Rođen je 1907. godine u selu Izgorima kod Gacka, Bosna i Hercegovina. Potiče iz siromašne seoske porodice; poslije osnovne škole, ostao je u rodnom mjestu i bavio se zemljoradnjom.

Poslije kapitulacije jugoslovenske vojske, Obren se vratio u rodno mjesto i nastavio da se bavi zemljoradnjom, ali se ubrzo, čim je počeo ustanak, priključio ustanicima i učestvovao u prvim borbama vođenim u gatačkom srezu.

Već u obrani sela od ustaških zločina pokazao je veliku hrabrost i snalažljivost, pa je ubrzo izabran za komandira čete u Gatačkom bataljonu. Kao komandir, u borbi kod Vrbe pokazao se kao junak, jurišajući na čelu svoje čete na talijansku kolonu, koja je, zbog iznenadne jake vatre i smjelog juriša partizana, bila ubrzo razbijena. Ta borba i uspeh koji je postigla Obrenova četa imala je i politički utjecaj na rasplamsavanje ustanka u gatačkom i bilećkom kraju, jer je bila jedna od prvih većih borbi, o kojoj je počelo da se priča među mještanima. Kao komandir čete, Obren se istakao i u borbi protiv ustaša kod sela Gredelj. Godine 1942. primljen je u KPJ.

Prilikom povlačenja partizanskih snaga iz Hercegovine, u vrijeme velike neprijateljske ofanzive, juna 1942, Obren je postavljen na dužnost komandira čete u 1. bataljonu novoformiranog Hercegovačkog NOP odreda, koji je, zajedno s 5. crnogorskom brigadom, preuzeo osiguranje partizanske bolnice Vrhovnog štaba, vodeći teške borbe, osobito s četničkim snagama. U tim borbama u pokretu ka Prozoru, Obren se hrabro borio na čelu svoje čete, koja je imala ulogu prethodnice kolone. Zahvaljujući njegovoj odvažnosti i hrabrosti, kojom je služio kao primjer svojim borcima, četa je uspješno izvršila sve zadatke u tim složenim i teškim uvjetima.

Obren je ostao na dužnosti komandira čete i prilikom formiranja 10. hercegovačke brigade, početkom augusta 1942. godine. U višednevnim borbama vođenim u napadu na Kupres, augusta 1942, Obren se također istakao, štiteći sa svojom četom odstupnicu brigadi. Njegova hrabrost, neustrašivost i komandirska sposobnost došla je do izražaja i u borbama kod Travnika, i na drugim mjestima.

Hrabro se borio i predvodio svoju četu i u bici na Neretvi i u borbama protiv glavnine četničkih snaga na masivu Prenja. Junački je poginuo u borbi s četnicima kod Bijele, blizu Konjica, početkom marta 1943. godine.

Narodnim herojem proglašen je 27. novembra 1953. godine.