ustanka, otišao je, u kolovozu 1941. godine, u partizane, gdje je s manjom grupom boraca formirao Borjansku Četu, koja je za kratko vrijeme brojala oko 120 boraca. Zbog svoje aktivnosti, kao i za zasluge u prvim danima ustanka, primljen je, u kolovozu 1941. godine, za člana KPJ. Kap komandir Borjanske čete, istakao se u nizu akcija koje je ona izvela u kolovozu i početkom rujna 1941. godine.

Poginuo je 24. rujna 1941 godine, u napadu na ustašku postaju u Maslovarima. Njegov je zadatak bio da još s jednim drugom iznenadi ustaše bombama. U tome su uspjeli, ali je njegov drug ranjen. Dok je izvlačio svog druga, stiglo je pojačanje, ustašama te se četa morala povući. Dragan Bubić nije htio ostaviti ranjenog druga, pa je u pokušaju da ga spase pao smrtno pogođen mitraljeskim rafalom.

Narodnim herojem proglašen je 27. studenog 1953. godine.