Rodio se 5. travnja 1890. u selu Šurani, općina Poreč, Istra, Hrvatska. Bio je zrio čovjek kada je Istru, na osnovu ugovora u Rapalu, anektirala Italija. Kao zemljoradnik, i sam je osjetio težinu života težaka koje su fašisti u Istri nemilosrdno osiromašivali. Teško se mirio s postojećim prilikama i nastojanjem Talijanskih fašista da, ne birajući sredstva, potalijanče hrvatsko stanovništvo Istre. Stoga su Jožu Šurana, poznatog "narodnjaka", fašisti već od 1930. godine proganjali i batinali.

Prve vijesti o narodnooslobodilačkoj borbi, koja se vodi protiv fašističkih zavojevača s onu stranu Učke, u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, doprle su do Jože sredinom 1942. godine. Kao iskreni rodoljub i poznati antifašist, uživao je ugled i poštovanje u cijeloj Poreštini, pa je sekretar MK KPH Rijeke Mario Špiler, prilikom boravka u Istri, upućen da uspostavi vezu s njim. Krajem 1942. godine, Jože Su ran stupa u vezu s rukovodiocima NOP-a u Istri. U blizini ceste Trst — Pula, nedaleko sela Rapavela, sastaje se, 15. XII 1942, s Antom Drndićem, izražava želju da stupi u redove KPH, i od tada sve svoje znanje i sposobnosti stavlja u službu NOP-a. Širio je ilegalnu štampu na Poreštini, rasturao letke u Poreču, nabavljao oružje, odjeću, hranu i upućivao na dogovorene punktove. Krajem siječnja 1943.

godine, organizira sastanak istaknutih suradnika NOP-a Poreštine s Antom Drndićem, kod Rapavelske lokve. Rezultat ovog sastanka bilo je naglo širenje NOP-a na Poreštini. U NOP se tada uključuju nove grupe aktivista, stvaraju se prve simpatizerske grupe KPH i organi narodne vlasti. Jože Šuran okuplja suradnike NOP-a, i s njima izvodi niz akcija uništavanje električnih vodova i rušenja telefonskih stupova. U travnju 1943. godine postaje član simpatizerske grupe KPH, osnovane kod sela Fabci. Nepun mjesec kasnije, postaje član KPH, zatim sekretar partijske organizacije u selu Smolnici, i predsjednik seoskog NOO-a. Uskoro je morao preći u ilegalnost, jer su Talijanski fašisti otkrili njegovu aktivnost.

Na vijest o kapitulaciji Italije, organizira grupu ustanika, s kojom 11. IX 1943. razoružava posadu u Višnjanu. Pridružuje se, zatim ustanicima koji kreću na Tinjan i oslobađaju ga. Nije prisustvovao sastanku Okružnog NOO-a za Istru, 13. IX 1943, jer je poslije oslobođenja Poreča i sukoba s nacistima, na raskršću ceste kod Tićana, smatrao da mora ostati uz narod Poreštine.

Poslije njemačke ofenzive na slobodni teritorij Istre, početkom listopada 1943. godine, Jože Žuran je aktivan i poznat u cijeloj Poreštini i Tinjanštini. Za njega i njegov rad znao je i okupator.

Kada je, početkom 1944. godine, izvršena reorganizacija Privremenog pokrajinskog NOO-a za Istru i njegovo preimenovanje u Oblasni NOO za Istru, Jože Šuran je izabran za predsjednika Kotarskog NOO-a Tinjan. Kao predsjednik Kotarskog NOO-a, neumorno je obilazio Tinjanštinu i pomagao aktivistima NOP-a na terenu. Prilikom jednog takvog obilaska, pao je u ruke fašista. Ispitivali su ga zvjerski mučili, ali ništa nisu saznali o bazama i suradnicima NOP-a. Palili su mu obrve i brkove, tukli ga, vodili ga vezanog konopcem oko vrata po selima Tinjanštine, da bi ga ponizili. Konačno su pripremili vješala na jednom telefonskom stupu. Prije vješanja, upitali su ga kaje li se za učinjena djela? Odgovorio im je:

,,Žalim što vam nisam popalio i ovaj pal". Objesili su ga kraj Višnjama, u svibnju 1944. godine.

Narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.